„Ima li diskriminacije na temelju spola u procesu odlučivanja o ostvarivanju roditeljske skrbi nad djecom?“, bila je tema 15. sjednice Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora.
Sjednici koja se održala u zgradi Hrvatskog sabora nazočili su stručnjaci/ki nje,predstavnici/e institucija i organizacija civilnog društva koji se bave navedenom problematikom. U uvodu sjednice naglašeno je kako je ista, između ostalog, sazvana i zbog recentnih događaja vezanih za Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba te pritužbi na rad Poliklinike.
Ispred Udruge B.a.B.e. govorila je predsjednica udruge Petra Kontić koja je od strane predsjedavajuće Marije Selak Raspudić pozvana da objasni zbog čega je Udruga B.a.B.e. imala primjedbe na rad bivše ravnateljice Poliklinike Gordane Buljan Flander te što misli o trenutnom razvoju događaja.
„Ono što je bitno naglasiti jest da u Udruzi B.a.B.e. djeluje besplatno pravno i psihološko savjetovalište u koja nam se dnevno obraća na desetke žena, na godišnjoj razini oko 1500 korisnica. S obzirom na to da smo kao udruga prepoznati u javnosti kao ženska udruga nama se najviše javljaju upravo žene, a velika većina njih su žene žrtve obiteljskog nasilja. Svi oni podaci koje mi javno komuniciramo ovdje danas, na prosvjedu ili u medijima su podaci koje mi dobivamo direktno od tih korisnica i često se ne radi samo o njihovoj riječi nego zapravo o hrpi različitih nalaza i dokumenata koji potkrepljuju ono što one pričaju. Ono što smo mi zabilježile zadnjih nekoliko godina su povećane pritužbe na funkcioniranje sustava za zaštitu žena žrtava nasilja, pri čemu je najviše pritužbi bilo na rad centara za socijalnu skrb, ali isto tako je značajan broj pritužbi bio na rad Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba“, kazala je Kontić te se osvrnula na pritužbe na račun Poliklinike.
„Ono što najčešće čujemo jest da se obrada vrši mehanički, površno, da se ne ulazi u specifičnost svakog pojedinog slučaja te da često završi s pogrešnim dijagnozama. Kada kažem s pogrešnim dijagnozama mislim najviše na to da nam se obraćaju korisnice koje imaju mnogo drugih nalaza iz drugih ustanova, institucija, od različitih stručnjaka/kinja koji su često različiti od onih koje izda Poliklinika i to je ono što izaziva sumnju. Ako imate sedam nalaza od kojih je samo ono od Poliklinike različito to nam daje naslutiti da tu nešto ne štima.“
Istaknula je kako sustav zaštite žena žrtava nasilja najčešće samo nalaz Poliklinike uzima kao relevantan pa se stječe dojam da Poliklinika ima monopol nad sustavom.
Ono što je također problematično u radu s Poliklinikom, a brojne korisnice svjedoče, jest tvrdnja kako Poliklinika svojim procjenama roditeljskih kompetencija često šteti žrtvama. Vršiteljica dužnosti ravnateljice Poliklinike Vanja Slijepčević Saftić tvrdila je kako Poliklinika ne ulazi u roditeljske kompetencije, odnosno da ne daju procjenu roditelja što nije točno.
Kontić joj je replicirala da joj je mobitel „zatrpan“ s različitim presudama u kojima je „direktno vidljivo da Poliklinika ulazi u roditeljske kompetencije.“ Kada je htjela pročitati dio samo jedne presude u nizu – prekinuta je te joj nije dozvoljeno dokazati neistinite tvrdnje Slijepčević Saftić.
Na koncu se izborila za zadnjih pet riječi sjednice – „majka ima ograničenu roditeljsku kompetenciju“, što između ostalog stoji u presudi čiji je dio Kontić bila spriječena pročitati.
Sjednica se u cijelosti može pogledati pratiti na YouTube kanalu internetske televizije Hrvatskoga sabora.