Sloboda kritike jedna je od suštinskih karakteristika demokracije i stoga treba biti sastavni dio politike i javnog diskursa. Međutim, kritika izrečena kroz seksističke uvrede postaje nešto sasvim drugo – to je diskriminacija i ušutkavanje ne samo pojedinih žena, već svih žena u javnom prostoru.
Svojim izjavama o saborskim zastupnicama Orešković i Puljak, Zoran Milanović nastavio je niz sve češćih seksističkih napada na žene u hrvatskoj politici. Nazvavši ih "narikačama", "Thelmom i Louise" te opetovanim umanjivanjem profesionalnih postignuća Dalije Orešković u odnosu na njezinog muža i infantilizacijom navedenih zastupnica, predsjednik je pribjegao rodnim stereotipima koji često onemogućavaju političko sudjelovanje žena, a posebice žena koje postavljaju "škakljiva" pitanja i preispituju pravednost postojećeg društvenog poretka.
Naposljetku, izricanjem ograde: "nadam se da ovo neće biti napad na njezinu ženskost i da nisam rekao ništa seksistički", predsjednik nam daje naslutiti da je možda i sam svjestan kako je takva retorika problematična, ali ne uspijeva otkloniti negativne posljedice onoga što je izrečeno.
Podsjećamo da prema EIGE-ovu Indeksu rodne ravnopravnosti, Hrvatska ima vrlo nizak rezultat u području političke moći žena, a upravo je pojavnost etiketa poput "narikača" i "alapača" jedan od vidljivih simptoma neravnopravnosti u tom segmentu.
