Suspenzija Zorana Šprajca navodi na reagiranje i postavljanje temeljnog pitanja – tko je odgovoran i tko će već jednom odgovarati za to što nacionalni javni medijski servis uporno uspijeva biti sve no javnim servisom koji postoji i financira se isključivo radi služenja svim građankama i građanima kao ključni izvor informiranja, educiranja, a onda tek zabave.
Istina je da se istup Zorana Šprajca može dijelom ocijeniti kao korištenje javnog prostora za preosobno obraćanje javnosti a sa svrhom obračunavanja s nekim članovima Programskog vijeća, ali je isto tako istina da se već dva desetljeća mnogi drugi na besraman način koriste HTV-om kao sredstvom stjecanja osobnih probitaka ili razračunavanja s onima koje se ne treba ili su nekome zapreka na putu ostvarenja nekih planova koji s interesom javnosti nemaju nikakve veze. Zoran Šprajc u ovom je slučaju govorio istinu i branio pravo na njezino javno prezentiranje putem javnog medijskog servisa.
Mislav Stipić javno proziva Silviju Luks, Dijana Čuljak Šelebaj i Hloverka Novak Srzić zovu u svoje emisije prijatelje i poslovne partnere, a ignoriraju ili omalovažavaju važne građanske inicijative. Pritom javni interes ostaje zadnjom rupom na svirali – o njemu ne misli ni dio vrlo utjecajnih zaposlenika, ni članova/ica Programskog vijeća, a svakako niti saborski zastupnici/e i članovi/ce Vlade koji potpisuju loš Ugovor i biraju ljude u Programsko vijeće za koje se ne zna koji to dio javnosti predstavljaju i kako ih javnost može smijeniti ili prozivati zbog neodgovorna postupanja.Kako stoji u Zakonu, zadaća je Programskog vijeća da "prati provedbu programskih načela i obveza utvrđenih zakonom i Ugovorom iz članka 13. Zakona o HRT-u, te u slučaju njihova nepoštivanja pisano upozorava Upravu HRT-a, glavne urednike HRT-a, a upozorenje dostavlja na znanje Nadzornom odboru HRT-a", ali govorenje istine svakako ne smije i ne može biti predmetom njihove prozivke. Članica programskog vijeća, ugledna i časna kulturna djelatnica mr.sc. Sanja Ivić daje ostavku jer vidi koliko se nepravilnosti i kršenja zakona događa. I nikom ništa. Već se pletu mreže i kuju zavjere koga sad treba odaslati na njezino mjesto a da manje talasa i uzburkava močvarne vode javnog medijskog servisa.
Uprava HRT-a uspješno već nekoliko godina uspijeva provesti sve svoje naume –stvaraju se nove pozicije za ljude koji postaju sivom eminencijom svega što se događa na Prisavlju; jednima se javno zahvaljuje unatoč činjenici da postoji opravdana sumnja u njihovu umiješanost u protuzakonite radnje, a druge suspendira bez poštivanja procedura; skidaju se kvalitetne emisije, ubija istraživačko novinarstvo, a glavnim urednikom postaje osoba koja javno pokaže kako ne zna što javni medijski servis jest. Slobodni i odgovorni mediji obavještavaju o suspenziji Zorana Šprajca, a javni medijski servis o tome šuti. I nikome se zbog toga ne događa ništa u tijelima koja upravljaju HRT-om.
Gdje ćemo kao građanke i građani raspravljati na ozbiljan način o temama koje bitno utječu na naše živote ukoliko zajedno ne učinimo da se postojeća situacija promijeni?