Konvencija Vijeća Europe o prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja stupila je na snagu 1. kolovoza. Poznata kao Istanbulska konvencija, jasno govori kako niti jedan oblik nasilja nad ženama ne može i ne smije biti prihvatljiv, pa stoga sve institucije države moraju stvoriti mehanizme kojima će se učinkovito reagirati na svaki slučaj nasilja i diskriminacije. U dokumentu se ističe nužnost koordiniranog djelovanja tvoraca politika, institucija države na svim razinama te civilnoga društva. Da bi se rodno uvjetovano nasilje spriječilo, nužno je usto promovirati ravnopravnost i zakonski osigurati mehanizme zaštite od rodno uslovljene diskriminacije.
Prema do sada najopsežnijem istraživanju koje je prošle godine na reprezentativnom uzroku od 48 000 žena provela FRA (Europska agencija za zaštitu temeljnih ljudskih prava), pokazalo se kako 33% žena u Europskoj uniji doživjelo seksualno ili fizičko nasilje od svoje 15 godine života. Znači, govorimo o 62 000 000 žena. Od žrtava obiteljskog nasilja, njih 76% nikada nikome nije prijavilo nasilje. Samo ova dva podatka pokazuju koliko je ova Konvencija bila nužna i zašto je važna kao instrument pritiska na države da poduzmu ozbiljnije korake u sprječavanju i suzbijanju široko rasprostranjenog rodno uvjetovanog nasilja.
Konvencija je stupila na snagu nakon što ju je potpisalo i ratificiralo četrnaest država članica Vijeća Europe: Albanija, Andora, Austrija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Danska, Francuska, Italija, Malta, Portugal, Srbija, Španjolska, Švedska i Turska. Dvadeset i dvije države su je potpisale, ali ne i ratificirale.
Gle čuda, Hrvatska u tri godine nije stigla ratificriati ovaj izuzetno važan dokument. Ministarstvo socijalne politike i mladih, očito, ima puno važnijeg posla od bavljenja nasiljen protiv žena. Valjda nas to ne treba čuditi - pa na čelu ministarstva je tek jedna žena!!!!
