14. međunarodna WAVE konferencija, pod nazivom "Zaustavimo nasilje nad ženama: čiji glasovi, čije potrebe, čije odluke?", je održana u Londonu od 18. do 20. listopada 2012. godine. Na konferenciji je sudjelovalo 350 sudionica/ka iz 37 europskih država, SAD-a i Meksika. WAVE, kao krovna europska organizacija nevladinih organizacija koje se bore protiv nasilja nad ženama i djevojkama, održava konferenciju svake godine kako bi stručnjakinje i stručnjaci koji se bore protiv rodno uvjetovanog nasilja mogli doći u kontakt s najnovijim načinima djelovanja protiv nasilja nad ženama, dobiti uvid u stanje u drugim zemljama te ustanoviti što se napravilo u proteklih godinu dana i koje su nove okolnosti na koje treba obratiti pozornost.
Jedan od problema na koje su se sudionice/i osvrnuli tijekom konferencije jest financiranje nevladinih organizacija koje pružaju socijalne usluge koje nedostaju od strane državnih institucija. Kao i u Hrvatskoj, diljem čitave Europe, pa i svijeta, se osjećaju posljedice globalne recesije koja je na snazi već nekoliko godina. Još uvijek je zaprepašćujuć, po svojoj netočnosti i po svojoj svireposti, zaključak da se u takvim ekonomskim okolnostima novac oduzima od ovih organizacija. U nekim državama je situacija ozbiljnija nego u drugima, ali gotovo sve organizacije imaju problem s financiranjem. Ono što je zaključak konferencije jest da financiranje organizacija koje se bave zaštitom članova društva od zlostavljanja i nasilja i time činjenično višestruko smanjuju trošak države mora biti jedna od primarnih stvari, a ne prva stvar na redu kad je u pitanju rebalans proračuna.
Na ovogodišnjoj konferenciji je, među ostalim, istaknut i problem nedokumentiranih migrantkinja, žena koje su u Europu došle nelegalno, bijegom iz drugih zemalja u kojima im je život bio ugrožen. Nažalost, dolaskom u Europu, paradoksalno te žene dolaze još u goru poziciju. Nevidljive od države i zbog mogućnosti izručenja u strahu od iste, njihova prava su potpuno zanemarena i one vrlo često žive u nepodnošljivim uvjetima, iskorištavane na brojne načine, zdravstveno nezaštićene, prepuštene na milost i nemilost raznim razinama zanemarivanja i zlostavljanja. Mi ćemo se kao zemlja koja ulazi u EU u srpnju 2013. godine vrlo brzo susresti s velikim brojem žena nedokumentiranih migrantkinja. S nestrpljenjem i nadom očekujemo sve prilike koje će nam donijeti članstvo u EU. Jesmo li spremni na sve obaveze i zahtjeve koje će donijeti novonastala situacija?
S ovim osvrtom završavamo članak. Odgovor na pitanja postavljena u imenu konferencije, a nađen u tijeku iste je: Glasovi svih žena čija su prava povrijeđena i žena koje se za ta prava bore; potrebe svih onih žena čiji životi i dostojanstvo trebaju biti poštovani zaštićeni, a još uvijek, na veliku žalost, to u potpunosti nisu; i odluke svih nas, svakog pojedinačno, a onda udruženo – da ćemo se uvijek boriti i da se nikad nećemo oglušiti na bilo koji čin nasilja prema ženama i djevojkama.