Sustav se mora mijenjati. Istanbulsku konvenciju treba hitno implementirati.

Ako slučaj izrazito brutalnog oblika rodno uvjetovanog nasilja, koje je po karakteristikama više pokušaj ubojstva nego nanošenje teških tjelesnih ozljeda, za koji postoji videosnimka koja potvrđuje navedeno, gdje počinitelj ima kriminalnu povijest, ne može biti adekvatno procesuiran, a počinitelj primjereno i u razumnom roku kažnjen, onda postojeći sustav ne funkcionira. Ne funkcionira ni unatoč velikom interesu javnosti i pritisku koji je vršen da bi žrtva povratila sigurnost i dobila pravdu.

Paradoksalno je da kaznenopravni sustav slučajeve nasilja u intimnim odnosima ili među bivšim partnerima, zbog činjenice da postoji ili je postojala intimna veza, smatra olakšavajućom okolnosti za počinitelje u procesuiranju zločina. Intimni odnosi su prostori koji bi trebali doprinositi općoj fizičkoj i psihičkoj dobrobiti onih koji jesu u takvom odnosu. Dodatan paradoks je i u državi koja determinira živote svih, pogotovo žena i  toliko intervenira u sve oblike intimnih odnosa, u trenutku kada treba preuzeti odgovornosti i pružiti zaštitu, to ne čini.

Očigledno je iz ovog slučaja da postoje ogromni prostori za manipulacije u procesuiranju zločina koje uvijek budu na štetu žrtve jer kako osjećati sigurnost kada ste izjednačeni sa počiniteljem, oboje ste na slobodi, u neizvjesnosti ste hoće li on biti primjereno kažnjen, hoće li prekršiti zaštitnu ili mjeru opreza.

Maksima rodno uvjetovanog nasilja u Hrvatskoj ostaje da ni najbrutalniji oblici nisu adekvatno tretirani, a manje brutalni oblici fizičkog nasilja i oblici nasilja koji ne ostavljaju oku vidljive tragove već psihološke traume uglavnom neprocesuirani. Preživjele žrtve obeshrabrene su prijaviti nasilje, ostaju u zlostavljačkim odnosima što ostavlja ozbiljne i dugotrajne psihološke i fizičke posljedice.

Ponavljamo: Bez hitne implementacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja, sustav će nastavljati zakazivati. Deklarativna osuda nasilja i ratifikacija Konvencije nije dovoljna. Nužno je da svi zajedno kao društvo, posebno nositelji(ce) funkcija i osobe koje su izravno uključene u sustav, beskompromisno osudimo sve oblike rodno uvjetovanog nasilja jer jedino tada će se postojeći sustav unaprijediti, a mjere proizašle iz ratifikacije Istanbulske konvencije uistinu primjenjivati.