Republika Hrvatska nije učinila sve kako bi zaštitila ženu žrtvu obiteljskog nasilja, pravomoćna je presuda Europskog suda za ljudska prava.
Naime, gospođa Željka Borić iz Siska, jedna je od prvih žrtava obiteljskog nasilja koja je javno istupila i još prije 10 godina ukazala na brojne neadekvatne postupke institucija prema žrtvama nasilja u Republici Hrvatskoj. Iako je prvostupanjski sud u dva navrata nepravomoćno osudio tadašnjeg supruga gđe. Borić, obje su prvostupanjske presude ukinute i postupak je dva puta vraćen na ponovno suđenje. Nakon stupanja na snagu Kaznenog zakona iz 2011. godine (dalje: KZ/11), postupak je obustavljen jer navedenim Zakonom kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji više nije bilo navedeno kao kazneno djelo, a propisuje se da se primjenjuje zakon koji je blaži za počinitelja.
Državno odvjetništvo, kao ovlašteni tužitelj u tom postupku nije osporilo tu odluku suda, ali je gospođa Borić podnijela žalbu. 2013. godine nadležni županijski sud je proglasio žalbu nedopuštenom iz proceduralnih razloga.
Iscrpivši sva pravna sredstva u Hrvatskoj, gđa. Borić uz podršku udruge B.a.B.e., koje su putem svoje pravne savjetodavke - odvjetnice Ines Bojić pokrenule postupak pred Europskim sudom u kojem je tvrdili da domaća tijela nisu na odgovarajući način procesuirale osobu koja je počinila obiteljsko nasilje.
Europski sud za ljudska prava 11. srpnja ove godine donio je presudu kojom je utvrdio da je Republika Hrvatska povrijedila pravo gospođe Željke Borić iz članka 8. Europske Konvencije, odnosno, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, a presuda je postala pravomoćnom 11. listopada.
Europski sud za ljudska prava je u svojoj presudi utvrdio da, iako Kaznenim zakonom iz 2011. godine kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji nije bilo propisano kao samostalno kazneno djelo, nasilje prema članovima obitelji ostalo je propisano kao teži oblik nekih drugih kaznenih djela. Europski sud je stoga zaključio da je, protivno uvjerenju domaćih sudova, KZ/11 osigurao kontinuitet kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji iz ranije važećeg Kaznenog zakona, te da je pružio odgovarajući zakonodavni okvir za nastavak progona i kažnjavanje nasilja u obitelji.
Europski sud je dodatno primijetio da nadležno državno odvjetništvo nije razmotrilo prekvalifikaciju optužnice kojom bi supruga gospođe Borić eventualno optužio za prijetnje i nanošenje tjelesne ozljede članu obitelji iz članka 117. i članka 139. KZ/11, te da je nadležni sud obustavio postupak, što je dovelo do toga da okolnosti navodnog obiteljskog nasilja prema podnositeljici nikada nisu bile utvrđene.
Presudom Europskog suda podnositeljici je dosuđen iznos od 7.500 eura za neimovinsku štetu.
Ovo je još jedan pokazatelj kako hrvatski sudovi propuštaju zaštititi najranjivije, i još jedan razlog za ratifikaciju Istambulske konvencije, koja štiti upravo žene žrtve nasilja.
