16. srpnja 2015.

OBITELJSKO NASILJE U JAVNOM PROSTORU

Na kojem je nivou demokratičnost društva i u kojoj mjeri sustav uistinu funkcionira? Lako je kada incidenti ne poprime šire/vidljive razmjere.  Volimo se pretvarati da se nesreće i nasilje događaju na nekom drugom mjestu koje je našoj percepciji neuhvatljivo. Baš tada je mnogo lakše pretvarati se da niti ne postoji. Ne znamo, ne vidimo i ne čujemo. Tako funkcionira percepcija društvenih fenomena koji nam nisu dragi. Ukoliko ne postoji pravilo, onda ništa niti ne može biti prekršeno, devijantno i pogrešno. Ukoliko ne postoji društvena sankcija, teško je pojmiti da je to što netko čini pogrešno.

Usto, muškarcima se mnogo lakše opravda i oprosti nasilje i diskriminatorno ponašanje spram žena.   Veći dio društvene zajednice  s njima suosjeća jer, misle ljudi, u pozadini mora postojati neki opravdan razlog. Mora postojati uzrok i prapočelo svakog šamara. Ona nad kojom se čini nasilje, morala je izazvati. Bila je ne-dobra, neposlušna, nenormalna, ne-uzorna. Svaki njegov psihički i fizički udarac morao je kazniti njenu nesavršenost kako bi ona sama shvatila svoju poziciju koju samo žena koja nije dobra, požrtvovna, poslušna i … zaslužuje.

Nažalost, ovo nije karikiranje. Prethodne rečenice zrcalo su društva u kojemu živimo. Osuda koja se prelijeva na žene poput bujice bijesa i stigme,  uza sve nasilje koju žrtva obiteljskog nasilja trpi, mora se ponijeti sa sobom-najčešće u grob. Društvo nije sklono uključivanju žrtava obiteljskog nasilja jer tko zna kakva je to osoba zapravo.

Frapantno je da su žene najglasnije i najenergičnije  u sijanju mržnje prema ženama koje se usude progovoriti o svom položaju. One su prve na braniku patrijarhata koji im je zacrtao uloge koje predano i bespogovorno, gotovo dogmatično, "igraju".

Nerijetko se u javnom prostoru čuju izjave poput one kako je feminizam dosegao taj nivo uspjeha da, naprosto, više nije niti potreban. Žene su do te mjere izjednačene s muškarcima da svako novo pozivanje na njihovu uključenost u društvene procese, upozoravanje na diskriminaciju i neravnopravnost djeluje napadno, perverzno i bespotrebno. No, tko je u zabludi? Borci/kinje za ravnopravnost spolova ili oni/e koji ih osporavaju?

U posljednjih nekoliko dana, svjedoci/kinje smo smrtnih posljedica obiteljskog nasilja koje su zaokupile pažnju javnosti.

Bez obzira na etički kodeks novinarstva, situacija je izmakla kontroli. Napredak tehnologije u čitavom dijapazonu društvenih mreža, sada je pokazao lice i naličje hrvatske osviještenosti, pogotovo kada je u pitanju rodna ravnopravnost.

Slučaj majke koja je godinama bila izložena psihičkom i fizičkom nasilju od strane supružnika (što je vrlo konkretno opisala u svom oproštajnom pismu) nije povukao za sobom samo tragediju pojedinke i izmjestio njen osobni problem u javni prostor već je demonstrirao tragičnost cijelog društva koje je opetovano palo na testu demokratičnosti, ali i ljudskosti. Komentari u online zdanjima raznih novina i časopisa te na Facebooku ovih dana su preplavljeni govorom mržnje i to u najstravičnijim oblicima iste. Etiketiranja, pozivanja na linč već preminule osobe, koketiranje s kletvama, zazivanje onozemljske pravde i kazne, izražavanje nezadovoljstva što je suprug nije više i jače tukao itd., lakmus su papir nerazumijevanja, nedostatka empatije, obrazovanja i informiranosti prosječnog/e hrvatskog/e konzumenta/tice medija. Činjenica da je žena koja je izvršila samoubojstvo i ubojstvo vlastitog djeteta, dovoljno govori o njenom teškom psihičkom stanju i nedostatku kapaciteta da nadvlada vlastite probleme i pojmi svoj život izvan konteksta muževljevog. Osjećaji straha i srama i tko zna koji još oslabili su osjećaj za realnost kod dotične, da je posve irelevantno govoriti i pisati prozivke i optužbe na njen račun. Koji je izbor bio na raspolaganju u njenom svijetu u koji se zaključala?

Svi/e smo suglasni s činjenicom koliko je ravnopravnost važna, ali na konkretnim primjerima stvarnih osoba, pokazujemo što zapravo mislimo o ravnopravnosti.

Mnogi/e će reći "nismo mi krivi/e, kriv je sustav". Da, sustav kao takav sa svojim mehanizmima oblikovanja svijesti (medijima), odgojem, kulturom i tradicijom, (ne)obrazovanjem i senzibilitetom nas je oblikovao takvima. Oblikovao nas je da uopće ne razumijemo svoju poziciju i poziciju ostalih članova/ca društva. Isti taj sustav, isto to društvo smo, na kraju krajeva, sami oblikovali.

Uzročno posljedičan je to proces. Proces pristajanja. Proces stoičkog mirenja s postojećim stanjem. Proces ignoriranja.

Danas kada se raskrinkalo potemkinovo selo tolerantnog i naprednog društva, osjeća se strah i strepnja da će se opet pojaviti novi slučaj koji za posljedicu ima smrt i agresivne salve posmrtnog razvlačenja žrtve u javnom prostoru.

Jasno je svima da je problem jednako u obrazovanju kao i u zakonima propisanim kaznama za počinitelje nasilja koje je nedvosmisleno zločin. Jasno je svima da je problem jednako u odgoju i  političkoj kulturi kao i u angažiranosti da se korigira rodno osviješten jezik, da se razlike u mišljenjima iznose na miran način, da je nenasilna komunikacija ključ izgradnje boljeg društva jer ovo nije dobro. Društvo nam je bolesnik koji emitira netrpeljivost i stigmatizaciju svega što većina procijeni da je drugačije i nepoželjno.

Hoćemo li mirno gledati kako svojim nečinjenjem urušavamo demokraciju i anuliramo vrijednosti ljudskih prava? Hoćemo li mi biti oni/e koji optužuju, mržnjom prozivaju žrtve i pozivaju se na religiozne i tradicijske vrijednosti?

Ako ocijenimo da se društvo treba popraviti, moramo dati svoj doprinos. Makar prijavom nasilnika i neokretanjem glave.

Sve ostalo čini nas supočiniteljima/cama ZLOČINA!

Posljednje

22. rujna 2023.
Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Obilježavanjem Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama 22. rujna želimo opetovano skrenuti pažnju na problem nasilja kao na društveni problem kojim se narušavaju temeljna ljudska prava. U odnosu na društveni odnos prema nasilju nad ženama, možemo reći da se tijekom godina percepcija mijenja pa se obiteljsko nasilje više ne doživljava isključivo kao „privatna stvar“, […]

Više
13. rujna 2023.
FRA objavio Izvještaj “Temeljna prava starijih osoba: osiguravanje pristupa javnim uslugama u digitalnom društvu”

Javne usluge u online formatu omogućavaju lakši pristup socijalnim davanjima i pronalaženju potrebnih informacija. Međutim stariji ljudi ponekad nemaju dovoljno digitalnih vještina koje su potrebne da bi se služili javnim informacijama na internetu. To predstavlja potencijalnu zapreku ostvarivanju njihovih temeljnih prava. Europska agencija za temeljna prava (FRA) upozorava da ih to dovodi u nepovoljnu situaciju […]

Više
15. lipnja 2023.
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad starijim osobama

Na današnji dan obilježava se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad starijim osobama, pri čemu ukazujemo na važnost zaštite starijih osoba te se usmjeravamo na osvještavanje problema s kojima se starije osobe suočavaju. 2011. godine Ujedinjeni su narodi rezolucijom 66/127 ukazali na važnost osvješćivanja o zlostavljanju starijih osoba kao kršenju njihovih osnovnih ljudskih prava, slijedom […]

Više
6. lipnja 2023.
Otvoreni dijalozi s predstavnicama organizacija civilnog društva

U sklopu projekta puSHEd – protect, understand, support; help the elderly održana su dva otvorena dijaloga s predstavnicama organizacija civilnog društva. Cilj dijaloga bio je razmijeniti iskustva i primjere dobrih praksi u radu sa starijim osobama žrtvama nasilja, podijeliti izazove s kojima se susrećemo kao i razmijeniti ideje, a sve u duhu širenja područja intersekcionalne […]

Više
VIJESTI
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram