Udruga B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. ovim priopćenjem reagira na prvostupanjsku presudu Suda u Slavonskom Brodu, kojom je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević osuđen na 10 mjeseci uvjetnog zatvora s rokom kušnje od dvije godine za kazneno djelo nasilja u obitelji. Smatramo kako ta kazna nije u skladu s težinom počinjenog djela te da ona oslikava odnos hrvatskog društva prema obiteljskom nasilju.
Samo tjedan dana nakon što smo objavile priopćenje o presudi kojom je sud oslobodio policijskog službenika unatoč utvrđenom seksualnom uznemiravanju kolegice, ponovno smo prisiljene reagirati na nepravdu u sudskim procesima kada je u pitanju nasilje nad ženama.
Imajući u vidu inkriminirani period te činjenicu da se radilo o teškim oblicima obiteljskog nasilja koji su rezultirali i tjelesnom ozljedom na strani žrtve, iznenađuje izrazito blaga kazna, a s obzirom na to da je Kaznenim zakon za svako od kaznenih djela za koja je počinitelj nepravomoćno osuđen ovom presudom, točnije kazneno djelo nasilja u obitelji i kazneno djelo tjelesne ozljede počinjeno prema bliskoj osobi propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine.
Navedena presuda tako dovodi u pitanje učinkovitost kaznenog postupka u njegovoj cjelini, koja se ne iscrpljuje u učinkovitoj istrazi i kaznenom progonu počinitelja od strane državnih tijela već ovisi i o krajnjem rezultatu postupka koji u konkretnom slučaju obzirom na izrazito blagu kaznu nije ispunio svoju svrhu.
Slijedom navedenog, možemo konstatirati kako izostaju konkretne sankcije za samog počinitelja, čime nije postignuta niti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije, pa će tako predmetni slučaj, ukoliko presuda postane pravomoćna, predstavljati samo još jedan u nizu primjera kojim se šalje izrazito nepovoljna poruka žrtvama obiteljskog nasilja da im pravni sustav neće pružiti primjerenu zaštitu, a čime se žrtve obeshrabruje da nasilje prijave.
Osim što ovakva presuda odvraća žrtve od prijavljivanja nasilja, demotivira žrtve u traženju pomoći, a u konačnici i izlaska iz kruga nasilja. Upravo zbog ovakvih presuda, žrtve nemaju povjerenja u institucije, stoga velik postotak rodno uvjetovanog nasilja ostaje neprijavljen, u takozvanoj sivoj zoni.
Nasilje prema ženama je najraširenije sustavno kršenje ljudskih prava. Nasilje prema ženama nije privatna stvar, nasilje nije obiteljska vrijednost. Nasilje nije izolirana anomalija. Štoviše, ono je često, svakodnevno, i događa se svuda oko nas, a kako bismo adekvatno odgovorili/e kao društvo na njega, potrebno je da svi sektori preuzmu odgovornost za svoja postupanja. Nasilje prema ženama je kompleksan, duboko ukorijenjen društveni problem čije rješenje inzistira na sinergiji cijelog društva. Nužno je da svi i sve zauzmemo nultu toleranciju prema svim oblicima nasilja, što bi značilo sankcioniranje svih oblika nasilja, širok sustav podrške žrtvama da prebrode proživljene traume i vraćanje povjerenja u rad institucija.
