16. srpnja 2015.

OBITELJSKO NASILJE U JAVNOM PROSTORU

Na kojem je nivou demokratičnost društva i u kojoj mjeri sustav uistinu funkcionira? Lako je kada incidenti ne poprime šire/vidljive razmjere.  Volimo se pretvarati da se nesreće i nasilje događaju na nekom drugom mjestu koje je našoj percepciji neuhvatljivo. Baš tada je mnogo lakše pretvarati se da niti ne postoji. Ne znamo, ne vidimo i ne čujemo. Tako funkcionira percepcija društvenih fenomena koji nam nisu dragi. Ukoliko ne postoji pravilo, onda ništa niti ne može biti prekršeno, devijantno i pogrešno. Ukoliko ne postoji društvena sankcija, teško je pojmiti da je to što netko čini pogrešno.

Usto, muškarcima se mnogo lakše opravda i oprosti nasilje i diskriminatorno ponašanje spram žena.   Veći dio društvene zajednice  s njima suosjeća jer, misle ljudi, u pozadini mora postojati neki opravdan razlog. Mora postojati uzrok i prapočelo svakog šamara. Ona nad kojom se čini nasilje, morala je izazvati. Bila je ne-dobra, neposlušna, nenormalna, ne-uzorna. Svaki njegov psihički i fizički udarac morao je kazniti njenu nesavršenost kako bi ona sama shvatila svoju poziciju koju samo žena koja nije dobra, požrtvovna, poslušna i … zaslužuje.

Nažalost, ovo nije karikiranje. Prethodne rečenice zrcalo su društva u kojemu živimo. Osuda koja se prelijeva na žene poput bujice bijesa i stigme,  uza sve nasilje koju žrtva obiteljskog nasilja trpi, mora se ponijeti sa sobom-najčešće u grob. Društvo nije sklono uključivanju žrtava obiteljskog nasilja jer tko zna kakva je to osoba zapravo.

Frapantno je da su žene najglasnije i najenergičnije  u sijanju mržnje prema ženama koje se usude progovoriti o svom položaju. One su prve na braniku patrijarhata koji im je zacrtao uloge koje predano i bespogovorno, gotovo dogmatično, "igraju".

Nerijetko se u javnom prostoru čuju izjave poput one kako je feminizam dosegao taj nivo uspjeha da, naprosto, više nije niti potreban. Žene su do te mjere izjednačene s muškarcima da svako novo pozivanje na njihovu uključenost u društvene procese, upozoravanje na diskriminaciju i neravnopravnost djeluje napadno, perverzno i bespotrebno. No, tko je u zabludi? Borci/kinje za ravnopravnost spolova ili oni/e koji ih osporavaju?

U posljednjih nekoliko dana, svjedoci/kinje smo smrtnih posljedica obiteljskog nasilja koje su zaokupile pažnju javnosti.

Bez obzira na etički kodeks novinarstva, situacija je izmakla kontroli. Napredak tehnologije u čitavom dijapazonu društvenih mreža, sada je pokazao lice i naličje hrvatske osviještenosti, pogotovo kada je u pitanju rodna ravnopravnost.

Slučaj majke koja je godinama bila izložena psihičkom i fizičkom nasilju od strane supružnika (što je vrlo konkretno opisala u svom oproštajnom pismu) nije povukao za sobom samo tragediju pojedinke i izmjestio njen osobni problem u javni prostor već je demonstrirao tragičnost cijelog društva koje je opetovano palo na testu demokratičnosti, ali i ljudskosti. Komentari u online zdanjima raznih novina i časopisa te na Facebooku ovih dana su preplavljeni govorom mržnje i to u najstravičnijim oblicima iste. Etiketiranja, pozivanja na linč već preminule osobe, koketiranje s kletvama, zazivanje onozemljske pravde i kazne, izražavanje nezadovoljstva što je suprug nije više i jače tukao itd., lakmus su papir nerazumijevanja, nedostatka empatije, obrazovanja i informiranosti prosječnog/e hrvatskog/e konzumenta/tice medija. Činjenica da je žena koja je izvršila samoubojstvo i ubojstvo vlastitog djeteta, dovoljno govori o njenom teškom psihičkom stanju i nedostatku kapaciteta da nadvlada vlastite probleme i pojmi svoj život izvan konteksta muževljevog. Osjećaji straha i srama i tko zna koji još oslabili su osjećaj za realnost kod dotične, da je posve irelevantno govoriti i pisati prozivke i optužbe na njen račun. Koji je izbor bio na raspolaganju u njenom svijetu u koji se zaključala?

