Seksualno nasilje može se dogoditi "samo" jednom, ali žrtvino povjerenje u sustav dugoročno je izgubljeno

Udruga B.a.B.e. ovim priopćenjem reagira na presudu kojom je sud oslobodio policijskog službenika jer se spolno uznemiravanje kolegice, iako utvrđeno, dogodilo "samo jednom".  Policijska službenica koja ga je tužila snosi troškove postupka koji premašuju 10000 kuna, dok počinitelj ne snosi nikakve posljedice. Počinitelju (a i društvu u cjelini) time je poslana jasna poruka da je ponašanje karakterizirano zloupotrebom položaja moći i narušavanjem autonomije i sigurnosti druge osobe prihvatljivo, ukoliko nije doseglo nejasnu granicu učestalosti i intenziteta koja nema nikakve veze s iskustvom same žrtve. O tome svjedoči i drugi slučaj koji je nedavno punio medijski prostor, onaj srednjoškolskog profesora koji također nije sankcioniran za spolno uznemiravanje 17-godišnje učenice, uz objašnjenje da neželjeni dodiri, zagrljaji i udarac po stražnjici nisu bili izrazito seksualnog karaktera.

Koliko je zakonskih izmjena potrebno napraviti prije nego li će seksualno nasilje biti prepoznato i sankcionirano? Koliko žrtava takvo nasilje mora iskusiti da im institucije i okolina počnu vjerovati i pružati im prijekopotrebnu podršku? Nažalost, već smo zakasnili – seksualno nasilje jedno je od najmanje prijavljivanih kaznenih djela koje doživljava 1 od 5 žena.

U 2019. su, kao jedna od posljedica građanskog pritiska i ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, revidirani pravni okviri zaštite žena od obiteljskog i seksualnog nasilja, uslijed čega su donesene izmjene Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Ovim izmjenama izbrisano je kazneno djelo spolnog odnosa bez pristanka (koje se sad kvalificira kao silovanje), a propisane kazne za silovanje su se postrožile.  Time je svakako napravljen značajan korak ka većoj zaštiti žrtve, no još uvijek ostaje problem nedovoljne senzibiliziranosti stručnjaka/inja u pravnom sustavu (koja često vodi u sekundarnu viktimizaciju žrtve tijekom postupka) te nedostatka standardiziranih kriterija za pravovremene i adekvatne presude.

Ovakvi slučajevi poruka su brojnim žrtvama, koje trajno gube vjeru u mogućnost ostvarenja pravde, kao i u ulogu sustava da im osigura zaštitu i temeljna ljudska prava. Tim više naglašavamo hitnost potrebe za korjenitim promjenama na svim razinama odgovornosti, a upravo je povrat povjerenja žrtve u sustav ono što očekujemo od 2020. godine.