Zagreb, 11. listopada 2011.
Kako je jučer veliki broj medija objavio informaciju o prikupljenih 12.000 potpisa potpore za donošenje Zakona o financiranju 7 autonomnih skloništa za žene žrtve nasilje, želimo se javno oglasiti i iznijeti svoj stav o inicijativi koja traje već nekoliko mjeseci.
Drago nam je što građanke i građani podržavaju postojanje i podupiru zahtjev za financiranjem autonomnih ženskih skloništa koja vode organizacije civilnoga društva, ali nas već duže vrijeme zbunjuje stalno spominjana brojka od ukupno njih 7 za koje se predlaže donošenje zakona, a jednako tako i navođenje sredstava koja su im potrebna za godinu dana funkcioniranja i za koja traže da budu precizno unijeta u predloženi Zakon.
Naime, prema istraživanju Ženske sobe, također autonomne organizacije civilnoga društva, objavljenom u publikaciji Organizacije civilnog društva koje pružaju specijalizirane servise ženama žrtvama nasilja kao ključni akteri u procesu demokratizacije društva (2010.), navodi se kako 12 organizacija ima sklonište za žene žrtve nasilja:"Od 32 organizacije obuhvaćene istraživanjem, njih 12 ima skloništa za žene žrtve nasilja a to su: Adela Sisak, Autonomna ženska kuća Zagreb, B.a.B.e. – Sigurna kuća Vukovarsko-srijemske županije, Duga Zadar, Iris Bjelovar, Korak Karlovac, Mirta Split, Organizacija za integritet i prosperitet Split, Sigurna kuća Istra, SOS telefon – Ženska pomoć sada, U.Z.O.R. Rijeka i Ženska grupa Brod". Koliko znamo, samo je Mirta odustala ove godine od vođenja skloništa i predala ga je Karitasu na upravljanje.
Dakle, kako se može donijeti zakon za samo 7 skloništa a pogotovo kako je moguće odrediti sredstva kad svatko tko vodi sklonište zna da svi kapaciteti nisu uvijek popunjeni pa postoje i razdoblja u kojima i više od pola postelja nema stanarke (i/ili njihovu djecu)?
B.a.B.e. vode Sigurnu kuću Vukovarsko-srijemske županije vrlo autonomno i profesionalno a ove godine jedine nisu dobile tražena sredstva za potpuni rad skloništa, dok je 7 organizacija koje vode kampanju dobilo od Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti sav traženi novac. Opetovano istovjetna objašnjenja Ministarstva ne smatramo ozbiljnim odgovorom na naše pitanje zašto smo samo mi isključene.
Mi držimo da se svakako treba donijeti zakon kojim će se odrediti financiranje iz državnog proračuna SVIH sigurnih kuća koje vode organizacije civilnoga društva – i to postojećih, ali i svih budućih. Naime, čak 6 županija nema niti jedne ženske organizacije koja aktivno radi sa ženama žrtvama nasilja: Šibensko-kninska, Dubrovačko-neretvanska, Varaždinska, Krapinsko-zagorska, Međimurska i Ličko-senjska županija. Niti jedna organizacija ne djeluje u selu (prema istom izvoru – Ženska soba). Smatramo kao usto treba utvrditi jasne kriterije, fiksan iznos za hladni pogon (profesionalno osposobljene zaposlenice, režije) te financiranje prema broju korisnica koje su usluge skloništa koristile i sl. Očekujemo od sljedeće Vlade da organizira ozbiljnu raspravu sa svim kompetentnim akterima i donese zakon za sva sadašnja i buduća autonomna i neautonomna ženska skloništa.
Za B.a.B.e.
Sanja Sarnavka, prof.
