U utorak, 1. listopada 2013., održan je okrugli stol o prijedlogu novog Obiteljskog zakona koji je organizirao Odbor za obitelj, mlade i sport u Hrvatskom saboru. Zbog izuzetnog interesa javnosti, neke zainteresirane osobe nisu mogle sudjelovati, ali su, na koncu, mjesta rezervirana za zastupnice i zastupnike iz nekoliko odbora ostala prazna.
Zakon koji se tiče svih građanki i građana u Republici Hrvatskoj očito će biti ocjenjivan isključivo prema stranačkoj pripadnosti, pa zastupnice i zastupnici ni ne moraju slušati raspravu jer unaprijed znaju koji će stav zauzeti. Vidjelo se to u izlaganjima nekolicine nazočnih, pogotovo stranačkih kolegica predlagateljice zakona Milanke Opačić - SDP zdušno i bez zadrške recitira hvalospjeve. Iako je i postojeći Obiteljski zakon njihovo čedo iz 2003.
Nakon uvodnih izlaganja ministrice Opačić i predsjenice Radne skupine za izradu Obiteljskog zakona Branke Rešetar o samom zakonu nismo doznale ništa. Opačić je tvrdila tek da je zakon nužan jer gubimo sporove na Europskom sudu, a novac za provedbu novog Zakona osigurat će upravo ušteda Republike Hrvatske koja će se ostvariti zato što više neće izgubiti niti jedan spor. Činjenicu, koja je već nekoliko puta ponovljena u javnosti, da sporove ne gubimo zbog lošeg zakona, već zbog toga što ga nadležne institucije ne provode kako valja, ona očito nije prihvatila kao argument vrijedan njezine pažnje. Naime, u samo jednom sporu, vezanom uz utvrđivanje očinstva, trebalo je promijeniti dio jednog članka. Priča o uštedama stoga isto tako "ne pije vodu", jer bi se eventualni pozitivni učinci mogli osjetiti tek kroz 3-5 godina. Kako će se do tada financirati sve aktivnosti koje zahtijeva Novi zakon ostalo je nejasno. Istovremeno dok predlagatelj tvrdi da je novac za porvedbu osiguran, doznaje se da su mjesečne naknade za nadzor smanjene s bijednih 500,00 na 100,00 kuna!!! Možemo samo pretpostaviti koliko će se stručno obavljati ova zahtijevna zadaća uz naknadu od 100,00 kuna.
S druge strane, voditeljica radne skupine Rešetar govorila je isključivo o svojoj znanstvenoj kompetenstnosti i podastirala sebi upućene pohvale - jedne strane stručnjakinje i jednog eksperta za nomotehniku. Usput se obračunavala sa starijim kolegicama s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. O zakonu valjda nije imala potrebe govoriti jer njezina akademska izvrnost očito, prema njenom sudu, osigurava i kvalitetu zakona.
U raspravi, koja je trajala tri i pol sata, sudjelovalo je više od 30 osoba - raznih profesija i provenijencije, od stručnjakinja iz akadenske zajednice, odvjetnica, ureda pravobraniteljica, bivših djelatnika Ministrastva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, do predstavnika/ca brojnih udruga i građana/ki. I od svih se, u konačnici, moglo čuti isto, bez obzira na njihova ideološka opredjeljenja ili etičke standarde - Nacrt Obiteljskog zakona preobiman je, konfuzan, nedorečen i loše sročen. Tekst je teško prohodan za eksperte, a potpuno nerazumljiv za prosječne građane/ke o čijim će sudbinama odlučivati i u čije će se privatne živote miješati.
Pohvale su izricane samo od članica Radne skupine, dvije saborske zastupnice SDP-ovke i jednog odvjetnika koji baš s Obiteljskim zakonom do tog trenutka previše veze u svom radu nije imao pa o Zakonu zapravo ništa ni rekao nije, ali je, priznajemo, vješt u držanju političkih govora.
Čitava rasprava, unatoč brojnih kritika koje su izrečene, bila je izuzetno pristojna i tolerantna. Za svoje stavove podastirani su brojni argumenti od strane sudionika/ca koji ne podržavaju ovakav novi Obiteljski zakon a često dovode u pitanje i samu potrebu za njegovim donošenjem.
Mirna rasprava doživjela je vrhunac u završnom govoru ministrice Opačić. Započela ga je izjavom kako je okrugli stol podjseća na situaciju u kojoj učenik vidi da lektira ima puno stranica pa je odluči ne pročitati (približno parafraziranje njezinih riječi)...Dakle, ugledne profesorice, brojne stručnjakinje i stručnjaci, za nju su lijeni i loši đaci kojima se nije dalo čitati genijalni tekst zbog njegove dužine, pa stoga ne mogu ni razložno objasniti zašto se ovako genijalnom prijedlogu protive.
Nakon ovih riječi jedne prepotentne osobe koje u svojoj biografiji nema nikakve dokaze o bilo kojoj vrsti kompetentnosti, osim naravno, one održavanja na površini u nesmiljenoj političkoj areni, autorica teksta glasno je reagirala ustvrdivši da je Milanka Opačić nepristojna, a zatim je napustila dovranu.
Uskoro je zaključena i triipolsatna rasprava u kojoj one koje su trebale nisu čule gotovo ništa, a shvatile su još manje, jer im njihov osjećaj osobne važnosti i i moći priječi razumijevanje riječi onih koji ih slijepo ne slijede.
A građanke i građani u čitavom priči ionako nisu važni/e.
