Potaknute nedavnim događajima, zgrožene besramnim lažnim obećanjima i širenjem lažnih informacija, još se jednom osvrćemo na pitanje ratifikacije Istanbulske konvencije.
Ne tako davne 2014. godine, i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović jasno je na svom Facebook profilu, a povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, pozvala na ratifikaciju Istanbulske konvencije. "Kada postanem predsjednica Republike Hrvatske žestoko ću se boriti za jednakost spolova. Pozivam i na ubrzanje procesa ratifikacije Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno - istanbulske konvencije. Pitam se zašto Hrvatska još nije među tim državama koje su ratificirale konvenciju, zašto žrtve rodno uvjetovanog nasilja nisu zaštićene prema standardima ove konvencije i još jednom pozivam sve da se doista uhvatimo ukoštac s tim problemom" poručila je iznad fotografije na kojoj nasmiješena pozira s nekoliko desetaka žena.
Predsjedničina "žestoka borba" danas zvuči ovako: "moja je dužnost kao Predsjednice Republike uputiti apel da se sadržaj Konvencije koji ne izaziva javne prijepore što prije implementira u našem državnom sustavu (...) Pozivam stoga vladu da bez odlaganja primjeni ključne obveze iz Konvencije o kojima ne postoje prijepori, što uključuje i dodatna sredstva u državnom proračunu (...)". Drugim riječima, predsjednica Grabar Kitarović ne samo da nije ispunila svoje predizborno obećanje nego 3 godine nakon snažne podrške ratifikaciji Istanbulske konvencije podliježe utjecaju desno klerikalnih krugova i zahvaljujući svom nekritičkom pristupu dovodi u pitanje ratifikaciju tog ključnog dokumenta u borbi protiv nasilja nad ženama.
No, nije jedina: "Potrebno je što prije ratificirati Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulska konvencija). Većina europskih zemalja ju je ratificirala i pitanje je zašto to Hrvatska još nije učinila?" pitali su se HDZ-ovci/ke u predizbornoj 2014. godini. "Pozivamo ministricu Milanku Opačić da što prije pripremi Konvenciju za ratifikaciju u Saboru!" jednodušno su poručili. Ipak, jednom kad su zasjeli za upravljačke stolce, ratifikacija je izostala. Što se sad čeka? Imaju li i oni problema s "prijeporima"?
A "prijepore" izgleda izaziva pojam rod za kojeg su desno orijentirane, konzervativne grupacije ustvrdile da se u Istanbulskoj konvenciji "spominje u 24 navrata". S obzirom da nam je radno vrijeme davno završilo, ručak za sutra se kuha u velikom loncu, a u kuhinji srećom imamo utičnicu i pristup internetu, odlučile smo im pomoći s brojanjem riječi.
- Sprečavanje (25 spominjanja)
Pr. članak 15, stavak 1 "Stranke će osigurati ili osnažiti primjereno usavršavanje odgovarajućih stručnih osoba koje rade sa žrtvama ili počiniteljima svih djela nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije, o sprečavanju i otkrivanju takvog nasilja, ravnopravnosti žena i muškaraca, potrebama i pravima žrtava, kao i o načinima sprečavanja sekundarne viktimizacije."
- Potpora (25 spominjanja)
Pr. članak 16, stavak 3 "Stranke će osigurati da sigurnost, potpora i ljudska prava žrtava budu od primarne važnosti, te da, kad je to primjereno, ovi programi budu uspostavljeni i provedeni u uskoj koordinaciji sa specijaliziranim službama pružanja potpore žrtvama."
- Zaštita (51 spominjanje)
Pr. članak 18, stavak 1 "Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere za zaštitu svih žrtava od bilo kojih daljnjih djela nasilja."
- Rodna ideologija (0 spominjanja)
Pr. N/A 🙁
Nas je brojanje iscrpilo, a ukoliko i vi želite pomoći ženama žrtvama nasilja brojanjem pojedinih riječi Istanbulske konvencije to možete učiniti putem sljedeće poveznice: https://goo.gl/ZZeL4g
Za kraj bismo još jednom voljele naglasiti kako unatoč strahovima prozvanog dijela populacije o "kaosu" koji bi nastupio uvođenjem pojma "rod" u zakonsku regulativu, sam pojam već egzistira u hrvatskom zakonodavstvu; spominje se u Zakonu o ravnopravnosti spolova, Zakonu o suzbijanju diskriminacije, Zakonu o životnom partnerstvu, Zakonu o volonterstvu, Zakonu o elektroničkim medijima, Zakonu o državnim maticama, a muškarci i dalje vrše nuždu u muškim toaletima, žene u ženskim (osim za vrijeme subotnjih gužvi u klubovima), mamu i dalje zovemo "mama" (ili "mater" ako smo iz Dalmacije), a ne "roditelj 1", "rodno preodgajanje preko oblačenja djece u vrtićima" postoji samo u glavama onih kojima su vlastite frustracije prijeko važnije nego zaštita žena od nasilja, a sunce i dalje izlazi na istoku.