Svi/e smo suglasni s činjenicom koliko je ravnopravnost važna, ali na konkretnim primjerima stvarnih osoba, pokazujemo što zapravo mislimo o ravnopravnosti.

Mnogi/e će reći "nismo mi krivi/e, kriv je sustav". Da, sustav kao takav sa svojim mehanizmima oblikovanja svijesti (medijima), odgojem, kulturom i tradicijom, (ne)obrazovanjem i senzibilitetom nas je oblikovao takvima. Oblikovao nas je da uopće ne razumijemo svoju poziciju i poziciju ostalih članova/ca društva. Isti taj sustav, isto to društvo smo, na kraju krajeva, sami oblikovali.

Uzročno posljedičan je to proces. Proces pristajanja. Proces stoičkog mirenja s postojećim stanjem. Proces ignoriranja.

Danas kada se raskrinkalo potemkinovo selo tolerantnog i naprednog društva, osjeća se strah i strepnja da će se opet pojaviti novi slučaj koji za posljedicu ima smrt i agresivne salve posmrtnog razvlačenja žrtve u javnom prostoru.

Jasno je svima da je problem jednako u obrazovanju kao i u zakonima propisanim kaznama za počinitelje nasilja koje je nedvosmisleno zločin. Jasno je svima da je problem jednako u odgoju i  političkoj kulturi kao i u angažiranosti da se korigira rodno osviješten jezik, da se razlike u mišljenjima iznose na miran način, da je nenasilna komunikacija ključ izgradnje boljeg društva jer ovo nije dobro. Društvo nam je bolesnik koji emitira netrpeljivost i stigmatizaciju svega što većina procijeni da je drugačije i nepoželjno.

Hoćemo li mirno gledati kako svojim nečinjenjem urušavamo demokraciju i anuliramo vrijednosti ljudskih prava? Hoćemo li mi biti oni/e koji optužuju, mržnjom prozivaju žrtve i pozivaju se na religiozne i tradicijske vrijednosti?

Ako ocijenimo da se društvo treba popraviti, moramo dati svoj doprinos. Makar prijavom nasilnika i neokretanjem glave.

Sve ostalo čini nas supočiniteljima/cama ZLOČINA!

Posljednje

27. lipnja 2022.
Projekt Zvono: Jednodnevna edukacija o menadžmentu volontera/ki

Dana 7. lipnja 2022. godine, u trajanju od 9,00 do 17,00 sati, online, putem Zoom aplikacije, u okviru projekta ZVONO – znanjem i vještinama osnažujemo nevladine organizacije, u organizaciji udruge B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. i Udruge za podršku žrtvama i svjedocima održana je jednodnevna edukacija predstavnika/ca organizacija civilnog društva s područja Vukovarsko-srijemske županije o […]

Više
3. lipnja 2022.
Započeo projekt puSHEd

Dana 1. lipnja 2022. godine započela je provedba projekta puSHEd – Protect, Understand, Support: Help the Elderly. Projekt provodi udruga B.a.B.e. u partnerstvu s Gradom Zagrebom, Domom Duga Zagreb i Zakladom zajednički put te uz podršku Pučke pravobraniteljice, Udruge za podršku žrtvama i svjedocima i Europske socijalne mreže. Cilj projekta je prevencija i suzbijanje rodno uvjetovanog […]

Više
2. lipnja 2022.
B.a.B.e. i Agencija za elektroničke medije pokrenuli nacionalnu kampanju osvještavanja o online nasilju prema ženama

Udruga B.a.B.e. i Agencija za elektroničke medije tijekom lipnja provodit će kampanju osvještavanja javnosti o rodno uvjetovanom online nasilju prema ženama. Središnji dio kampanje čine video i radijski spotovi te billboard plakati kojima se želi upozoriti na „posljedicu“ objavljivanja intimnih snimki bez pristanka, koja je za počinitelje - i do tri godine kazne zatvora. Video […]

Više
24. svibnja 2022.
Održana završna konferencija u sklopu projekta „Savjetom i razgovorom protiv nasilja i socijalne isključenosti“

Dana 18. svibnja 2022. godine održana je završna konferencija u sklopu projekta udruge B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. pod nazivom „Savjetom i razgovorom protiv nasilja i socijalne isključenosti“. Konferencija je održana na adresi Franje Petračića 6 (HUB385) s početkom u 10 sati i registracijom sudionika te je trajala do 13 sati, nakon čega je uslijedio […]

Više
VIJESTI
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram