U sklopu projekta udruge B.a.B.e. koji se provodi uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, održana je prva tematska konferencija pod nazivom "Usklađivanje obiteljskog i radnog života: perspektive i izazovi u javnoj politici". Konferencija je održana 9. listopada 2024. godine u Kući Europe u Zagrebu, s ciljem otvaranja strukturiranog dijaloga s Ministarstvom demografije i useljeništva te ostalim relevantnim dionicima. Fokus konferencije bio je na utvrđivanju trenutnih izazova i potreba u provedbi politika koje omogućuju bolju ravnotežu između privatnog i poslovnog života, kao i na planiranju budućih aktivnosti u ovoj sferi.

Uvod i ključne teme

Konferenciju je otvorila Petra Kontić iz udruge B.a.B.e. s pozdravnim govorom, predstavljajući važnost projekta i potrebu za koordinacijom javnih politika koje podržavaju ravnotežu između obiteljskih i poslovnih obaveza. Ključne izlagačice iz različitih sektora iznijele su svoja stručna mišljenja i iskustva, naglašavajući različite aspekte problema.

Dr. med. Željka Josić, državna tajnica Ministarstva za demografiju i useljeništvo, održala je prezentaciju na temu "Demografske politike i mjere: balansiranje između posla i obitelji u suvremenom društvu". Naglasila je izazove s kojima se suočavaju obitelji u današnjem društvu i predstavila demografske mjere koje Vlada implementira kako bi olakšala usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza.

Mr. sc. Iva Prpić iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom predstavila je aktivnosti Grada Zagreba u vezi s usklađivanjem poslovnog i privatnog života. Grad Zagreb provodi niz mjera koje uključuju podršku roditeljima i socijalne usluge za obitelji.

Doc. dr. sc. Anka Kekez Koštro s Fakulteta političkih znanosti istaknula je važnost javnih usluga u procesu usklađivanja obiteljskog i poslovnog života. Kvalitetne i dostupne javne usluge, poput vrtića, škola i socijalne skrbi, ključne su za omogućavanje roditeljima da lakše balansiraju svoje privatne i poslovne obveze.

Izv. prof. dr. sc. Valerija Barada sa Sveučilišta u Zadru govorila je o specifičnim izazovima s kojima se susreću obitelji u Hrvatskoj. U prezentaciji pod nazivom "Obitelji u Hrvatskoj: posao, kućanski rad, djeca", Barada je istaknula rodnu neravnopravnost u podjeli kućanskih poslova i brizi o djeci te njihov utjecaj na zaposlenost žena.

Doc. dr. Suzana Košir sa Sveučilišta u Mariboru podijelila je slovensko iskustvo kroz temu "Politička participacija i privatni život žena: primjer Slovenije". Slovenija ima određene uspjehe u poticanju rodne ravnopravnosti, ali izazovi ostaju, osobito u kontekstu političke participacije žena i njihovih privatnih obveza.

Istraživački rezultati

Izv. prof. dr. sc. Valerija Barada predstavila je rezultate istraživanja javnog mnijenja provedenog 2022. godine u sklopu projekta udruge B.a.B.e. pod nazivom "Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – prostori promjene", a koje je proveo Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Istraživanje je pokazalo da u Hrvatskoj i dalje postoji izražena neravnoteža između obiteljskog i profesionalnog života zaposlenih žena i muškaraca. Žene su više pogođene konfliktom između poslovnih i obiteljskih obveza, što negativno utječe na njihovu kvalitetu života.

Utvrđeno je da je usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza usko povezano sa socijalnom politikom, fleksibilnim radnim uvjetima i dostupnošću javnih usluga. Sudionici konferencije složili su se da je potrebno kreirati sveobuhvatnu javnu politiku koja će obuhvatiti navedene aspekte i omogućiti bolju ravnotežu između privatnog i poslovnog života.

Zaključak i preporuke

Konferencija je otvorila prostor za daljnju javnu raspravu o temama vezanim uz usklađivanje obiteljskog i radnog života te postavila temelje za donošenje preporuka za poboljšanje javnih politika. Posebno je istaknuta potreba za usklađivanjem strateških dokumenata na nacionalnoj i europskoj razini kako bi se stvorio cjelovit okvir za postizanje ravnoteže između obiteljskih i profesionalnih obveza žena i muškaraca.

Konferencija je okupila 35 sudionika iz različitih sektora, uključujući predstavnike ministarstava, lokalne samouprave, akademske zajednice, civilnog društva i medija, što je omogućilo bogatu razmjenu iskustava i znanja. Očekuje se da će rezultati ove konferencije doprinijeti razvoju konkretnih mjera i aktivnosti koje će olakšati usklađivanje obiteljskog i poslovnog života u Hrvatskoj.

Dana 27. rujna 2024. godine ugostile smo 14 predstavnica organizacijeFEM Süd iz Beča koje su ovim studijskim posjetom obilježile 25 godina postojanja.FEM Süd je zdravstveni centar za žene, roditelje, djevojke i djevojčice koji nudi savjetovanja, radionice i predavanja u vezi psihičkog i tjelesnog zdravlja te seksualnih i reproduktivnih prava.

Sastanak je održan s ciljem razmjene dobrih praksi, znanja i iskustava. Na sastanku smo predstavile rad udruge B.a.B.e. kroz programe i projekte na području prevencije nasilja nad ženama i rodne ravnopravnosti. Razgovarale smo o položaju žena u Hrvatskoj i Austriji, ekonomskim problemima s kojima se žene susreću, mehanizmima zaštite žena žrtava nasilja, dostupnosti zdravstvenih usluga te usklađivanju privatnog i poslovnog života.

Maja Ž. jedna je od mnogih žena koje su prošle pakao online nasilja, no Maja Ž. je i jedna od rijetkih koja u tim traumatičnim okolnostima nije odabrala šutnju, nego borbu. Za Forum.tm ispričala je detalje agonije koju je mjesecima proživljavala i koja je ostavila ozbiljne posljedice na njeno zdravlje.

Članak možete pronaći ovdje.

U sklopu projekta SURF AND SOUND 2.0 udruga B.a.B.e. i Agencija za elektroničke medije nastavljaju s provođenjem nacionalne kampanje podizanja svijesti o online nasilju prema ženama s ciljem promjene stavova i ponašanja među općom populacijom – pritom ciljajući i na počinitelje i žrtve rodno utemeljenog online nasilja.

Online nasilje je jednako stvarno kao i offline. Prijavi ga na Platformi NEON https://babe.hr/ne-online-nasilju/

U nastavku prenosimo članak s portala forum.tm pod nazivom "Zgražate se na spolno uznemiravanje na poslu, ali ga ne smatrate ozbiljnim u virtualnom svijetu? Jako griješite"

Ako je televizija prozor u svijet, onda internet možemo usporediti sa širom otvorenim vratima kroz koja čak i potpuni stranac može ući u svaki dom. Linija između stvarnog i virtualnog svijeta svake je godine sve tanja, a granice između ta dva svijeta sve su blijeđe, čime se brzo mijenja i način komunikacije.

No, uz brojne prednosti, poput povezivanja udaljenih članova obitelji i prijatelja, to može imati i ozbiljne mane. Osim što kroz 'otvorena vrata' interneta svatko može ući u vaš život i zaviriti u vašu privatnost, baš svatko može i započeti s vama neki oblik komunikacije, koja vrlo lako može iskliznuti iz tračnica te postati toksična, s ozbiljnim i dugotrajnim nuspojavama.

Ukratko - uznemiravanje više nije realnost samo u stvarnom, nego se obilno prelilo i u virtualni svijet preplavivši Facebook, Snapchat, Instagram, TikTok.... Spolno uznemiravanje na mreži obuhvaća vrlo širok spektar neželjenih oblika ponašanja u kojima nasilnici, na različitim platformama, koriste digitalni sadržaj, fotografije, videozapise, postove, poruke, šalju pornografske slike ili video snimke, forsiraju neželjeni razgovora o seksu, prijete osvetničkom pornografijom... Prekid takve komunikacije naoko je lagan i brz, jer tu je 'spasonosna' opcija blokiranja, no stvari ipak nisu uvijek tako jednostavne te nuspojave mogu biti dugotrajne, a odgovor odbijenog nasilnika ekstreman. Zbog svega toga žrtva, koja se našla na meti predatora, osjeća se uznemireno, nesigurno, ugroženo, iskorišteno, poniženo ili diskriminirano te o svom iskustvu iz virtualnog svijeta najčešće šuti.

Prema studiji koju je 2021. objavio Pew Research Centra, oko 33 posto žena i 11 posto muškaraca, koji imaju 35 i manje godina, bili su žrtve seksualnog uznemiravanja na internetu. I dok gotovo svi osuđuju spolno uznemiravanje u stvarnom životu, primjerice na radnom mjestu ili u društvu, u digitalnom ga kontekstu nerijetko ne smatraju uvijek ozbiljnim, štetnim ili problematičnim. Prihvaćanje neprikladnosti sve se više ukorjenjuje u modernoj kulturi, a zbog svega toga stope prijavljivanja ove vrste uznemiravanja još su uvijek vrlo niske, pa tako spolno uznemiravanja prijavi tek oko 16 posto žena i samo 5 posto muškaraca.

Udruzi B.a.B.e., koja je otvorila specijalizirano, besplatno savjetovalište za žrtve online nasilja te online platformu NEON – Ne Online nasilju!, do sada je prijavljeno više od 150 slučajeva online nasilja, čiji su najčešći oblici zlostavljanje dijeljenjem ili prijetnjom dijeljenja snimke spolno eksplicitnog sadržaja bez pristanka, online uhođenje i praćenje, uznemiravanje putem lažnih profila i objavljivanje osobnih podataka te online seksualno iznuđivanje i ucjenjivanje.

Od 10 žena u Europskoj uniji jedna je, već do svoje petnaeste godine, doživjela internetsko uznemiravanje, uključujući neželjene i uvredljive seksualno eksplicitne e-poruke ili SMS poruke te uvredljive i neprikladne sadržaje na društvenim mrežama. Bolja situacija nije niti u arapskim državama, regionalna je studija pokazala da je 60 posto žena, korisnica interneta, bilo izloženo online nasilju. S internetskim se uznemiravanjem susrelo i gotovo 50 posto žena u Ugandi, a prema istraživanju Korejskog nacionalnog povjerenstva za ljudska prava iz 2016., 85 posto žena doživjelo je govor mržnje na internetu.

To, ukratko, znači samo jedno – u svakom kutku ove naše planete, do kog je stigao signal interneta, postoje i ljudi koji će ga zloupotrebljavati te oni koji će, preko noći, postati njihove žrtve, jer svaki se komentar, slika ili video u sekundi mogu podijeliti s tisućama ljudi, što može imati vrlo negativan emocionalni učinak na pojedinca. Posljednjih godina povećava se broj izvješća o online spolnom uznemiravanju, napadima i elektroničkom zlostavljanju, a uz odrasle, žrtve su nerijetko i djeca.

Jedino učinkovito rješenje je edukacija i podizanje svijesti te iskrene i otvorene rasprave o uznemiravanju, za koje su bespuća interneta postala vrlo plodno tlo. Osim na institucijama, udrugama i kampanjama odgovornost leži i na tehnološkim tvrtkama, kao i na društvu u cjelini. Jedini učinkovit 'lijek' je nulta stopa tolerancije na online spolno uznemiravanje koje obuhvaća svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva ili uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Za nasilnike koji ga prakticiraju, najčešće 'hrabro' skriveni iza svojih tipkovnica i ekrana računala, lažnih imena i fake profila, treba napomenuti da spolno uznemiravanje nije igra, nego kazneno djelo koje se nalazi u poglavlju Kaznenog zakona (članak 156.) kojim se štiti spolna sloboda i kod kojeg počinitelj iskorištava položaj subordinacije žrtve (poslovna sfera) ili njezinu vulnerabilnost i ovisnost o počinitelju. Iza online seksualnog uznemiravanja, predatorske ili ponižavajuće komunikacije, mogu stajati i kolege s posla, menadžeri, nadređeni, pa čak i klijenti tvrtke u kojoj radite, a spolno se uznemiravanje može dogoditi i na web stranicama tvrtke, forumima te chat-sobama.

U usporedbi s drugim vrstama društvene moći, utjecaj u virtualnom svijetu je lako mjerljiv, pa tako ljudi koji su stekli popularnost na društvenim mrežama te imaju 'veliki kapital' u broju pratitelja, kao i broju komentara, pregleda i klikova, ponekad zloupotrebljavaju taj svoj utjecaj, što može biti vrlo opasno kada je u pitanju seksualno uznemiravanje, koje je najčešće usmjereno na osobe koje su na marginama popularnih, društvenih mreža.

„Spolno uznemiravanje je kazneno djelo koje se može počiniti i u realitetu i online, a imajući u vidu činjenicu da je vezano uz odnos subordinacije te tipično smješteno u radnu sferu, u okolnostima u kojima se u današnje vrijeme sve veći broj poslova obavlja online i korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije, očekivano je da će se u budućnosti značajan broj ovakvih kaznenih djela odvijati upravo u online sferi. Tipičan način postupanja u online sferi za ovo kazneno djelo bilo bi slanje neželjenih fotografija i komentara seksualne naravi putem online kanala komunikacije. Izvan situacija koje su predviđene kaznenim zakonodavstvom, spolno uznemiravanje predviđeno je i kao prekršaj prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije“, pojašnjavaju iz udruge B.a.B.e., koja u partnerstvu s Agencijom za elektroničke medije te pridruženim partnerima, Pravosudnom akademijom i Ravnateljstvom policije, provodi projekt „SURF AND SOUND 2.0“, financiran sredstvima Europske unije iz programa CERV – Građani, jednakost, prava i vrijednosti (2021-2027), a sufinanciran je sredstvima Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Doživite li neki od oblika uznemiravanja u virtualnom svijetu, ne tražite krivca u sebi, svojoj profilnoj fotografiji, svojim objavama i komentarima te niti ne pomišljajte da zbog online nasilnika zatvarate svoje profile na društvenim mrežama, brišete aplikacije i odričete se blagodati moderne tehnologije, jer šteta vam je već nanesena, a takvim potezima se ne stigmatizira počinitelj i zlostavljanje ostaje nekažnjeno.

Umjesto toga, uputite se u svoja prava i prikupite što više dokaza da ste bili uznemiravani na internetu. To mogu biti e-poruke, objave na društvenim mrežama, fotografije, videozapisi, komentari, tweetovi ili izravne poruke poslane u inbox. Ključno je da čim prije napravite snimke zaslona na kojima je vidljivo i ime ili pseudonim osobe koja vas uznemirava, adresa e-pošte, telefonski broj ili bilo koja druga vidljiva informacija te sve to pohranite na sigurno mjesto i potražite pomoć.

„Otvorili smo specijalizirano besplatno savjetovalište za žrtve online nasilja te smo stvorili online platformu NEON – Ne Online nasilju! babe.hr/neon, za prijavu nasilja i pristup uslugama podrške, a na raspolaganju je i broj telefona 01 4663 666“, poručuju iz udruge B.a.B.e.

Zahvaljujući financiranju projekta SURF and SOUND od strane Europske unije, specijalizirane besplatne usluge podrške žrtvama online nasilja u udruzi B.a.B.e. bit će dostupne sve do 2025. godine, stoga pozivaju sve osobe koje se suočavaju s online nasiljem da ne šute nego da prijave nasilje, kako bi dobile svu potrebnu pomoć i podršku.

20. i 21. lipnja 2024. na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru održana je dvodnevna tematska multidisciplinarna rasprava pod nazivom „Obitelj kao radno mjesto: istraživanja i javne politike“ u okviru Tematske sustavne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u području 'Usklađivanje privatnog i poslovnog života'. Multidisciplinarna rasprava okupila je istaknute hrvatske znanstvenice iz različitih znanstvenih i visokoobrazovnih institucija s ciljem rasprave o metodološkim pristupima i iskustvima u području usklađivanja obiteljskih i profesionalnih obaveza žena i muškaraca, a sa svrhom otvaranja prostora za razumijevanje, stvaranje i provođenje javnih politika u okviru usklađivanja privatnog i poslovnog života.

Prvi dan multidisciplinarne rasprave izlaganja su održale izv. prof. dr. sc. Valerija Barada s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru te izv. prof. dr. sc. Ksenija Klasnić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Izv. prof. dr. sc. Valerija Barada predstavila je istraživanje provedeno 2022. godine u sklopu projekta udruge B.a.B.e. „Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – Prostori promjene“. Istraživanje je uključivalo višeetapno i multi-komponentno akcijsko istraživanje korištenjem mješovite metode, a pokazalo je kako kućanske poslove, osobito one rutinske, i dalje najčešće obavljaju žene; da na teret žena također češće pada upravljanje resursima, vremenom, emocijama i odnosima u obitelji; da žene u odnosu na muškarce učestalije doživljavaju napetosti između obiteljske i radne uloge; da manju šansu za korištenje javnih usluga skrbi i obrazovanja imaju djeca iz slabije razvijenih regija te djeca nezaposlenih ili jednohraniteljskih kućanstava.

Izv. prof. dr. sc. Ksenija Klasnić iznijela je iskustva iz pet projekata koje je provodila u razdoblju od 2017. do 2024. godine, a koji su za predmet istraživanja uključivali kućanski rad, ravnotežu privatnog i poslovnog života te mentalni rad. Predstavila je različite metodološke pristupe koji su najčešće uključivali mješovitu metodologiju te je istaknula pojedine nalaze kao što su diskrepancija u količini vremena i vrsti angažmana koje žene i muškarci posvećuju obavljanju kućanskih i ostalih obiteljskih obaveza; postojanje rodnih nejednakosti u obavljanju mentalnog rada između muškaraca i žena u privatnoj sferi te uvođenje fleksibilnosti u radu zaposlenicima kao alatu koji bi posebice pridonio uspješnijem usklađivanju privatne i profesionalne sfere.

Nakon izlaganja povela se rasprava o mogućnostima upotrebe digitalnih alata u povećanju kvalitete života zaposlenih majki, o javnim servisima, o fleksibilnim oblicima rada i postupcima konstrukcije različitih alata mjerenja obiteljskih poslova i mentalnog rada.

Drugi dan multidisciplinarne rasprave održan je javni panel na kojem su sudjelovale znanstvenice, studenti/ce diplomskog studija te predstavnici/ce Grada Zadra, Zadarske županije, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. U uvodnom dijelu panel rasprave Tamara Šterk iz udruge B.a.B.e. predstavila je aktivnosti iz prve godine provedbe Tematske sustavne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, a izv. prof. dr. sc. Valerija Barada istaknula je namjeru da istraživanja posluže otvaranju dijaloga s ključnim dionicima, s ciljem osmišljavanja i provedbe javnih politika u području poboljšanja usklađivanja privatnog i poslovnog života.

U panel raspravi sudjelovale su dr. sc. Mirjana Adamović, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, dr. sc. Blanka Čop, Katedra za sociologiju Pravnog fakulteta u Splitu, izv. prof. dr. sc. Anita Dremel, Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku, izv. prof. dr. sc. Ksenija Klasnić, Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Marija Šarić, Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru te doc. dr. sc. Željka Zdravković, Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru.

Zaključke javnog panela možemo sažeti u nekoliko ključnih navoda, kako slijedi:

- muškarci koji se bave kućnim/obiteljskim poslovima većinom obavljaju obaveze vezane za vanjski prostor (šetanje s djecom, popravak i briga o autu, nabava namirnica itd.), što žene može smjestiti u izolirajući položaj unutar kućanstva s repetitivnim poslovima

- mentalni rad je nevidljiv, trajan, difuzan, neplaćen te ga većinski obavljaju žene, slijedom čega pokazuju negativne posljedice prevelikog mentalnog rada koji može dovesti do mentalnog opterećenja

- društveni aspekti mentalnog rada uključuju organiziranje obiteljskog života, održavanje društvenih odnosa izvan kućanstva te emocionalna podrška članovima kućanstva

- kognitivno-emocionalno upravljanje kućanstvom sastoji se od dvije dimenzije: upravljanje resursima i vremenom te upravljanje emocijama i odnosima te se unutar obje dimenzije mogu mjeriti doseg i intenzitet

- poslovne obveze češće imaju utjecaja na obiteljski život kod žena nego kod muškaraca

- muškarci percipiraju da podjednako kao i njihove partnerice obavljaju obiteljske/kućanske poslove, dok žene procjenjuju da one većinski obavljaju navedeno

- istraživanja pokazuju da se ispitanici/ce u stavovima o podjeli kućanskog rada izjašnjavaju ravnopravno, dok praksa ukazuje da ponašanje zaostaje za stavovima

- javne politike u okviru usklađivanja privatnog i poslovnog života trebaju biti rodno, dobno i regionalno prilagođene

U zatvorenom dijelu rasprave koja je uslijedila nakon javnog panela raspravljalo se o emocionalnoj i kognitivnoj komponenti mentalnog rada te njegovim društvenim aspektima, analitičkim dimenzijama u mjerenju mentalnog rada te metodama istraživanja mentalnog rada.

Dvodnevna tematska multidisciplinarna rasprava tek je jedna u nizu aktivnosti u smjeru razmjene znanja i iskustava različitih dionika s ciljem otvaranja dijaloga i stvaranja prijedloga za unaprjeđenje javnih politika za usklađivanje privatnog i poslovnog života žena i muškaraca na temelju istraživačkih podataka. Nastavljamo i dalje raditi na podizanju svijesti o važnosti ravnopravne podjele obiteljskih obveza između žena i muškaraca te o važnosti rodne ravnopravnosti i omogućavanja sklada između privatnog i poslovnog života.

Što propisuje novousvojena EU Direktiva o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i što bismo to trebali transponirati u hrvatsko zakonodavstvo u sljedeće tri godine, bila je tema multisektorske rasprave u organizaciji udruge B.a.B.e. koja je 28. svibnja u Kući ljudskih prava okupila predstavnike/ce civilnog sektora te nacionalnih i EU institucija i organizacija.

Riječ je o drugoj po redu raspravi o prevenciji i suzbijanju online nasilja nad ženama u sklopu projekta SURF AND SOUND 2.0 kojeg provodi udruga B.a.B.e. u partnerstvu s Agencijom za elektroničke medije i pridruženim partnerima Pravosudnom akademijom i Ravnateljstvom policije. U raspravi su sudjelovale predstavnice ministarstava, pravobraniteljstva, Europske komisije, sustava socijalne skrbi, sigurnih kuća te odvjetnice i stručnjaci/kinje koji rade sa žrtvama i počiniteljima rodno utemeljenog nasilja.

“Namjera nam je potaknuti raspravu o novoj Direktivi i potencijalnim koracima koje bismo trebali poduzeti kako bi ona zaživjela. U skladu s projektom kojeg provodimo s našim partnerima ovdje nam je naglasak na problematici online nasilja nad ženama koju ova Direktiva itekako prepoznaje, pogotovo u dijelu uznemiravanja, uhođenja, poticanja na mržnju i nasilje te dijeljenja seksualno eksplicitnih sadržaja putem informacijsko komunikacijskih tehnologija”, kazala je voditeljica projekta SURF AND SOUND 2.0 Leonarda Novoselić.

Rok za transpoziciju Direktive u nacionalno zakonodavstvo je lipanj 2027., a prema riječima državne tajnice u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne tranzicije Vedrane Šimundže-Nikolić, u načelno smo dobroj poziciji po pitanju usklađenosti s Direktivom, no zakonodavnih dopuna će svakako biti.

“Određeni zahvati u Kazneni zakon bit će nužni. Posebno u dijelu koji se odnosi na posljedicu zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja što će se ubuduće procesuirati po službenoj dužnosti, dakle više se neće čekati da žrtva daje privolu. Direktiva na ovaj način jača prava i zaštitu žrtve. Također, ovaj akt uvodi i nekolicinu novih kaznenih djela, neka od njih mi možemo podvesti pod kaznena djela koja već imamo, a neka ćemo ipak morati u određenim modalitetima proširiti”, pojasnila je državna tajnica.

Podsjetila je da je upravo jedna ovakva rasprava iz prethodnog projekta SURF AND SOUND urodila uvođenjem samostalnog kaznenog djela zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja u domaće zakonodavstvo. “Od srpnja 2021. godine do danas u tijeku je bio 41 sudski predmet vezan za ovo kazneno djelo, od toga je 21 pravomoćan, 2 su u žalbenom postupku, dok se 18 predmeta još sudi. Većinom se tu radi o blažim alternativnim sankcijama – ili uvjetnim osudama ili radu za opće dobro”, zaključila je Šimundža-Nikolić.

Iz iskustva u direktnom radu sa žrtvama odvjetnica Ines Bojić, vanjska suradnica udruge B.a.B.e., istaknula je da se online i offline nasilje preklapaju i da se obično ne radi o jednom izoliranom činu nasilja. “Potrebno je imati nekoliko razgovora sa žrtvom kako bi se dobila šira slika nasilja, a upravo toga nedostaje u sudskom postupku. Ključnu ulogu u stvaranju kvalitetnog optužnog prijedloga ima institut osobe od povjerenja, potrebno ga je jačati jer može značajno pridonijeti kvalitetnijoj primjeni Direktive”.

Odvjetnica Teuta Palčić naglasila je potrebu edukacije djelatnika/ca centara za socijalnu skrb: “Uz to, centri su prekapacitirani, nema dovoljno stručnjaka i žrtve predugo čekaju na psihološku pomoć. U takvim uvjetima na internetsko se nasilje samo odmahuje glavom, ono je potpuno neprepoznato.”

U raspravi se došlo do zaključka kako će pored unaprjeđenja zakonodavnog okvira i pravosudnih praksi dugoročniji i zahtjevniji izazov biti prevencija. U ovom dijelu istaknuta je neizostavna uloga obrazovnog sustava.

Da je prevencija ključna smatraju voditeljice Odjela za maloljetničke delinkvencije i kriminalitet na štetu mladeži i obitelji Anita Matijević (Ravnateljstvo policije) i Nikolina Grubišić Požar (PUZ). “Online nasilje je u porastu i među odraslima i među djecom, velika je tamna brojka i tome moramo pristupiti sustavno. Treba nam elementarno obrazovanje o online nasilju, kao što djeca uče čitati i pisati tako bi ih se trebalo učiti odgovornom korištenju informacijsko komunikacijskih tehnologija”, upozorila je Grubišić Požar. “U Hrvatskoj provodimo enormni broj projekata, no nedostaje nam standardizacija, popis must have komponenti koje treba obraditi kroz odgojno-obrazovni sustav. Potrebno je skenirati stanje i povezati dobre prakse u jednu sustavnu edukaciju prilagođenu prema dobi”, zaključila je Matijević.

Dean Ajduković iz Društva za psihološku pomoć ocjenjujući korisnim sve inicijative koje se odnose na suzbijanje online nasilja istaknuo je da je upravo edukacija mladih generacija ključna: “Klinci moraju odrastanjem postati svjesni da ono što slikaju sada i podijele s nekim može imati po njih dugoročne štetne posljedice, moraju znati da se neki sadržaji ne dijele”.

“U školama je nužno djecu educirati o kritičkom mišljenju i konceptu pristanka, a potrebe za edukacijom ima i kod odraslih. Za kvalitetnu primjenu ove Direktive u cijelosti nužno je jačati mehanizme specijalističke pomoći žrtvama i unaprijediti vođenje statistika. No ono što nam najviše nedostaje je strateško planiranje u pogledu suzbijanja i prevencije nasilja. Imamo dosta zakona, propisa i pravilnika koji reguliraju ovo područje, ali nemamo sveobuhvatnu strategiju koja bi povezala sve sustave“, zaključila je Tamara Šterk, zamjenica voditeljice ureda udruge B.a.B.e.

Projekt „SURF AND SOUND 2.0“ financiran je sredstvima Europske unije iz programa CERV – Građani, jednakost, prava i vrijednosti (2021-2027) i sufinanciran sredstvima Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Provodi ga udruga B.a.B.e. u partnerstvu s Agencijom za elektroničke medije te pridruženim partnerima, Pravosudnom akademijom i Ravnateljstvom policije.

Foto: Žene i mediji

Završna konferencija projekta „puSHEd – protect, understand, support: help the elderly“ održala se u Kući Europe u srijedu, 22. svibnja 2024. godine s početkom u 12:00 sata. Konferencija je okupila važne dionike iz različitih sektora i time zaokružila interdisciplinarni pogled na  tematiku rodno uvjetovanog nasilja prema ženama starije životne dobi. Sudionici su imali priliku čuti više o ekonomskom nasilju, seksualnom nasilju te strategijama borbe protiv nasilja nad osobama starije životne dobi.

Voditeljica projekta Marina Gombar prisutnima je predstavila aktivnosti i rezultate projekta te istaknula kako je ono što je najpotrebnije sustavu jest edukacija, senzibilizacija i međusobna suradnja svih dionika u sustavu podrške ženama žrtvama nasilja.

Savjetnica pučke pravobraniteljice Silvija Trgovec-Greif  istaknula je niz različitih oblika nasilja zbog kojih im se građani obraćaju za pomoć. Dodala je kako je sustav usmjeren na fizičko nasilje, ali je tu puno drugih problema poput nedostatka palijativne skrbi, nedostatka mjesta u staračkim domovima ali i  neodgovarajućih odnosa doktora prema osobama starije životne dobi.

Anica Ježić, načelnica Sektora Sektora za razvoj i unapređenje socijalnih usluga pri Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike sudionicima je govorila o operativnom plan aktivnosti povezivanja zdravstvenih i socijalnih usluga u području dugotrajne skrbi kao i o promjena u zakonu o socijalnoj skrbi -promjene u području razvoja socijalnih usluga.

Iva Prpić, voditeljica Odjela za podršku djeci i obiteljima, Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom pri Gradu Zagreb istaknula je kako Grad Zagreb razvija i podržava lokalni sustav podrške i zaštite žrtava nasilja u obitelji te posebnu pozornost posvećuje poštivanju prava i podršci posebno ranjivim skupinama, uključujući i osobe starije životne dobi.

Željka Barić, ravnateljica Doma za djecu i odrasle žrtve nasilja u obitelji ‘Duga – Zagreb’ istaknula je kako se u i Domu Duga povećao broj poziva starijih žena koje traže pomoć. Također, istaknula je  kako bi država u suradnji sa strukom trebala razviti strategiju borbe protiv nasilja nad starijima uz odgovarajuću pravi okvir te sinergijski umrežiti  djelovanje sustava socijalne skrbi i zdravstvene skrbi.

Odvjetnica Ljubica Matijević Vrsaljko istaknula je problem financijskog nasilja, posebno kroz ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, te sporost sudstva u takvim slučajevima. Psihoterapeutkinja i psihologinja Marijana Senjak prisutnima je predstavila rad o osobama žrtvama seksualnog nasilja.

Cilj projekta je prevencija i suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja prema ženama starije životne dobi razvojem rodno specifičnih odgovora u pružanju podrške žrtvama i podizanjem kapaciteta relevantnih stručnjaka/inja iz sustava zaštite i podrške. Projekt je usmjeren i na podizanje svijesti opće populacije i poboljšanje odgovora zajednice na rodno uvjetovano nasilje prema starijim ženama pri čemu se prvenstveno podrazumijeva veći broj prijava nasilja, ali i prevencija istog.  Projekt „puSHEd – protect, understand, support, help the elderly“ pokrenula je udruga B.a.B.e. u partnerstvu s Gradom Zagrebom i Domom Duga Zagreb, uz podršku Pučke pravobraniteljice, Udruge za podršku žrtvama i svjedocima i Europske socijalne mreže. Projekt je trajao 24 mjeseca, a financiran je sredstvima iz programa Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti (CERV) Europske unije te sufinanciran od strane Ureda za udruge.

Jučer, 7. svibnja 2024., Vijeće EU prvi puta u povijesti odobrilo je europski zakon o sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. EU Direktiva 2022/0066 sadrži mjere za sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i uspostavlja standarde zaštite žrtava.

U nastavku je prikaz osnovnih značajki ovog EU zakona.  Kriminalizira se: genitalno sakaćanje, prisilni brakovi, podjela intimnog sadržaja bez pristanka u cyber prostoru, cyber uhođenje i cyber poticanje na mržnju i nasilje.  Kazna zatvora za navedena djela u rasponu je od najmanje jedne do pet godina.

Direktiva sadrži listu otegotnih okolnosti. Tako primjerice počinjenje navedenih kaznenih djela prema djetetu, bivšoj ili sadašnjoj supruzi ili partnerici (ili suprugu/partneru), javnoj osobi, novinaru/ki ili braniteljima ljudskih prava za posljedicu imaju izricanje teže kazne.

Direktiva sadrži i detaljna pravila za uspostavljanje mjera podrške i zaštite koje su države članice dužne pružiti žrtvama. Očekuje se daljnje unaprjeđenje sveobuhvatne podrške žrtvama nasilja i nasilja u obitelji na način da je u tekst uvrštena nužnost i obveza da se žrtvama osigura pristup i općim i specijaliziranim uslugama podrške, skloništima, zdravstvenim uslugama, uključujući usluge koje se odnose na spolno i reproduktivno zdravlje.

Kao najosjetljivije žrtve nasilja, one u najvećem riziku, Direktiva prepoznaje osobe koje trpe višedimenzionalne, intesekcijske oblike diskriminacije. U tom smislu, države moraju jamčiti zaštitu svim žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, neovisno o njihovoj seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, rodnom izjašnjavanju, ili spolnim karakteristikama, s posebnim naglaskom na potrebe LBTI žena. Nadalje, žrtvama nasilja i nasilja u obitelji bi trebalo biti olakšano prijavljivanje nasilja pa tako primjerice, kao minimum standarda potrebno je uvesti mogućnost prijave cyber nasilja putem online prijave.

Od država članica EU traži se i da uspostave mjere kojima se osigurava da djeca dobiju profesionalnu pomoć. Kad djeca prijave kazneno djelo koje je počinio netko s roditeljskim obvezama, nadležni moraju poduzeti mjere zaštite za sigurnost djeteta prije informiranja navodnog počinitelja o optužbi djeteta. S namjerom da zaštite privatnost žrtve i spriječe daljnju viktimizaciju, države članice će morati osigurati da podaci koji se odnose na žrtvino prijašnje seksualno ponašanje budu dopušteni u kaznenom postupku kad su ti podaci relevantni i nužni.

U skladu s idejom izgradnje sigurnije budućnosti, cilj preventivnih mjera koje se uvode ovom Direktivom je povećanje razine osviještenosti građana o temeljnim uzrocima nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja te usvajanje znanja u obrazovnom sustavu o ulozi koncepta pristanka u međusobnim odnosima.

Međutim, iako Direktiva ima holistički pristup uklanjanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te sadrži mjere za prevenciju, zaštitu, podršku žrtvama, pristup pravosuđu i progon počinitelja, neki oblici nasilja nad ženama nisu našli svoje mjesto u tekstu. U nastavku navodimo neke od propuštenih mogućnosti.

Prije svega, femicid kao ubojstvo žene uzrokovano prije svega činjenicom da je ženskog roda, uslijed nedostatnosti temelja unutar EU zakonodavstva, ukazuje da postoji velika mogućnost da se zadrži praksa nekažnjavanja i propušta se hitno uvođenje rodno-specifične zaštite i adekvatnog postupanja pravosuđa.

Isto tako, na naše žaljenje, ispuštena je prilika da se uvrsti kriminalizacija silovanja uz europsku definiciju pristanka na seksualni čin. Seksualno nasilje nad ženama, rašireno diljem EU, ostaje i dalje u okvirima nekažnjavanja ili blagih kazni u mnogim državama članicama, a odsustvo definicije pristanka prepreka je jačanju zaštite i pristupu pravosuđu za sve žene, žrtve silovanja. Direktivom se ipak traži od država članica da aktivnostima podizanja svijesti javnosti i obveznim uvođenjem edukacije o konceptu pristanka u škole, kao i preispitivanjem štetnih rodnih normi i uloga, učini više na sprečavanju silovanja. Unatoč određenim propustima, ovo je prvi puta da EU zakonodavstvo otvoreno nameće obvezu državama članicama da osiguraju dostupnost liječničke pomoći ženama žrtvama seksualnog nasilja. Države članice će također morati osigurati edukaciju za profesionalno i medicinsko osoblje koje dolazi u kontakt sa žrtvama i preživjelima seksualnog nasilja.

Izostalo je, nažalost, i prepoznavanje povezanosti između obiteljskog nasilja i nasilja nad djecom u kontekstu obiteljskog nasilja. Ovaj je propust osobito značajan zbog utjecaja na postupke određivanja skrbništva nad djecom gdje je razumijevanje kontinuiteta nasilja, od nasilja nad ženama do nasilja nad djecom, ključno za očuvanje prava djece i prava njihovih majki.

EU zakonodavci su također propustili detaljnije se pozabaviti migracijskim trendovima u Europi pa jedine konkretne mjere koje se predlažu odnose se na nužnost da se osigura pristup skloništima za sve žene žrtve nasilja  neovisno o njihovom statusu prebivališta. U tekstu Direktive nema ništa što bi se odnosilo na zaštitu osobnih podataka migrantica i postupka prijenosa osobnih podataka iz skloništa u druge institucije poput imigracijskih ureda ili pravosudnih tijela.

Naposljetku, pozdravljajući donošenje Direktive 2022/0066, ističemo da države članice EU imaju tri godine za transpoziciju Direktive u nacionalno zakonodavstvo.

Hrvatski prijevod Direktive 2022/0066 dostupan je na linku
https://data.consilium.europa.eu/doc/document/PE-33-2024-INIT/hr/pdf

Danas obilježavamo 30 godina postojanja naše udruge, tri desetljeća posvećenih borbi protiv nasilja nad ženama i ostvarivanju jednakih prava u društvu. Ovaj jubilej je i vrijeme za duboko promišljanje o našim dosadašnjim postignućima i budućim izazovima.

U narednom periodu i nadalje ćemo se posvetiti ozbiljnom preispitivanju strategije za borbu protiv ultrakonzervativnih trendova koji ugrožavaju stečena ženska prava, osobito ona reproduktivna te nalaženje načina da održimo i poboljšamo položaj žena u društvu. Nadalje, naša primarna zadaća i dalje ostaje zagovaranje za unaprjeđenje javnih politika kako bi bile rodno osjetljive. To znači osiguravanje da politike poštuju različitost potreba žena i muškaraca te aktivno doprinose uklanjanju svih oblika neravnopravnosti u društvu.