24. studenoga 2010.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama - 25.11.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama – 25.11.  kojim započinje 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama (25.studenog - 10. prosinca)

ove godine obilježavamo komemorativnim skupom na Trgu bana Jelačića, posvećenim 16 žena i dvjema djevojčicama koje su ubili njihovi mladići, bivši ili ondašnji, partneri bračni, izvanbračni, očevi ili  muški članovi obitelji.

Nakon niza kampanja u kojima smo se obraćale žrtvama, svjedocima nasilja, institucijama države, ove godine želimo progovoriti o korijenima nasilničkog ponašanja – odgoju i porukama koje se upućuju djeci, kojima ih se priprema za buduće uloge žena i muškaraca.

Poruke mojih roditelja

Razmišljamo li što znači nekoga odgajati kao djevojčicu ili dječaka, i kakve su moguće posljedice stereotipnih uloga u koje ih uporno guramo?  

Zašto dječaci ne smiju plakati i pokazivati osjećaje? Zašto pravi muškarci ne pokazuju strah i ničega se ne smiju bojati? 

Zašto djevojčice trebaju biti tihe i umiljate? Zašto trebaju sanjati udaju?

A to im govore roditelji koji su i sami vrlo često izuzetno nesretni, ali misle kako im valjda bolje ne može ni biti. I umjesto da se potrude svojoj djeci osigurati sretniji život, nastavljaju ponavljati rečenice koje su slušali od svojih roditelja, a oni pak od svojih i tako unedogled.

"Nigdar ni tak bilo/da ni nekak bilo./pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu./Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,/kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo."

Miroslav Krleža, Khevenhiller

U vrtićima i školama u Hrvatskoj gotovo da i nema pomaka. Roza za jedne, plava za druge; lutkice i kuhinja za djevojčice; trkaći automobili i oružje za dječake…  

A, možda bi, kad bi roditelji poslušali glas razuma, osvrnuli se oko sebe i potražili sretne i zadovoljne osobe, moglo biti posve drugačije.

Možda bi muškarci koji plaču i pokazuju svoje osjećaje znali i mogli podijeliti svoje strahove i zebnje s osobama do kojih im je stalo. Možda tada ne bi svoje strepnje i nesigurnost nadomještali udarcima i mecima u nedostatku riječi. Svoju nemoć ne bi iskaljivali na slabijima od sebe zato jer misle da trebaju biti muškarčine.

A djevojčice bi mogle izrastati u samosvjesne osobe koje poštuju sebe i žele samo odnose u kojima ih se razumije kao jednakopravna bića.

Možda…možda bismo mogli i trebali pokušati drugačije.

Posljednje

8. rujna 2021.
Reakcija na navode koji se pojavljuju u seriji članaka novinarke Jelene Jindre na portalu H-Alter pod nazivom “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?”

U svojem svakodnevnom radu svjedočimo tome da se žrtve često boje prijaviti nasilje, a rastući razlog strahu od prijave upravo je i strah da će ih institucije optužiti za “otuđenje” i oduzeti im dijete ako se/ga pokušaju zaštititi od nasilnika. U zadnja dva mjeseca na portalu H-alter izašla je serija članaka novinarke Jelene Jindre pod […]

Više
7. rujna 2021.
Fotkaj, snimi, objavi: Jutros sam stala!

Mreža "4. smjena - nevidljivi rad" čiji je fokus usklađivanje privatnog i poslovnog života žena i muškaraca pokreće kampanju #JutrosSamStala kojoj je cilj osvijestiti javnost o svakodnevnom neplaćenom kućanskom radu koji se smatra „ženskim“.  Peglanje, čišćenje, kuhanje, pranje odjeće, planiranje, briga o djeci... Što bi se dogodilo da žene stanu s kućanskim poslovima? Kaos? Tko […]

Više
6. rujna 2021.
Održan treći trening za jačanje kapaciteta mreže „4. smjena – nevidljivi rad“

Stvaranje i promicanje adekvatnih uvjeta za usklađivanje privatnog i poslovnog života žena i muškaraca postao je nužan preduvjet za unapređenje položaja žena na tržištu rada, stvaranje uvjeta za ostvarenje potpune rodne ravnopravnosti te suzbijanje ekonomskog nasilja prema ženama, koje je često direktno povezano s nemogućnošću žena da uspješno usklade poslovni život i brigu o zavisnim […]

Više
VIJESTI
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram