babe@babe.hr
+385 1 4663 666

Europski sud za ljudska prava dana 12. prosinca 2023. godine objavio je presudu upredmetu Vučković protiv Hrvatske, broj zahtjeva: 15798/20, kojom je utvrđeno da je Republika Hrvatska u kaznenom postupku koji se vodio radi seksualnog nasiljapočinjenog na štetu podnositeljice zahtjeva, gospođe Maje Vučković, izricanjemne razmjerno blage kazne počinitelju, povrijedila prava podnositeljice zahtjeva zajamčena čl. 3. i čl. 8. Europske konvencije.

Podnositeljica se koncem 2019. godine obratila udruzi B.a.B.e. sa pritužbom da jepočinitelj koji ju je seksualno zlostavljao na radnom mjestu u kaznenom postupku kažnjen radom za opće dobro na slobodi nakon čega je uz podršku odvjetnica udruge B.a.B.e. Ines Bojić i Zvjezdane Kuprešak podnesen zahtjev Europskom sudu za ljudskaprava radi povrede prava podnositeljice kao žrtve seksualnog nasilja na učinkovitokažnjavanje počinitelja nasilja.

Podnositeljica se kao i udruga B.a.B.e. obratila i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja joj je također pružila podršku, dalapreporuke te u vezi njezinog slučaja istupila i u medijima.Europski sud je utvrdio da je Republika Hrvatska izricanjem kazne radom za opće dobrona slobodi počinitelju seksualnog nasilja, povrijedila pozitivne obveze države kojeproizlaze iz čl. 3. i čl. 8. Europske konvencije, utvrdivši da je kazna počinitelju izrečena bez pažljivog ispitivanja svih relevantnih okolnosti slučaja, uzimanja u obzir interesažrtve i konteksta specifične društvene opasnosti od nasilja nad ženama i potrebe da setakvo nasilje suzbije učinkovitim i odvraćajućim kaznama.

Europski sud je izraziostajalište da se takav pristup domaćih sudova može shvatiti kao pokazatelj blagosti ukažnjavanju nasilja nad ženama umjesto prenošenja snažne poruke zajednici da senasilje nad ženama neće tolerirati te da takva popustljivost može djelovati obeshrabrujuće na žrtve da nasilje prijave što podupire i nedavni izvještaj GREVIO-a o Hrvatskoj u kojem je istaknuto da je Hrvatska zauzela blagu kaznenu politiku urješavanju slučajeva obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama radi čega je Vlada pozvana osigurati da kazne i mjere koje su izriču u takvim slučajevima budu učinkovite,razmjerne i odvraćajuće.

Dakle, ovom presudom Europski sud je izrazio jasno stajalište o neprihvatljivosti politike blagog kažnjavanja počinitelja rodno uvjetovanog nasilja u Republici Hrvatskoj,na što udruga B.a.B.e. kontinuirano upozorava, te vjerujemo da će ova presuda pozitivno djelovati i doprinijeti daljnjoj promjeni svijesti o potrebi učinkovitog kažnjavanja počinitelja nasilja nad ženama.

Presuda je objavljena na engleskom jeziku i dostupna je na https://hudoc.echr.coe.int/?i=001-229399

Udruga B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. dana 23. listopada 2023. godine održala je međunarodnu završnu konferenciju projekta „Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – prostori promjene“ u Hotelu Academia u Zagrebu s početkom u 12 sati.

Konferenciju je otvorila Marina Gombar, voditeljica projekta, koja je pozdravila sve prisutne te u pozdravnom govoru naglasila izazove, ali i prilike i rješenja koja se pružaju provedbom i završetkom navedenog projekta. Istaknula je da su međusektorska suradnja i dijalog ključni za donošenje odluka za poboljšanje kvalitete života građana/ki te izgradnju bolje i sigurnije budućnosti. Nakon toga prisutnima je predstavila ostvarene rezultate i postignuća koja su nastala provedbom projektnih aktivnosti.

Okupljenima se potom obratila Tatjana Katkić Stanić, ravnateljica Zavoda za socijalni rad ispred Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. U svom je govoru o neravnopravnom položaju žena i muškaraca Katkić Stanić konstatirala kako se žene nalaze u ranjivijem statusu te su u većem riziku od socijalne isključivosti zbog većeg udjela odgovornosti u brizi za djecu. Također je izrazila nadu da će projektni rezultati zaista unaprijediti rad donositelja odluka.

Zatim se sudionicima/cama konferencije obratila Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. U svom je obraćanju Ljubičić govorila o izazovima na koje nailaze žene na hrvatskom tržištu rada kao što su primjerice prepreke pri usklađivanju obiteljskih i poslovnih obaveza te je istaknula kako u njenoj praksi gotovo polovica zaprimljenih pritužbi ulazi u područje rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti. Također je pozdravila važnost javne rasprave o projektnoj tematici.

Pročelnica Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, izvanredna profesorica Valerija Barada na konferenciji je predstavila podatke iz istraživanja s 3600 roditelja maloljetne djece. Izlaganjem pod nazivom „Kućanski rad i kognitivno-emocionalno upravljanje kućanstvom“. Barada je naglasila kako kućanske poslove, osobito one rutinske, i dalje najčešće obavljaju žene, premda se muškarci sve više pojavljuju u aktivnostima skrbi oko djece. Na teret žena također češće pada i mentalni rad koji uključuje upravljanje resursima, vremenom, emocijama i odnosima.

Idući podaci istraživanja koji su bili predstavljeni od strane Marije Šarić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru u izlaganju pod nazivom „Muškarci i žene u Hrvatskoj: napetosti između radne i obiteljske uloge“ pokazali su kako rodna očekivanja povezana s brigom za kućanstvo i obitelj mogu jednostrano intenzivirati napetosti i u radnoj i u obiteljskoj ulozi, što se posebno očituje u životima žena koje općenito učestalije doživljavaju napetosti između obiteljske i radne uloge u odnosu na muškarce.

Zatim su Sara Čović i Pavao Parunov s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru s izlaganjem „Uloga javnih usluga skrbi i obrazovanja djece u usklađivanju obiteljskih i poslovnih obaveza“ prikazali kroz provedeno istraživanje kako 64% djece jasličke dobi ne pohađa jaslice, 26% djece vrtićke dobi ne pohađa vrtić, a 77% djece u dobi od 6 do 11 godina ne koristi produženi boravak u osnovnoj školi. Manju šansu za korištenje javnih usluga skrbi i obrazovanja imaju djeca iz slabije razvijenih regija te djeca nezaposlenih ili jednohraniteljskih kućanstava.

Željka Zdravković s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru na predstavila je podatke iz istraživanja 400 starijih mladih. S temom „Životni uvjeti mladih u Hrvatskoj: rad, stanovanje i obitelj“ istaknula je kako uspješna tranzicija mladih ne ovisi samo o mladima, već i o društvu u kojem žive. U obzir treba uzeti rodne razlike na tržištu rada, važnost roditeljske podrške kod rješavanja stambenih pitanja, obrazovanje kao prediktor sklapanja životnog partnerstva i roditeljstva te mjesto stanovanja kao prediktor prvog zaposlenja, stanovanja, roditeljstva i braka.

Sljedeće izlaganje održala je sociologinja Suzana Kunac iz Pete discipline s temom „Policy preporuke vezane za javnu politiku usklađivanja obiteljskih i profesionalnih obaveza muškaraca i žena“. Nakon predstavljanja šest policy smjernica za razvoj javne politike usklađivanja obiteljskog i poslovnog života, Kunac se osvrnula i na demografsku situaciju te je istaknula kako za poboljšanje navedenog žene ne trebale birati između posla i obitelji, već bi im oboje trebalo biti dostupno, a za što je potrebno dekonstruirati određene rodne stereotipove.

Na kraju konferencije Delila Hasanbegović Vukas iz Sarajevskog otvorenog centra održala je izlaganje pod nazivom „Roditeljsko odsustvo i rodna ravnopravnost - perspektiva Bosne i
Hercegovine“ unutar kojeg je predstavila je istraživanje o korištenju porodiljskog odsustva od strane očeva koje je pokazalo da više od polovine anketiranih očeva nisu bili upoznati s pravom na korištenje porodiljskog odsustva te da su nakon rođenja djeteta porodiljsko odsustvo u više od pedeset posto koristile majke. Hasanbegović Vukas također je predstavila i kampanju „Roditeljstvo nema spol“ sa svrhom osvješćivanja značajne uloge očeva u djetetovom životu i njihova prava na korištenje roditeljskog dopusta.

Projekt „Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – prostori promjene“ financiran je sredstvima iz Europskog socijalnog fonda EU (85%) i proračuna Republike Hrvatske (15%), a ukupna vrijednost projekta iznosi 3.599.941,69 HRK. Posrednička tijela su Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u sklopu Operativnog programa Učinkoviti ljudski Potencijali. Projekt traje 36 mjeseci i provodi se u Gradu Zagrebu i sljedećim županijama: Sisačko-moslavačkoj, Koprivničko-križevačkoj, Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Primorsko-goranskoj, Zadarskoj, Splitsko-dalmatinskoj te Istarskoj županiji.

Cilj projekta je osnaživanje organizacija civilnog društva uključenih u Tematsku mrežu kroz partnerstva, međusektorsku suradnju s visokoobrazovnom ustanovom te jedinicama lokalne i
regionalne samouprave radi postizanja učinkovitog socijalnog dijaloga sa svrhom razvijanja i predlaganja adekvatnih javnih politika, prilagođenih kulturnim specifičnostima pojedine regije, kako bi se doprinijelo usklađivanju privatnog i poslovnog života građana i građanki Republike Hrvatske. Projekt se odvija kroz tri ključne skupine aktivnosti: izgradnja mreže OCD-a za utvrđivanje potreba i predlaganje javnih politika za usklađivanje privatnog i poslovnog života te njihovu regionalnu implementaciju; višeetapno akcijsko istraživanje stvarnih potreba žena i muškaraca u radnoproduktivnoj dobi; promociju i socijalni dijalog o mjerama javnih politika kojima se pridonosi usklađivanju privatnog i poslovnog života.

Nositelj projekta su udruga B.a.B.e., a partneri na projektu su Sveučilište u Zadru, Grad Novska, Vukovarsko - srijemska županija, Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRIter, Udruga 'HERA' Križevci - Za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Centar za građanske inicijative Poreč, Ženska udruga "IZVOR", Hrvatska udruga poslovnih žena Krug, Domine - organizacija za promicanje ženskih prava, Prostor rodne i medijske kulture K-Zona te Mreža mladih Hrvatske.

Priopćenje za javnost_međunarodna završna konferecija projekta

      

Dana 24. svibnja 2023. godine u organizaciji udruge B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. i Mreže mladih Hrvatske održana je konferencija pod nazivom „Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života – strukturirani dijalog o demografskim trendovima i potrebama“. Konferencija je održana uživo u Hotelu Academia u Zagrebu, a dio je projekta “Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – prostori promjene”. Ciljevi konferencije bili su predstaviti na dokazima utemeljene i izrađene smjernice za razvoj javnih politika, potom otvoriti prostor dijaloga poslodavaca/ki, radnika/ica i ostalih za senzibilizaciju i potrebe uravnoteživanja privatnog i poslovnog, zatim istaknuti važnost uključivanja i aktivnog doprinosa svih članova/ica kućanstava u raspodjeli kućanskih poslova, mentalnog rada te brige o djeci i starijima te graditi zaključke i zagovaračke strategije utemeljene na stvarnim potrebama onih na koje se javne politike najviše odnose.

Tanja Štampar, voditeljica projekta, predstavila je prisutnima ciljeve i aktivnosti projekta, nakon čega se osvrnula na dosadašnje rezultate projekta, pri čemu je poseban naglasak stavila na tematsku mrežu partnera 4. smjena – nevidljivi rad, kampanju „JutrosSamStala te istraživačku dionicu projekta. Na konferenciji su premijerno prikazana i dva video spota izrađena u okviru projekta, a koji se odnose na mentalni rad i očinski dopust.

Uvodne govore i izlaganja održale su Margareta Mađerić, državna tajnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Margareta Mađerić osvrnula se na teme mentalnog rada i potrebe usklađivanja obiteljskog i radnog života te je istaknula napore Vlade Republike Hrvatske u kontekstu unaprjeđenja radnog zakonodavstva, usklađivanja s europskim direktivama i inovativnih modela rada. Višnja Ljubičić predstavila je rezultate vlastitih projekata i istraživanja koji su se fokusirali na temu usklađivanja obiteljskog i radnog života, pri čemu je istaknula kako najviše pritužbi zaprima u području tržišta rada, slijedom čega je potrebno raditi na etičkoj poslovnoj kulturi i boljoj primjeni zakona.

Suzana Kunac, Peta disciplina, predstavila je smjernice (kreirane u sklopu projekta) za razvoj javnih politika usklađivanja obiteljskog i poslovnog života s primijenjenim standardima kvalitete utemeljenih na dokazima. Predstavljene smjernice odnose se na sljedeća područja: 1. donošenje sveobuhvatne demografske javne politike s jasnim okvirom usklađivanja obiteljskih i profesionalnih obaveza muškaraca i žena, 2. dostupnost, slobodna mjesta, radno vrijeme i visina cijene jaslica i vrtića, 3. očinski i roditeljski dopust, uzimanje bolovanja kada je dijete bolesno, 4. programi produženog i cjelodnevnog boravka za djecu do 12 godina, 5. dekonstrukcija rodnih stereotipa u sekundarnoj socijalizaciji kao preduvjet ravnopravnosti spolova i usklađivanja obiteljskih i profesionalnih obaveza muškaraca i žena te 6. usklađivanje poslovnog i obiteljskog života muškaraca i žena.

Nakon uvodnih govora i predstavljanja smjernica, uslijedila su dva tematska panela popraćena raspravom. Prvi panel nosio je naziv Potrebe i senzibilizacija poslodavaca kao aktera za postizanje ravnoteže obiteljskog i radnog života, a u panelu su sudjelovali: Željka Josić, državna tajnica u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade, Ivana Matić, osnivačica Women in Adria i članica Upravnog odbora udruge Glasa poduzetnika te Hrvoje Bujas, predsjednik udruge Glas poduzetnika. Panel je moderirala Donna Diana Prćić. Na panelu je bilo govora o sljedećim pitanjima: koliko je tržište rada Republike Hrvatske prilagođeno da očevi u jednakoj mjeri kao i majke koriste dostupne dopuste, na koje izazove poslodavci/ke nailaze prilikom odlaska radnika/ca na roditeljske dopuste, što bi poslodavce/ke dodatno potaknulo na razvoj kulture korištenja roditeljskih dopusta, osobito kod muških radnika i slično.

Drugi panel nosio je naziv Očev dopust – demografski trendovi i beneficije za djecu, a moderirala ga je Antonia Rukavina. Na panelu su sudjelovali: Anamarija Sočo, predsjednica udruge Status M, Jasminka Brstilo, Služba za podršku roditeljstvu iz Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, Darko Šeperić, Izvršni tajnik za javne politike, projekte i edukaciju iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske te Matija Švaljek, otac i suprug. Pitanja o kojima se raspravljalo na drugom panelu bila su sljedeća: koliko je usklađivanje Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama doprinijelo povećanju broja osoba koje koriste očinski dopust, koje su dokazane beneficije korištenja roditeljskih dopusta od strane očeva, na koje izazove nailaze očevi pri korištenju roditeljskih dopusta i slično.

Konferencija je dio projekta “Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – prostori promjene”  čije provođenje je započelo 28.10.2020. godine te traje 36 mjeseci. Vrijednost projekta je 3.599.941,69 HRK, od čega se iz državnog proračuna RH financira 15%, a iz Europskog socijalnog fonda 85%. Projekt ima za cilj osnažiti organizacije civilnog društva uključene u Tematsku mrežu kroz partnerstva, međusektorsku suradnju s visokoobrazovnom ustanovom, te jedinicama lokalne i regionalne samouprave radi postizanja učinkovitog socijalnog dijaloga sa svrhom razvijanja i predlaganja adekvatnih javnih politika, prilagođenih kulturnim specifičnostima pojedine regije, kako bi se doprinijelo usklađivanju privatnog i poslovnog života građana i građanki RH. Nositelj projekta su udruga B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran., a partneri na projektu su: Sveučilište u Zadru, Grad Novska, Vukovarsko - srijemska županija, Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRIter, Udruga 'HERA' Križevci - Za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Centar za građanske inicijative Poreč, Ženska udruga "IZVOR", Hrvatska udruga poslovnih žena Krug, Domine - organizacija za promicanje ženskih prava, Prostor rodne i medijske kulture K-Zona te Mreža mladih Hrvatske.

Udruga B.a.B.e. i Agencija za elektroničke medije tijekom lipnja provodit će kampanju osvještavanja javnosti o rodno uvjetovanom online nasilju prema ženama.

Središnji dio kampanje čine video i radijski spotovi te billboard plakati kojima se želi upozoriti na „posljedicu“ objavljivanja intimnih snimki bez pristanka, koja je za počinitelje - i do tri godine kazne zatvora.

Video spot kampanje

Iako osobe suočene s online nasiljem najčešće nailaze na stigmatizaciju, nerazumijevanje i osudu okoline, ovom kampanjom želimo osvijestiti da nisu same te da prilikom prijave i suprotstavljanja nasilniku imaju na raspolaganju različite oblike podrške i zaštite, poput platforme NEON koja nudi pristup besplatnom pravnom i psihološkom savjetovanju.“, izjavio je Dean Šarčević, koordinator projekta SURF and SOUND koji provodi udruga B.a.B.e. u partnerstvu s Agencijom za elektroničke medije.

Spotove će javnost imati prilike vidjeti i čuti u televizijskim i radijskim programima te na društvenim mrežama, a najvažnije poruke osvanut će i na billboard plakatima u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Zadru.

„Uključivanje medija u osvještavanju javnosti u ovom problemu je od velike važnosti i zahvaljujem im svima što će ove spotove u svojim programima emitirati bez novčane naknade. Važno je isto tako same predstavnike medijskih kuća, kako novinare tako i urednike, dodatno educirati o ovom problemu. Zbog toga smo u sklopu projekta organizirali i radionice za novinare. U idući ponedjeljak radionica će biti održana u Rijeci, a nakon održanih radionica u Zagrebu, Vinkovcima, Splitu i Zadru.“, kazao je član Vijeća za elektroničke medije Vanja Gavran.

Anita Malenica, članica Vijeća za elektroničke medije kazala je povodom početka kampanje kako Vijeće i Agencija jako puno rade na promociji tema bitnih za unaprjeđenje položaja žena u našem društvu. „Vrlo je važno da se na ovakvim i sličnim temama angažiraju svi segmenti našeg društva, jer samo sinergijski možemo postići vidljive pomake i dobre rezultate. Mi smo sretni što kao partneri na ovom projektu možemo dati svoj doprinos, a dakako da smo otvoreni i za druge slične projekte“, kazala je Malenica.

Nacionalna kampanja osvještavanja provodi se u okviru projekta SURF and SOUND čiji je cilj suzbijanje rodno uvjetovanog online nasilja prema ženama kroz podizanje svijesti o problemu, jačanje kapaciteta stručnjaka i pružanje direktne podrške žrtvama, a sufinanciran je sredstvima Europske unije, Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske te Grada Zagreba.

Online nasilje nad ženama jedan je od oblika rodno uvjetovanog nasilja te ono na nerazmjeran način i s težim posljedicama pogađa žene od muškaraca. Možemo ga definirati kao upotrebu računalnih sustava i suvremene komunikacijske tehnologije kao sredstvo počinjenja nasilja nad ženama koje dovodi do različitih oblika neimovinske i imovinske štete.

Procjenjuje se da se svaka deseta žena (u dobi od 15. godine) suočila s online nasiljem.  Žene diljem Europe, pa tako i Hrvatskoj, pogođene su objavljivanjem, manipuliranjem ili prijetnjom objavljivanjem intimnih snimki bez pristanka, online uhođenjem, koje uključuje praćenja, neželjeno kontaktiranje te objavljivanje osobnih podataka bez pristanka, vršenjem prisile radi ustupanja intimnih snimki pa čak i online silovanjem, a počinitelji su najčešće bivši partneri ili nepoznate osobe.

Brojna istraživanja su kod žrtava utvrdila psihičke posljedice online nasilja kao što su visoke razine anksioznosti, stresni poremećaji, depresija, trauma, napadi panike, gubitak samopoštovanja i osjećaj nemoći u nemogućnosti da se odupru zlostavljanju. Osim psiholoških, žrtve često trpe i fizičke posljedice u vidu pogoršanja zdravlja i ekonomsku štetu zbog gubitka zaposlenja, nemogućnosti pronalaska zaposlenja ili nemogućnosti započinjanja ili nastavka školovanja i to osobito u situacijama kada su online nasilju izložene u poslovnom ili akademskom okruženju ili kada je počinitelj u svoje protupravno postupanje uključio osobe iz navedenih okruženja.

Nažalost, iskustvo rada besplatnog savjetovališta za žrtve online nasilja udruge B.a.B.e. ukazuje na porazan podatak da u čak 60% slučajeva žene ne prijavljuju online nasilje policiji i/ili državnom odvjetništvu, što ukazuje na potrebu većeg razumijevanja, podrške i empatije prema žrtvama, kako u pogledu institucija koje im trebaju pružiti veći stupanj zaštite, tako i u okviru užeg kruga prijatelja, obitelji i zajednice.

Cilj nacionalne kampanje je preokrenuti negativne trendove, povećati razumijevanje i solidarnost te potaknuti osobe koje se suočavaju sa zlostavljačima da nasilje prijave, u čemu mogu računati na podršku.

Projekt SURF and SOUND i nacionalna kampanja sufinancirana je iz programa Europske unije Prava, ravnopravnost i građanstvo (2014.-2020.) Sadržaj ovog priopćenja isključiva je odgovornost udruge B.a.B.e. i Agencije za elektroničke medije.

Povodom još jednog strašnog slučaja femicida koji se jučer dogodio u Splitu napominjemo kako partnersko i rodno uvjetovano nasilje nisu obiteljska svađa, a nasilje nije privatna stvar već ozbiljan problem i odgovornost čitavog društva.

Pravobraniteljica kontinuirano ističe zabrinjavajući porast ubijenih žena. U odnosu na 2018. godinu, broj žena koje su ubili intimni partneri porastao je za 50 posto, dok je četrnaest od 19 ubojstva žena u 2020. godini klasificirano kao femicid.  Kako bi se ovakva situacija promijenila potrebna je promjena cijelog sustava, poručila je Pravobraniteljica.

Podsjećamo da smo u listopadu upozoravale kako je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u Godišnjem izvješću za 2020.  godinu naglasila kako unatoč porastu rodno utemeljenog nasilja i upozorenjima Pravobraniteljice na potrebu žurne izmjene zakonodavnog okvira, ključni zakoni i propisi ostali su i dalje u većoj mjeri neizmijenjeni i neusklađeni s Istanbulskom konvencijom što svakako nije doprinijelo učinkovitoj borbi protiv rodno-utemeljenog nasilja.

Mnogi zakoni i dalje u svojim odredbama ne prepoznaju nasilje prema ženama kao rodno utemeljeno ili ga ne kriminaliziraju ili ne određuju gonjenje po službenoj dužnosti ili ne pružaju zaštitu svim žrtvama ili u konačnici ne pružaju stvarnu, već samo deklaratornu zaštitu žrtvama, a što je u pojedinim slučajevima rezultiralo i femicidom, stoji u izvješću Pravobraniteljice koja već godinama upozorava na to da pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje ispod 10% ukupne brojke svih počinitelja nasilja, svi ostali osuđeni su relativno blagim novčanim kaznama, odnosno uvjetnim zatvorskim kaznama.

Bez hitne implementacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja, sustav će nastavljati zakazivati. Deklarativna osuda nasilja i ratifikacija Konvencije nije dovoljna. Nužno je da svi zajedno kao društvo, posebno nositelji(ce) funkcija i osobe koje su izravno uključene u sustav, beskompromisno osudimo sve oblike rodno uvjetovanog nasilja jer jedino tada će se postojeći sustav unaprijediti, a mjere proizašle iz ratifikacije Istanbulske konvencije uistinu primjenjivati.

Dodatno, Udruga B.a.B.e. zgrožena je jučerašnjim nadasve nedopustivim izvještavanjem HRT-a. Javni bi servis kojeg plaćaju građani i građanke Hrvatske trebao služiti kao primjer novinarske etičnosti, a ne promovirati sramotnu praksu, posebno imajući u vidu senzibilitet teme te činjenicu da vijesti, odnosno Dnevnik gledaju i maloljetnici/e te brojne žrtve nasilja.

Podsjećamo kako se u praksi konstantno susrećemo sa ženama koje su u strahu prijaviti nasilje, a potez uredništva HRT-a kojim se u središnjem Dnevniku u 19 sati prikazuje snimka izbodene žene koja leži na tlu splitskog Lidla, čijeg je bila zaposlenica, u mnogim je ženama koje su žrtve nasilja zasigurno  probudio strah i moguće ih odvratio od prijave. Također, ističemo kako objavljivanje takvih snimki utječe na mentalno zdravlje djece i mladih. Sukladno svemu navedenom apeliramo na vodstvo HRT-a te očekujemo da će odgovorno uredništvo biti sankcionirano.

 

 

Izvor fotografije: Unsplash

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja prema ženama koji obilježavamo danas, 25. studenog, udruga B.a.B.e. želi skrenuti pozornost na rastući problem online nasilja kojim su posebno pogođene žene te istaknuti da se one najčešće suočavaju s nerazumijevanjem i osudom okoline, zbog čega nasilje ne prijavljuju.

Kako bismo potaknuli žrtve na prijavu online nasilja i omogućili podršku koja im je potrebna, pokrenuli smo novu platformu NEON - babe.hr/ne-online-nasilju/ - putem koje mogu na jednostavan način prijaviti nasilje te dobiti besplatnu pravnu i psihološku podršku i savjete.

60% žrtava ne prijavljuje online nasilje, a nasilnici su najčešće bivši partneri

Udruga B.a.B.e. od ožujka ove godine provodi projekt SURF and SOUND – Support, Unite, Respond, Fight to Stop Online violence s ciljem smanjenja pojave online nasilja i putem kojeg je otvoreno besplatno savjetovalište za žrtve online nasilja.

Najčešći oblik nasilja zbog kojeg se osobe obraćaju savjetovalištu jest objavljivanje ili prijetnje objavljivanjem snimki spolno eksplicitnog sadržaja. Ovaj oblik online nasilja često se isprepliće i s drugim oblicima poput doxinga (objavljivanje osobnih podataka žrtve putem interneta) i seksualnog iznuđivanja, a nažalost svjedočimo i slučajevima u kojima su snimke nastale kao rezultat silovanja, čime se žrtve dodatno traumatizira. Također je prisutno i online uznemiravanje od strane bivših partnera, koji u najekstremnijim slučajevima svojim žrtvama prijete i smrću.

Žrtve se najčešće susreću s psihičkim posljedicama i štetom, dok im je u nekim slučajevima učinjena i društvena i ekonomska šteta, budući da nisu sposobne obavljati rad jer su nasilnici iskoristili i njihovo radno okruženje za počinjenje nasilja, odnosno objavljivanje intimnih snimki. Sve osobe koje su se obratile za pomoć i podršku su ženskog spola, što jasno ukazuje na rodnu uvjetovanost ovih oblika online nasilja.

Na temelju dosadašnjih slučajeva online nasilja uočili smo da su najpogođenije žene u dobi od 18 do 40 godina, ali žrtve mogu biti svih dobnih skupina pa je primjetan i značajan broj žena u skupini od 45 do 55 godina. Najčešći počinitelji nasilja su bivši partneri, a potom slijede internetski partneri (osobe koje su žrtve upoznale online i borave u inozemstvu) i nepoznate, anonimne osobe.

Nažalost, porazan je podatak da čak 60% žena nasilje ne prijavljuje, što ukazuje na potrebu većeg razumijevanja, podrške i empatije prema žrtvama, kako u pogledu institucija koje im trebaju pružiti veći stupanj zaštite, tako i u okviru užeg kruga prijatelja, obitelji i zajednice.

Stoga, na današnji dan pozivamo građanke i građane, prijatelje, susjede, majke i očeve te društvo u cjelini, da im na putu suočavanja s nasilnikom te u potrazi za zaštitom uvijek budemo podrška i ohrabrenje.

Platforma NEON, osim mogućnosti prijave online nasilja, pruža savjete i informacije o različitim oblicima online nasilja, a u okviru platforme predviđen je i forum za međusobnu podršku žena koje su se suočile s nasilnicima.

Projekt SURF and SOUND financira Europska unija iz programa Rights, Equality and Citizenship Europske unije(2014-2020), a partner udruge B.a.B.e. u provođenju projekta je Agencija za elektroničke medije.

Sadržaj ovog priopćenja isključiva je odgovornost udruge B.a.B.e.

I ovo je dio našeg  „sustava za zaštitu djece“. Tako to zna izgledati u stvarnosti. Prizori koje ste uvodno vidjeli novinarski je snimak od 21. ožujka 2013. godine, a prikazuje pokušaj ovrhe (1, 2, 3), odnosno odvođenja djece od majke i smještanja u dom za nezbrinutu djecu.

Taj dan svi su plakali. Djeca, majka, mi, novinari i novinarke… Svi.

Prema zamolbi naše korisnice (majke iz priloga čiji osobni podaci i slučaj su nam poznati) donosimo još jedan argumentirani slučaj o tome kako majka, žrtva nasilja i njena djeca postaju žrtvom sustava, a Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u svemu tome podnosi prijavu za zlostavljanje djece policiji protiv majke, što sud uzima kao dokaz pri donošenju odluke da se djeca oduzimaju majci i smještaju u dom za nezbrinutu djecu.

Za potrebu iznošenja njenog slučaja uz zaštitu identiteta nazvat ćemo je „Mirjana“.

Mirjana je bila žrtva teškog fizičkog i psihičkog nasilja od strane supruga, radi čega se od njega i razvela 2005. godine.

Odlukama Prekršajnog suda u Zaprešiću iz 2005. godine i Općinskog suda u Zaprešiću, iz 2008.godine, vidljivo je da je Mirjanin suprug dvaput pravomoćno osuđen radi nasilja u obitelji. I jedan i drugi događaj za koji je S. osuđen odvijali su se u prisutnosti zajedničke mlt. djece.

Brutalnost kojom je S.  zlostavljao Mirjanu osobito je vidljiva iz obrazloženja presude Općinskog suda u Zaprešiću iz 2006. godine u kojoj sud navodi: „nedvojbeno je da ponašanje okrivljenika, u kojem on govori svoj supruzi da je prljava i smrdljiva, viče na nju, pljuje ju, u kojem je i fizički zlostavlja, tako što je napada i pokušava skinuti odjeću protiv njezine volje…te ponašanje kojim ju drži za glavu i gura je prema dolje, te dok se ona opire, čupa joj kosu, u svojoj ukupnosti predstavlja nasilje, zlostavljanje i osobito drsko ponašanje. Nedvojbeno je i da je takvim ponašanjem oštećena bila u degradirajućem položaju, što je osobito razvidno iz događaja od 14. studenoga 2004. g. kada je okrivljeni oštećenu, nakon što ju je vrijeđao i fizički napadao, držao i nije joj dao da zove policiju…“

Sustav zaštite djece“ , od CZSS Zaprešić do Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, vrlo dobro zna da je Mirjanin suprug osoba pravomoćno osuđena za obiteljsko nasilje, no te činjenice potpuno ignoriraju. Nasilniku se ne nalaže obvezno uključivanje u psihosocijalni tretman nasilnika ili psihijatrijski tretman, iako s nasiljem nastavlja i nakon razvoda braka, dok su Mirjani i djeci neprestano nametane razne obveze, kao što su odlasci na brojne terapije (uključujući „partnersku terapiju“ u Poliklinici s nasilnikom, od kojeg se razvela!), vještačenja i slično i to kroz sedam godina, čime ih se dodatno traumatiziralo.

Opravdanje za terapije i vještačenja daje Poliklinika za zaštitu djece i mladih koja za Mirjanu utvrđuje da je navodno emocionalno zlostavljala djecu, odnosno uskraćivala im susrete i druženja s ocem.

I ne samo to, Poliklinika za djecu i mlade Grada Zagreba 2010. godine Mirjanu je prijavila policiji i Centru radi zdravstvenog zanemarivanja i emocionalnog zlostavljanja djece.

Prijavu, potpisanu od strane bivše ravnateljice Gordane Buljan Flander, objavljujemo ovdje: Poliklinika prijavljuje majku Mirjanu policiji

Temeljem ove prijave/dijagnoze, bez namjere da ikoga prozivamo, ponovno postavljamo pitanje, radi li se u ovom primjeru rada Poliklinike o stručnosti, nestručnosti ili nečem trećem?

Ovu prijavu, sud prihvaća kao dokaz te Mirjanu označuje kao majku koja nema roditeljske kompetencije te djecu smješta u dom za nezbrinutu djecu.

Postavljamo pitanje, gdje je u ovim postupcima postignut interes djece?

Da to nije u interesu djece tvrdili su:

  • stalni sudski vještak za psihologiju u svom nalazu i mišljenju: „da bi za djecu bilo pogubno smještanje u dom i odvajanje od majke, što bi moglo imati za posljedicu trajne ireverzibilne emocionalne razvojne posljedice te se ne nalazi ni jedan opravdan razlog za odvajanje djece od majke te djeca traumatizirana zbog stalnih zahtjeva sustava za vještačenjima i tretmanima te da su posebno ustrašeni činjenicom da ih se želi odvojiti od majke i smjestiti u dom.“
  • pedijatrica djece navodi da bi za djecu bilo pogubno smještanje u dom te ističe: "Apeliram na sustav da ne učini veliku grešku. Iščupati djecu i kazniti ih smještanjem u potpuno novu sredinu…smatram potpuno neprihvatljivim rješenjem. Posljedice toga čina bit će nesagledive.“
  • pedagoško mišljenje Osnovne škole koju djeca pohađaju iznosi se da: „oba djeteta imaju razvijene kulturne, higijenske i radne navike, da  se podjednako trude na svim područjima, izvršavaju svoje školske obaveze i pišu domaće zadaće. Djeca su uključena i u izvanškolske aktivnosti koje također pohađaju redovito i savjesno. Djevojčica je odlična učenica izuzetnih sposobnosti, a i dječak je drugi razred završio s vrlo dobrim uspjehom te dobrim vladanjem.“

Također Mirjana navodi da je važno napomenuti da nitko od predstavnika Centra za socijalnu skrb Zaprešić koji je provodio ovrhu, djecu nije niti vidio u posljednjih nekoliko godina, a kamoli s njima razgovarao ili pitao što misle i osjećaju.

No, presuđeno je da djeca moraju u dom, a potom i da se to mora izvršiti putem ovrhe djece, no budući da su djeca pružila otpor i pokazala i fizičke simptome psihičkog stresa, ovrha je odgođena i do danas nije ponovno provedena.

Tek nastavno na ustavnu tužbu koju je Mirjana podnijela uz asistenciju naše udruge i kojom su utvrđeni propusti u postupanju sudova u postupcima u kojima su djeca povjerena Domu, provedeno je vještačenje kojim je procijenjeno da djeca trebaju nastaviti živjeti s majkom. Oboje djece danas je punoljetno. Nakon odlično završenog srednjoškolskog obrazovanja, danas su uspješni studenti.

Mirjani, kao zlostavljanoj majci, nikada nije pružena adekvatna pomoć kao žrtvi obiteljskog nasilja, niti je ikada naišla na susretljivost od strane institucija, osobito CZSS u Zaprešiću koji je većinu vremena nastojao posredovati i balansirati između nje i bivšeg supruga izjednačavajući njihovu odgovornost za lošu komunikaciju, a otpor djece prema ocu i susretima pripisao utjecaju majke. Zbog nemoći i nemara institucija da se pozabave s ključnim problemom – nasiljem, ovaj slučaj je klasičan primjer postupanja u kojem je fokus institucija prebačen na majku i njezinu navodnu nesuradljivost s institucijama te emocionalno zlostavljanje djece uz istovremeni izostanak institucionalne osude za počinjeno nasilje, što je sve na kraju potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske preispitujući opravdanost mjere smještaja djece u dom za nezbrinutu djecu. Ustavni je sud u svojoj odluci u bitnome naglasio da u postupku oduzimanja djece nije proveden nikakav dokazni postupak te da je sud u tom postupku bezrezervno prihvatio mišljenje CZSS, te istovremeno onemogućio Mirjani da iznese bilo kakve dokaze koji bi potvrdili njezine navode. Također je utvrđeno da je posebna skrbnica koja je istovremeno bila i djelatnica CZSS i zastupala u postupku Mirjaninu djecu, bila u sukobu interesa te je svoju dužnost obavila samo formalno bez da je razgovarala s djecom te pribavila i razmotrila njihova mišljenja.

https://sljeme.usud.hr/Usud/Praksaw.nsf/C12570D30061CE54C1257CFA002FC19C/$FILE/U-III-2182-2014.pdf

O Mirjaninom slučaju svoj je sud izrekla pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svibnju 2012. godine: "Pravobraniteljica je nadalje upozorila Centar za socijalnu skrb Zaprešić da u konkretnom slučaju u svom postupanju, davanju prijedloga i mišljenja, upućivanju supružnika i djece na vještačenja, tretmane i sl. nije uzimao u obzir činjenicu da je S. pravomoćno kažnjavan radi kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji, čime je doveo pritužiteljicu u nepovoljan položaj u odnosu na istoga, te je svojim nepoduzimanjem ili neodgovarajućim poduzimanjem radnji na koje je ovlašten zakonom radi zaštite pritužiteljice kao žrtve nasilja, jednako tretirao žrtvu i počinitelja nasilja, dovodeći time pritužiteljicu u neravnopravan položaj, koje postupanje je rezultiralo time da se ona stvarno našla u nepovoljnijoj poziciji kao žena-žrtva nasilja..."

Nastavno na objavljenu seriju tekstova novinarke Jelene Jindre o radu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i bivše ravnateljice Gordane Buljan Flander, javnu diskusiju koja je pokrenuta kao reakcija na navedene tekstove, brojne medijske objave i televizijske debate te sjednicu Saborskog odbora za ravnopravnost spolova koja je održana 1. listopada 2021. godine, osobito imajući u vidu da se od strane određenih aktera u debatama propituje autentičnost i argumentiranost iznesenih svjedočanstava pa čak i samo postojanje bilo kakvih problema i manipulacija unutar sustava, udruga B.a.B.e. odlučila je na jednom mjestu objediniti argumentirane slučajeve svojih korisnica, počevši s onim gospođe Željke Posavac (ranije Borić).

Argumentirane slučajeve koje ćemo objavljivati jedan po jedan temelje se na izjavama te dokumentaciji kojom raspolažu same korisnice te članice pravnog tima udruge B.a.B.e.

Radi zaštite privatnosti većine korisnica ne iznosimo njihova puna imena, a osobito poštovanje iskazujemo gospođi Željki koja je istupila imenom i prezimenom o tome kako je izgubila dvije i pol godine života s danas punoljetnom kćerkom Leonardom koja je dodijeljena ocu nasilniku temeljem vještačenja Poliklinike.

Slijedom navedenog, ovim putem postavljamo pitanje prvenstveno stručnoj javnosti i institucijama unutar sustava, radi li se u brojnim problematičnim slučajevima povezanim s Poliklinikom za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba o stručnosti, nestručnosti ili nečem trećem?

Prva Laura s imenom i prezimenom

Željka je svoje svjedočanstvo ispričala i pred kamerom.

Navodi kako joj je bivši suprug slomio kralježnicu pred kćerkom Leonardom te da je kao moćna osoba imao utjecaja na institucije u Sisku.

Željka je očekivala da će Poliklinika za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba na čelu s Gordanom Buljan Flander, prepoznati potrebu da Leonarda živi s njom, a ne s ocem nasilnikom.

U svom svjedočanstvu navodi kako joj je Leonarda ispričala da neće moći živjeti s njom, nego će pripasti ocu jer je u Poliklinici vidjela kako tata plavokosoj ženi daje plavu kuvertu.

Tako je i bilo, ispričala je Željka pred kamerom. Leonarda je nakon mišljenja Poliklinike bila dodijeljena ocu nasilniku.

To joj je najteže palo, kaže Željka. Teže od batina i loma kralježnice čije posljedice i bolove osjeća i danas.

Slučaj Željke Posavac (ranije Borić)

Željka Posavac naša je dugogodišnja korisnica. Udruzi B.a.B.e. se obratila kao žrtva zlostavljanja od strane supruga, kao i s pritužbom na tijek i ishod parničnog postupka tijekom kojeg je njezina kći Leonarda povjerena na čuvanje i odgoj ocu. Odluka o povjeravanju djeteta ocu, koji je bio ugledna osoba u sredini u kojoj je obitelj živjela (tzv. lokalni moćnik) temeljila se na vještačkom nalazu koje su izradile stručnjakinje Poliklinike za djecu Grada Zagreba, te mišljenju Centra za socijalnu skrb u Sisku koji je zaključio da majka ima „zaštitnički i posesivan odnos prema djetetu“ i izraženu sklonost narušavanja pozitivne slike o ocu kod djeteta.

Također je navedeno da je manipulativno ponašanje majke rezultiralo konfliktom lojalnosti kod djeteta što se očitovalo u negativnom stavu prema ocu. Za oca je primijećeno da je razriješio partnerski odnos te razdvojio partnerstvo od roditeljske uloge, veće kapacitete za održavanje pozitivnog odnosa majke i djeteta te sređene stambene i materijalne uvjete.

Mišljenje je Poliklinike bilo da otac pokazuje adekvatnije roditeljske kompetencije, da majka ne može razdvojiti svoje potrebe od potreba djeteta, a na istaknuti prigovor vještaci su naveli da su uzeli u obzir i kaznenu osuđivanost oca. Kod majke je utvrđeno vršenje emocionalnog pritiska na dijete. Nakon vještačenja dijete je reklo majci, „mama, ja ću pripasti tati jer je teta pričala s tatom i pitala je li blizu škola u koju ću ići“ te da je vidjelo da je otac plavokosoj ženi dao plavu kuvertu.

Prema preporuci Poliklinike roditeljima je određen nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi koji je provodila socijalna radnica imenovana od strane CZSS koja je tijekom provođenja nadzora, a nakon donošenja presude izvijestila da majka uopće ne viđa dijete jer joj je otac to priječio, te je  prigodom jednog dolaska u dom oca utvrdila da otac ostavlja dijete bez nadzora  do kasnih večernjih sati. Jednom prilikom je nadzornica odlučila pričekati oca ispred kuće kako bi utvrdila vrijeme njegovog dolaska te utvrdila da je otac došao kući tek u 23.00 sata do kada je dijete bilo samo. Budući da otac nadzornicu nije htio pustiti u kuću te se zaključao u kuću, zatražena je intervencija policije uz čiju je asistenciju dijete vraćeno majci te s majkom do danas živi i uspješna je učenica srednje medicinske škole. U novom postupku pokrenutom na inicijativu majke, utvrđeno je da su sva prethodna utvrđenja nadležnih stručnjaka bila pogrešna te da je u najboljem interesu djeteta da živi s majkom.

Paralelno s postupkom radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi vođen je i kazneni postupak protiv oca temeljem prijave koju je 3. svibnja 2007. podnijela majka uz navod da je u protekle dvije godine bila žrtva višestrukog obiteljskog nasilja od strane svojeg supruga. Na temelju rezultata istrage, državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv oca za obiteljsko nasilje temeljem članka 215.a Kaznenog zakona. Mjerodavni dio optužnice je glasio: „U razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 26. travnja 2007. … napao je suprugu Ž.B. nekoliko puta, rekavši joj da se „vrati natrag ološi na smeću iz kojeg je došla” i da je bezvrijedna. Podigao je ruku [prijeteći] da će je udariti, tukao je po licu i tijelu i naredio joj da ode u kut sobe. U prosincu 2004. godine primio je za glavu i lupio je o zid kupaonice, a 27. travnja 2007. godine gurnuo ju je sa stolice, zbog čega je pala na tlo. Na taj je način doveo Ž.B. u položaj bespomoćnosti i poniženja ...” nakon što je otac prethodno u postupku dva puta nepravomoćno osuđen, Općinski sud je 16. siječnja 2013. godine obustavio postupak zbog toga što je Kaznenim zakonom iz 2011. godine ukinuto kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 215.a Kaznenog zakona. Zbog navedenih zakonskih izmjena izostala je konačna osuda nasilnika što je bio povod za obraćanje Ž.B. Europskom sudu za ljudska prava. Postupak je uspješno okončan krajem 2017. god. uz zastupanje odvjetnice Ines Bojić, suradnice Udruge B.a.B.e., na način da je utvrđena povreda Europske konvencije te je korisnici isplaćena odšteta zbog propusta nadležnih tijela da nastave i dovrše kazneni progon počinitelja nasilja.

(https://uredzastupnika.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/Presude%20i%20odluke//Z%20B.%20prijevod%20presude.pdf)

 

U protekla 24 sata jedna žena u Hrvatskoj je ubijena dok je druga izbodena. Alarmantne vijesti nadovezuju se na zabrinjavajući porast od 50 posto ubijenih žena u posljednje dvije godine u dva ključna faktora – broju ukupno ubijenih žena te broju žena ubijenih od strane intimnih partnera.

Stanje izbodene žene u Lipiku na sreću je stabilno, no poražavajuć je neslužbeni podatak kako nasilniku ovo nije prvi takav izgred. Podsjećamo kako je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić u Godišnjem izvješću za 2020.  godinu naglasila kako unatoč porastu rodno utemeljenog nasilja i upozorenjima Pravobraniteljice na potrebu žurne izmjene zakonodavnog okvira, ključni zakoni i propisi ostali su i dalje u većoj mjeri neizmijenjeni i neusklađeni s Istanbulskom konvencijom što svakako nije doprinijelo učinkovitoj borbi protiv rodno-utemeljenog nasilja.

Mnogi zakoni i dalje u svojim odredbama ne prepoznaju nasilje prema ženama kao rodno utemeljeno ili ga ne kriminaliziraju ili ne određuju gonjenje po službenoj dužnosti ili ne pružaju zaštitu svim žrtvama ili u konačnici ne pružaju stvarnu, već samo deklaratornu zaštitu žrtvama, a što je u pojedinim slučajevima rezultiralo i femicidom, stoji u izvješću Pravobraniteljice koja već godinama upozorava na to da pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje ispod 10% ukupne brojke svih počinitelja nasilja, svi ostali osuđeni su relativno blagim novčanim kaznama, odnosno uvjetnim zatvorskim kaznama.

Bez hitne implementacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja, sustav će nastavljati zakazivati. Deklarativna osuda nasilja i ratifikacija Konvencije nije dovoljna. Nužno je da svi zajedno kao društvo, posebno nositelji(ce) funkcija i osobe koje su izravno uključene u sustav, beskompromisno osudimo sve oblike rodno uvjetovanog nasilja jer jedino tada će se postojeći sustav unaprijediti, a mjere proizašle iz ratifikacije Istanbulske konvencije uistinu primjenjivati.

Apeliramo na nužnu kontinuiranu edukaciju i senzibilizaciju stručnjaka/inja koji djeluju unutar pravosuđa, policije i medija po pitanju rodno uvjetovanog nasilja.

Predstavnice udruge B.a.B.e. danas su se okupile uoči početka konferencije „Integrirani pristup u borbi protiv nasilja nad ženama i u obitelji“, ispred hotela Westin gdje je predstavnica udruge Bojana Guberac pročitala anonimno pismo jedne od Laura (čiji podaci su nam poznati) – žene žrtve nasilja u obitelji koja nam se obratila za pomoć i kojoj na ovaj način pružamo podršku.

Predsjednica udruge B.a.B.e Petra Kontić, koja sudjeluje na današnjoj konferenciji, potom je uručila pismo premijeru Plenkoviću, ističući važnost ispitivanja okolnosti ovog slučaja.

Inicijativu podrške, osim udruge B.a.B.e. podržale su SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava te građanke grada Zagreba.

Anonimno pismo premijeru Plenkoviću možete pronaći niže u tekstu

 

Posebno ističemo, slijedom našeg dugogodišnjeg iskustva savjetovanja u pravnom i psihološkom savjetovalištu u slučajevima žena žrtava obiteljskog nasilja te spolne zlouporabe djece, da možemo potvrditi da se korisnice i korisnici u velikom broju pritužuju na rad institucija i zdravstvenih ustanova, uključujući i Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

Budući da kao udruga po prirodi stvari nismo u mogućnosti ispitivati detalje pritužbi, korisnice i korisnike  savjetujemo da podnesu pritužbe relevantnim institucijama, kao što su Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata, Ministarstvo zdravstva i odgovarajuće komore.

Međutim, ne možemo reći da smo ikada dobile povratne informacije o eventualnom uspjehu upućenih pritužbi i predstavki te podsjećamo na 5 zahtjeva za ispitivanje brojnih slučajeva pritužbi.

Smatramo da je u interesu javnosti da se o eventualnim propustima u postupanju bilo koje ustanove, pa tako i Poliklinike govori javno jer i to je jedan od načina da građani kojima je Poliklinika u najtežim životnim trenucima često puta jedina opcija, mogu s povjerenjem tražiti pomoć od navedene zdravstvene ustanove.

ANONIMNO PISMO PREMIJERU PLENKOVIĆU

Poštovani premijeru Plenković,

i ja sam jedna od Laura, žrtva hrvatskog obiteljsko pravnog sustava, u čijim rukama se moja djeca i ja nalazimo gotovo tri godine. Razvod od bivšeg nasilnog supruga našoj djeci i meni nije donio ni mir niti olakšanje, a niti pomoć. Ne želim Vas zamarati sa strašnim stvarima koje je suprug radio meni, ali otac ste i razuman čovjek pa zamislite o kakvom se ocu radi kada je seksualno zlostavljao naše dvije kćeri. Svu vjeru i nadu u pomoć dala sam hrvatskim stručnjacima, obraćajući im se s punim povjerenjem. Naša djeca su prolazila nebrojene stručne procjene. Višekratno propitivane, pregledavane i ocjenjivane lažu li ili ne. Radi očevog zlostavljanja djevojčicama od 8 i 11 je utvrđen PTSP. Različiti su stručni i pametni ljudi pregledavali našu djecu i gotovo svi su zaključili da su zlostavljana. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zlostavljanje nije potvrdila. Za jedno moje dijete u Poliklinici nisu nađeni elementi zlostavljanja. Drugo ovdje nije pregledavano. Kasnije je utvrđena ista dijagnoza za obje. Međutim, Centar za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Susedgrad izdvaja i uvažava samo nalaz Poliklinike kao istinit. Ostali nalazi i stručnjaci – kao da ne postoje. Centar se do danas oslanja isključivo na nalaz Poliklinike. Ovoga trenutka teče rok za povratak djece u Bosnu i Hercegovinu pod prijetnjom ovrhe gdje nas čeka otac zlostavljač. Zamolila sam ovu mladu ženu iz Udruge B.a.B.e. da pročita moje pismo. Časni premijeru Plenković – to je sustav obiteljsko pravne zaštite u Hrvatskoj. Želim da primite na znanje da se nastavljam boriti za bolji svijet za svoju i drugu djecu.

linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram