Kuća ljudskih prava i sve organizacije osnivačice izražavaju zgroženost subotnjim nasiljem nad sudionicima Gay pride-a održanog u Splitu koje je još jednom pokazalo kako u Hrvatskoj postoji neprihvatljiva tolerancija prema nasilju i nasilnom izražavanju vlastitih stavova.
Događaj koji je trebao biti mjesto obilježavanja dugotrajne i mukotrpne borbe LBGT populacije za njihova prava i proslava prihvaćanja različitosti u demokratskom društvu, postao je poprište nasilja, mržnje i netolerancije ponajprije zahvaljujući nesposobnosti MUP-a da osigura povorku na primjeren način i da onemogući nasilnicima da se nelegalno okupe na rivi kako bi napadali miran i prijavljen skup. Nevjerojatno je da se 10.000 ljudi okupilo "spontano", a da policija nije imala nikakvih saznanja o tome i o naravi takvog neprijavljenog okupljanja, kao i to da policija takvu vrstu okupljanja nije procijenila kao visoki sigurnosni rizik za sudionike povorke.
Ono što nas posebno razočarava je način na koji se zakoni selektivno primjenjuju na različite skupine građana. Podsjetimo da je na mirnim prosvjedima u Varšavskoj prošlog ljeta privedeno više od 150 građana i građanki, te da je podneseno više od 200 prekršajnih prijava jer su neki od privedenih dobili i po dvije različite prekršajne prijave; osim za remećenje javnog reda i mira dobivali su i za udruživanje za počinjenje prekršaja.
U slučaju eksplicitnog javnog nasilja na sudionike Gay pride-a primjenjeni su sasvim drugi principi; dio nasilnika nije priveden nego "dislociran" , velik dio privedenih je pušten na slobodu, a sve je rezultiralo samo sa nekoliko kaznenih prijava i to zbog zloupotreba droge; točnije marihuane. Sve ovo ukazuje da tijela javne vlasti, a posebno njen represivni aparat, različito reagira i primjenjuje zakone na različite skupine prosvjednika; oni koji su nenasilni i bore se za javno dobro završavaju sa prekršajnim prijavama, ograničenjima kretanja i novčanim kaznama od 10.000 kuna, a nasilnici i oni koji javno govorom mržnje očito čine ne samo prekršajna nego kaznena djela, bivaju pušteni na slobodu . Uz sve to gradonačelnik grada u kojem se sve to događa javno opravdava nasilje tvrdnjom da se radi o katoličkom gradu koji je sudionicima gay pride-a na ovaj način pokazao što misli.
Bez obzira na stavove koje građani, političari, djelatnici MUP-a imali prema LBGT populaciji, ne može se, u pravno uređenoj zemlji koja se temelji na vrijednostima tolerancije i demokracije, dopustiti da se stavovi izražavaju nasiljem i govorom mržnje. Upravo zbog toga što ima još uvijek onih kojima to samo po sebi nije jasno, postoje zakonski propisi, prije svega u Kaznenom zakonu koji za takvo ponašanje predviđaju zatvorske kazne.
Rado bismo jednom vidjeli da se političke floskule o nultoj toleranciji na nasilje, o tolerantnom i europskom društvu pretvore u jasnu i brzu akciju sankcioniranja svih onih koji su sudjelovali u nasilju nad članovima povorke kao i sankcioniranju i pozivanju na odgovornost svih onih koji su svojim propustima to omogućili.
Stoga tražimo od nadležnih vlasti da se svi koji su sudjelovali u fizičkom nasilju i govoru mržnje sankcioniraju u skladu sa odredbama Kaznenog zakona čl.174: Rasna i druga diskriminacija, kao i članka 331. Nasilničko ponašanje i to kao oblik zločina iz mržnje.
Članak je preuzet s internetskog portala Kuće ljudskih prava.
