Nastavno na veći broj razgovora i pruženih pravnih asistencija obitelji D. Č.-a od strane pravnog tima udruge B.a.B.e, a vezano za kazneni postupak protiv D. Č. i njegov prisilni smještaj u psihijatrijskoj bolnici, D.Č. je dana 4. studenog 2015. godine, pokrenuo postupak pred Europskim sudom za ljudska prava pritužujući se temeljem članka 5. Europske konvencije na nedostatak materijalnih i procesnih jamstava u vezi s njegovim prisilnim smještajem u psihijatrijskoj bolnici. U postupku pred Europskim sudom, D. Č. zastupala je odvjetnica Ines Bojić, dugogodišnja pravna savjetnica udruge B.a.B.e.
Nastavno na provedeni postupak pred Europskim sudom, dana 10. siječnja 2019. godine donesena je presuda kojom je utvrđeno kako je u slučaju D. Č. došlo do povrede članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U presudi se u bitnom navodi da je u postupku tijekom kojeg se odlučivalo o produženju prisilnog smještaja u psihijatrijskoj bolnici, unatoč činjenici da je D. Č. imao odvjetnika kojeg je sam odabrao za obranu u kaznenom postupku, sud po službenoj dužnosti, istome imenovao drugu odvjetnicu, koja se umjesto da je aktivno zastupala prava i interese D. Č. kao stranke, u postupku ponašala kao pasivni promatrač. Štoviše, tijekom posjeta bolnici dana 30. lipnja 2014. zajedno sa sutkinjom, nema naznaka o tome da se i u jednom trenutku obratila svojoj stranci ili sucu ili postavila bilo kakva pitanja. Nadalje, tijekom trajanja cijelog postupka, niti jednim podneskom se nije obratila sudu, a na sudskom ročištu, niti u bilo kojem drugom trenutku se nije se protivila prijedlogu za prisilnu hospitalizaciju D. Č., niti je isti na bilo koji način propitivala, a isto tako niti u jednom trenutku nije pokušala kontaktirati D. Č., kao ni članove/ice njegove obitelji.
S druge strane, sud pred kojim je vođen postupak, iako je bio svjestan činjenice da je D. Č. bio zastupan na neefikasan način, nije poduzeo ništa po pitanju osiguranja efektivnog zastupanja, a također nema nikakvih dokaza o tome da bi sud na bilo koji način informirao D. Č. o njegovim pravima u postupku ili na bilo koji način uzeo u razmatranje mogućnost njegovog osobnog sudjelovanja na ročištu u postupku, premda nije bilo nikakvog razloga da ga se iz toga isključi, niti je na bilo koji način u postupak uključio članove obitelji koji su se u ranijim fazama postupka protivili produženju prisilnog smještaja.
Nastavno na utvrđenje o povredi Konvencije, D. Č.-u dosuđena je i neimovinska šteta u iznosu od 10.000 eura koju će zajedno s dosuđenim troškovima postupka morati platiti Republika Hrvatska.
Presudu smatramo vrijednim doprinosom zaštite osoba s duševnim smetnjama i opomenom zbog formalnog, umjesto efektivnog pristupa u zaštiti njihovih temeljnih prava i sloboda.
Podsjetimo, B.a.B.e. su prije tri mjeseca takođr dobile presudu na Europskom sudu za ljudska prava protiv Republike Hrvatske. Više o tome doznajte OVDJE.
Cijelu presudu možete pronaći OVDJE!