NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI
\nSAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE
\nMATI CA HRVATSKIH SINDIKATA
\nHRVATSKA UDRUGA RADNI\u010cKIH SINDIKATA
\nUDRUGA RADNI\u010cKIH SINDIKATA HRVATSKE
\nZagreb, 30. sije\u010dnja 2014.
\nHRVATSKI SABOR
\nZASTUPNICAMA I ZASTUPNICIMA <\/p>\n
ZAKON O RADU - Zakon po mjeri kapitala
\nSINDIKALNE PRIMJEDBE<\/p>\n
\"Kada ka\u017eu da nema alternative,
\nto samo zna\u010di da je oni nemaju, da ne znaju.\"
\nPolitika straha, S onu stranu ljevice i desnice, Frank Furedi<\/p>\n
O nedavnim izjavama predsjednika Vlade RH
\nRekav\u0161i vam u Sabornici (28.01.2014.) da se kod Zakona o radu \"ne radi o radikalnim rezovima, ve\u0107 o malim promjenama koje nam trebaju, koje su u op\u0107em interesu, i tu mo\u017eemo stati\" predsjednik Vlade RH vas je, ne po prvi puta, obmanuo.
\nPrvo, rije\u010d je o klju\u010dnim promjenam koje bitno remete ravnote\u017eu me\u0111uodnosa rada i kapitala.
\nDrugo, ove \"male promjene\" nisu u op\u0107em interesu, ve\u0107 u interesu kapitala i politi\u010dkih elita (zna\u010dajno potpomognutih od takozvanih neovisnih stru\u010dnjaka) koji ponovo, ruku-pod ruku, idu protiv rada i radnika (osim ako ne tvrdi da samo Vlada zna \u0161to je interes 1,3 milijuna sretnika koji jo\u0161 uvijek rade)!
\nTre\u0107e, da \u0107e \"tu stati\" rekli su nam i 2003. godine.
\nK tome, predsjednik Vlade voli se pozivati na njema\u010dku reformu tr\u017ei\u0161ta rada koja je prije 10 godina uvela takozvane \"male poslove\" i polu\u010dila sljede\u0107e: statisti\u010dki, Njema\u010dka ima visoku stopu zaposlenosti, ali u stvarnosti rije\u010d je o podzaposlenosti jer se broj radnih mjesta nije pove\u0107ao ve\u0107 vi\u0161e radnika radi na jednom poslu za ni\u017ee pla\u0107e (trenutno 450 eura mjese\u010dno) i s ni\u017eim uplatama u fondove socijalne sigurnosti (\u0161to \u0107e svoj puni negativni u\u010dinak pokazati tek dugoro\u010dno, prilikom umirovljenja); raste siroma\u0161tvo te kategorije zaposlenih (jer se od takvih primanja ne mo\u017ee \u017eivjeti); rad na crno je tako\u0111er u porastu (jer rade du\u017ee od formalno prijavljenog). Nijemci se spremaju na reformu ove reforme ali \u0107e to te\u0161ko provesti s obzirom da je trenutno vi\u0161e od 7 milijuna radnika anga\u017eirano kroz \"male poslove\" (zato su nam i savjetovali da ne \u010dinimo njihove pogre\u0161ke: \"…jer kad jednom krenete u krivom smjeru, to se te\u0161ko ispravlja!\"). U podru\u010dju organizacije radnog vremena samo jedna napomena: prekovremeni rad u Njema\u010dkoj poslodavac, primjerice, mo\u017ee nalo\u017eiti samo uz suglasnost radni\u010dkog vije\u0107a (a ne savjetovanjem s radni\u010dkim vije\u0107em - naime, u Zakon o radu iz 1995. godine samo je djelomi\u010dno prepisan njema\u010dki)!<\/p>\n
O nedavnim izjavama ministra rada
\nIzjava ministra rada (29.01.2014.) \"da su promjene radnog zakonodavstva nu\u017ene te kako Vlada predlo\u017eenim izmjenama Zakona o radu \u017eeli sa\u010duvati postoje\u0107a i otvoriti nova radna mjesta te pove\u0107ati konkurentnost hrvatskog gospodarstva\" - nije to\u010dna. Razlog izmjena Zakona o radu je sni\u017eavanje tzv. indeksa zakonske za\u0161tite zaposlenja iako je od ovoga indeksa, kao klju\u010dnog mjerila tzv. rigidnosti radnog zakonodavstva, odustao i sam OECD zato \u0161to nigdje nije dokazano da lak\u0161e otpu\u0161tanje radnika vodi ve\u0107em zapo\u0161ljavanju. Olak\u0161anim otpu\u0161tanjem ne otvaraju se radna mjesta ve\u0107 dolazi do fluktuacije radnika (jedni se otpu\u0161taju da se na njihova mjesta zaposle drugi, fleksibilniji i jeftiniji). Odr\u017eivi rast i razvoj te privla\u010denje stranih investicija trebalo je, me\u0111utim, posti\u0107i drugim politikama i mjerama, ali je o\u010dito lak\u0161e \"prodati tu\u0111u ko\u017eu\"! Dodatno, prema svim istra\u017eivanjima, nekonkurentnost hrvatskoga gospodarstva prvenstvene potje\u010de iz nespo
\nIzjava ministra rada (29.01.2014.) \"kako se izmjenama ZOR-a ne umanjuju bitno radni\u010dka prava koja se odnose na otkazni rok i otpremnine\" - je licemjerna; dovoljno je da se na radno mjesto poslovno uvjetovanim otkazom otpu\u0161tenog radnika ve\u0107 sutra mo\u017ee zaposliti agencijski radnik koji radi samo za \"golu\" pla\u0107u (npr. bez pla\u0107enog prijevoza i bez otkaznog roka i otpremnine)!
\nIzjava ministra rada (29.01.2014.) kojom je \"odbacio tvrdnje da \u0107e se pogodovati zapo\u0161ljavanju preko agencija nau\u0161trb stalno zaposlenih jer je\", kako tvrdi, \"zapo\u0161ljavanje preko agencija skuplje za poslodavca\" - apsolutna je besmislica, jer se onda poslodavci ne bi toliko zalagali za agencijski rad, naime, nitko ne pla\u0107a skuplje ako ne mora.
\nIzjava ministra rada (29.01.2014.) \"da ako radnik jedan tjedan radi 56 sati, u drugom \u0107e raditi 32\" neto\u010dna je jer je rije\u010d o + 16 odnosno - 16 sati (raspon je od 24 do 56 sati!). Ovo nagla\u0161avamo zbog neizvjesnosti kojoj \u0107e radnik biti izlo\u017een (odstupanje je 32 sata!), \u0161to je pristup koji potpuno zanemaruje me\u0111unarodne standarde o potrebi pomirenja rada i obiteljskih obveza. Ovo je na tragu ranije ministrove izjave kako se \"moramo pomiriti s \u010dinjenicom da vremena vi\u0161e ne dopu\u0161taju radno vrijeme po principu 8 sati rada, osam sati odmora i 8 sati sna\" - \u0161to je prestra\u0161an epitaf na grobu radni\u010dke borbe.<\/p>\n
O pitanjima pojedinih zastupnika u Hrvatskom saboru
\nZastupnicima koji su nas pitali: \"Za\u0161to radnik u turizmu ne bi mogao raditi \u010detiri mjeseca u sezoni 56 sati\", dajemo sljede\u0107i sindikalni odgovor: Radnici u turizmu i sada rade 60 sati kroz \u0161est mjeseci, a drugih \u0161est mjeseci kra\u0107e. Ali radnici to znaju unaprijed i mogu prilagoditi privatni \u017eivot i obaveze ritmu od \u0161est mjeseci + \u0161est mjeseci, te se lak\u0161e prilagode takvom ritmu nego kada im poslodavac svojom odlukom mijenja taj ritam kada i kako \u017eeli.<\/p>\n
O tvrdnji kako sindikati nisu pristali ni na kakve izmjene
\nZakona o radu
\n1. Unato\u010d sindikalnom stavu kako je va\u017ee\u0107i ZOR dobar zakonski okvir i da bi samo trebalo vi\u0161e poraditi na njegovoj implementaciji i edukaciji (kako poslodavaca, tako i radni\u010dkih predstavnika), ali uz uvjet da privatni poslodavci prestanu zabranjivati sindikalno organiziranje, te da kroz kolektivne ugovore bolje iskoriste te mogu\u0107nosti), U PRVOJ FAZI IZMJENA Zakona o radu u prvom polugodi\u0161tu 2013. godine sindikalne sredi\u0161njice su pristale na sljede\u0107e:
\nUgovor o radu na odre\u0111eno vrijeme:
\nIzmijenjene su odredbe ugovora o radu na odre\u0111eno vrijeme na na\u010din da prvi ugovor o radu na odre\u0111eno vrijeme nema zakonski \"rok trajanja\" ve\u0107 je uvjetovan razlozima i mo\u017ee trajati i du\u017ee od dotada\u0161nje tri godine. Ograni\u010denja se odnose samo na zloupotrebu uzastopnih ugovora o radu. Prihvatili smo to rje\u0161enje, iako je zapo\u0161ljavanje na odre\u0111eno vrijeme u Hrvatskoj postalo masovno i dominantno.
\nZamjenski odmor:
\nU izuzetnim situacijama u odre\u0111enim sektorima mogu\u0107e je dnevni odmor dati u vremenu kra\u0107em od zakonskih 12 sati, ali ne kra\u0107em od osam sati i to tako da se radniku mora omogu\u0107iti kori\u0161tenje zamjenskog odmora odmah po okon\u010danju razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg je koristio kra\u0107i odmor. Sindikati su pristali na ovu izmjenu jer se odredba mogla primijeniti samo ako se tako ugovori kolektivnim ugovorom, a uva\u017eili su zahtjeve poslodavaca da povremeno imaju potrebu za skra\u0107ivanjem toga odmora. Pritom smo tra\u017eili da Ministarstvo nakon \u0161est mjeseci ili godinu dana od po\u010detka primjene ove izmjene Zakona, podnese izvje\u0161taj o kolektivnim ugovorima kod kojih je do\u0161lo do promjena sukladno izmjenama Zakona.
\nZamjenski odmor u sezonskim poslovima:
\nZa punoljetne radnike koji rade na sezonskim poslovima, a koji se obavljaju u dva navrata tijekom radnog dana, smanjen je najmanji dopu\u0161teni broj sati neprekidnog trajanja dnevnog odmora, s 10 na osam sati,. U takvim slu\u010dajevima poslodavac mora radniku osigurati neiskori\u0161teni dio odmora odmah nakon okon\u010danja razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg je koristio kra\u0107i odmor. To smo prihvatili jer da \u0107e se time rije\u0161iti organizacijski problemi u djelatnostima poljoprivrede te turizma i ugostiteljstva, koje zahtijevaju rad radnika dvokratno tijekom dana, ali smo tra\u017eili poja\u010dani inspekcijski nadzor i pra\u0107enje utjecaja na zdravlje radnika.
\nAgencije za privremeno zapo\u0161ljavanje:
\nUz poslove ustupanja radnika, privatnim agencijama je omogu\u0107eno da obavljaju i poslove posredovanja pri zapo\u0161ljavanju (dosad su to morale raditi odvojeno, odnosno imati posebne agencije). Sindikati su na to pristali pod uvjetom da se propi\u0161e da agencije imaju obvezu Ministarstvu rada redovito dostavljati odgovaraju\u0107e podatke o obavljanju poslova, a sve kako bi se nakon 10 godina postojanja toga oblika rada u ZOR-u kona\u010dno po\u010dela uspostavljati toliko potrebno statisti\u010dko pra\u0107enje i analiti\u010dka obrada podataka. Tako\u0111er je izrijekom navedeno da agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje ne\u0107e smjeti radniku napla\u0107ivati naknadu za njegovo ustupanje drugoj tvrtki-korisniku.
\nUkidanje mjese\u010dnog ograni\u010denja prekovremenih sati:
\nUkinuto je mjese\u010dno ograni\u010denje broja prekovremenih sati, dok se i dalje zadr\u017ealo ograni\u010denje broja prekovremenih sati na tjednoj (najvi\u0161e osam) i godi\u0161njoj (najvi\u0161e 180 sati) razini.
\nProbni rad:
\nNezadovoljavanje radnika na probnom radu o\u010dekivanjima poslodavaca uvedeno je kao poseban razlog za redoviti otkaz ugovora o radu.
\nKolektivni vi\u0161ak radnika:
\nS argumentom olak\u0161avanja restrukturiranja tvrtki, skra\u0107ene su procedure i rokovi za rje\u0161avanje kolektivnog vi\u0161ka radnika. U vi\u0161ak radnika ubrajaju se radnici kojima radni odnos prestaje poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca - \u0161to zna\u010di da su poslodavcima \"maksimalno ubla\u017eene komplikacije\" (\u010dak je i Europska komisija imala prigovor na premali broj vrsta prestanaka ugovora o radu). U Zakon je dodano da se na otkazivanje ugovora o radu za privremeno obavljanje poslovane primjenjuju odredbe Zakona o zbrinjavanju vi\u0161ka radnika.
\nPravilnik zdravstvenih pregleda za no\u0107ne radnike
\nU zakon je uneseno da \u0107e ministar rada, uz suglasnost ministra nadle\u017enog za poslove zdravlja, pravilnikom propisati sadr\u017eaj, na\u010din i rokove zdravstvenih pregleda za no\u0107ne radnike.<\/p>\n
Nakon prve faze izmjena Zakona o radu, sindikalne sredi\u0161njice su u dobroj vjeri pristupile drugoj fazi, zagovaraju\u0107i pristup \"problem-dokaz-rje\u0161enje\", kojim bi se dokazalo postojanje problema te predlo\u017eilo odgovaraju\u0107e normativno rje\u0161enje. Me\u0111utim, od \"dobre vjere\" nije ostalo ni\u0161ta jer je Ministarstvo rada, uz niz novih, ponovo otvorilo i sve institute izmijenjene u prvoj fazi (osim pravilnika zdravstvenih pregleda za no\u0107ne radnike) te dodatno snizilo prava radnika u institutima koji su ve\u0107 smanjivani u prvoj fazi.<\/p>\n
2. U DRUGOJ FAZI IZMJENA ZAKONA O RADU SINDIKATI SU PONUDILI KOMPROMIS U ORGANIZACIJI RADNOG VREMENA, koji je glasio:
\n \"U vezi s rasporedom radnog vremena tra\u017eimo pojednostavljenje odredbi u cilju jasno\u0107e, a ne deregulaciju. Odredbe o rasporedu radnog vremena potrebno je razdvojiti u dva \u010dlanka. Jasno odrediti da se u slu\u010daju nejednakog rasporeda radnog vremena po tjednima i mjesecima isto u referentnom razdoblju od \u010detiri mjeseca mora svesti na puno (40 sati) ili nepuno radno vrijeme. Propisati da je najdulje trajanje nejednako raspore\u0111enog radnog vremena odlukom poslodavca 48 sati tjedno, a ure\u0111enje i trajanje radnog vremena iznad 48 sati prepustiti kolektivnim ugovorima.\"
\nDakle, kompromis je bio da poslodavci, svojom odlukom, mogu radno vrijeme organizirati u rasponu 32-48 sati - \u0161to je ministar rada, svojim potpisom, prihvatio. No, kako je sam priznao, u\u010dinio je to samo da nas vrati za stol u radnu grupu, a u prijedlogu ZOR-a je \"osvanuo\" raspon od 24-56 sati.
\n___________________________________________________________________________<\/p>\n
U nastavku dajemo o\u010ditovanje na Prijedlog Zakona o radu, prema sljede\u0107oj strukturi:
\n- Isklju\u010divanje kolektivnih ugovora odnosno sindikata iz Zakona o radu - komentar;
\n- Rad radnika preko agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje - komentar;
\n- Raspored radnog vremena - komentar;
\n- O\u010ditovanje po pojedinim \u010dlancima.<\/p>\n
ISKLJU\u010cIVANJE KOLEKTIVNIH UGOVORA ODNOSNO SINDIKATA IZ ZAKONA O RADU - KOMENTAR<\/p>\n
Kolektivni ugovori izba\u010deni su iz dijela Zakona o radu:
\n-\tkolektivnim ugovorom vi\u0161e se ne\u0107e mo\u0107i ugovoriti slu\u010dajevi u kojima se kod korisnika ne\u0107e mo\u0107i zapo\u0161ljavati radnici preko agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje;
\n-\traspored radnog vremena poslodavac ure\u0111uje sam - sve do 56 sati tjedno, a kolektivnim ugovorom samo iznad 56 a do 60 sati tjedno;
\n-\tiznimke od primjene odredbi o dnevnom i tjednom odmoru vi\u0161e nije mogu\u0107e primijeniti samo kroz kolektivni ugovor (kojim se radniku osigurava zamjenski odmor), ve\u0107 neposredno primjenom Zakona o radu.
\nPredvi\u0111a se mogu\u0107nost umanjivanja prava radnika kolektivnim ugovorima:
\n-\tza agencijske radnike (da se kolektivnim ugovorom agencije odnosno udruge agencija i sindikata mogu ugovoriti druk\u010diji uvjeti rada od uvjeta rada radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima koje obavlja ustupljeni radnik, a koji ne mogu biti nepovoljniji od uvjeta utvr\u0111enih posebnim propisima);
\n-\tprekovremeni rad pojedinog radnika mo\u017ee trajati du\u017ee od zakonskih sto osamdeset sati godi\u0161nje ali ne du\u017ee od dvjesto pedeset sati godi\u0161nje..
\nNajdvojbeniji je sljede\u0107i prijedlog:
\npuno radno vrijeme mo\u017ee se ugovoriti ne samo kolektivnim ugovorom ve\u0107 i sporazumom izme\u0111u radni\u010dkog vije\u0107a i poslodavca iako je to u suprotnosti sasada\u0161njim \u010dlankom 159. stavak 3. koji ka\u017ee \"Sporazum iz stavka 1. ovoga \u010dlanka ne smije ure\u0111ivati pitanja pla\u0107a, trajanja radnog vremena te druga pitanja koja se redovito ure\u0111uju kolektivnim ugovorom, osim ako stranke kolektivnog ugovora na to ovlaste stranke toga sporazuma.\"
\nMinistarstvo rada je na na\u0161e upozorenje o suprostavljenim \u010dlancima izbrisalo dio koji glasi \"trajanja radnog vremena\". Predlagatelj Zakona ovime svjesno stavlja u prvi plan radni\u010dka vije\u0107a, nasuprot sindikatima, iako dobro zna da je uloga radni\u010dkog vije\u0107a samo nadzorna (nad primjenom zakona, kolektivnog ugovora i drugih propisa od interesa za radnike), a ne ugovorna. Ali isto tako dobro zna da je u nizu tranzicijskih zemalja davanje ovakve uloge radni\u010dkim vije\u0107ima (tijelu koje nije neovisno o poslodavcu, ni financijski niti na bilo koji drugi na\u010din, i koje ne smije \u0161trajkati…) uni\u0161tilo sindikate. Zato ovo i \u010dini.
\nTako Zakonom o radu dobijamo fleksibilnost bez sigurnosti - sni\u017eena (i relativno sni\u017eena prava radnika u odnosu na pove\u0107ana prava poslodavaca) individualna prava radnika te izba\u010dene kolektivne ugovore i sindikate kod niza instituta. Nakon \u0161to je namjera predlaga\u010da zakona za slabljenje sindikata i ograni\u010davanje kolektivnog pregovaranja posve neskrivena, postavlja se pitanje kako \u0107e se ostvarivati temeljna svrha postojanja udruga poslodavaca i sindikata - kolektivno pregovaranje. <\/p>\n
RAD RADNIKA PREKO AGENCIJA ZA PRIVREMENO ZAPO\u0160LJAVANJE - KOMENTAR<\/p>\n
Mogu\u0107nost zapo\u0161ljavanje preko agencija za privremeno zapo\u0161ljavanje (koje ustupaju svoje radnike tvrtki-korisniku) Hrvatska ima jo\u0161 od 2003. godine. U ovih 10 godina, s obzirom da agencije nisu imale obvezu dostavljati odre\u0111ene podatke o svome radu (kao \u0161to je obveza u ure\u0111enim zemljama), o njima ne postoji nikakva slu\u017ebena statistika. Ipak, predlagatelj Zakona predla\u017ee drasti\u010dne izmjene u ovome institutu, kojime umanjuje prava ne samo agencijskim radnicima, ve\u0107 i radnicima kod korisnika:
\n-\tu stavku 4. \u010dlanka 25. bri\u0161e se podstavak 5. koji ka\u017ee se sporazum izme\u0111u agencije i korisnika ne mo\u017ee sklopiti \"u drugim slu\u010dajevima utvr\u0111enim kolektivnim ugovorom koji obvezuje korisnika.\";
\n-\tu sporazumu (po novom: \"ugovoru\") izme\u0111u agencije i korisnika vi\u0161e se ne moraju navesti uvjeti rada koji se odnose na radna mjesta na kojima \u0107e ustupljeni radnici obavljati poslove (podstavak 5. stavka 2. \u010dlanka 25.) te znanja i vje\u0161tine potrebne za obavljanje tih poslova kod korisnika;
\n-\tukinuto je ograni\u010denje zapo\u0161ljavanja ustupljenog radnika na radnom mjestu na kojem je korisnik u proteklih \u0161est mjeseci otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim razlogom (\u0161to zna\u010di da nije bilo potrebe za radom tog radnika), a ograni\u010denje je sada vezano samo za postupak kolektivnog vi\u0161ka u prethodnih \u0161est mjeseci;
\n-\tagencijski radnik, ako nije ustupljen, vi\u0161e nema pravo na naknadu pla\u0107e u visini prosje\u010dne pla\u0107e ispla\u0107ene mu u prethodna tri mjeseca (stavak 5. va\u017ee\u0107eg \u010dlanka 87.), nema \u010dak ni pravo na minimalnu pla\u0107u (prema posebnom propisu). Nema zapravo nikakvo pravo prema ZOR-u (\u0161to zna\u010di da nema nikakvu zakonsku za\u0161titu) ve\u0107 se to posve prepu\u0161ta ugovoru izme\u0111u agencije i radnika- ali \u0107e zato imati ugovor o radu na neodre\u0111eno vrijeme koji mune jam\u010di pre\u017eivljavanje u vrijeme kada nije ustupljen. To dodatno otvara i pitanje mogu\u0107nosti njegova otkazivanja takva ugovora kao i njegovih prava na zavodu za zapo\u0161ljavanje.
\n-\tograni\u010denje za ustupanje radnika vi\u0161e nije jedna godina ve\u0107 tri (!) - istoga radnika, kod istog korisnika, na istim poslovima - uz mogu\u0107nost da to bude i du\u017ee ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazo\u010dnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopu\u0161teno kolektivnim ugovorom (iako nije razvidno kojim to kolektivnim ugovorom) - \u010dime se posve gubi smisao privremenosti ovakva rada!
\nU trokutu: agencija-radnik-korisnik, jasno je da je ugro\u017een upravo radnik, dok i agencija i korisnik namiruju svoja potra\u017eivanja, odnosno zadovoljavaju svoj interes. Interes agencije je iznajmiti radnika i na njemu zaraditi, a korisnika pro\u0107i \u0161to jeftinije. Kako je to mogu\u0107e? Kada bi korisnik pla\u0107ao agencijskog radnika kao svoje redovite radnike i k tome proviziju agenciji, to mu se ne bi isplatilo. Korisnik zapo\u0161ljava agencijskog radnika upravo zato jer mu je to jeftinije. S obzirom da nema proviziju, agencija se mora odnekud naplatiti - i ona to \u010dini na teret radnika.
\nNeovisno o tome \u0161to zakon ka\u017ee da bi agencijski radnik trebao imati prava kao kada bi bio zaposlen kod korisnika, prethodni komentar govori suprotno. Iskustva u praksi pokazuju da agencijski radnik ostvaruje samo pla\u0107u (bez drugih materijalnih prava i bez prava na pla\u0107eni prijevoz). Iskustva su to, primjerice vi\u0161e od 180 agencijskih radnika u \"\u010cisto\u0107i\" Zagreb, gdje su se radnici javljali na natje\u010daj \"\u010cisto\u0107e\" koja ih je i odabrala, a zatim zaposlila preko agencije. Iskustva su to i grupe radnika tzv. kabinskog osoblja koji su za Croatia Airlines radili i po pet godina na odre\u0111eno vrijeme da bi pro\u0161le godine bili preba\u010deni u agenciju i preko nje ponovo anga\u017eirani ,ali za daleko ni\u017eu pla\u0107u i ostale uvjete rada, no njihova je vi\u0161emjese\u010dna borba zavr\u0161ila tako da ih je ponovo morao preuzeti CA.
\nOvakvim sni\u017eavanjem prava kako agencijskih radnika tako i, posredno, radnika kod korisnika, predlagatelj zakona \u010dini sve da zadovolji zahtjeve poslodavaca - i agencija i korisnika. <\/p>\n
RASPORED RADNOG VREMENA - KOMENTAR<\/p>\n
Fleksibilno ure\u0111enje radnog vremena, samostalnom odlukom poslodavca bio je temeljni interes predlagatelja od samog po\u010detka rada na izmjenama Zakona o radu. Odredbe su ure\u0111ene na na\u010din da legaliziraju dosada\u0161nje nepo\u0161tivanje Zakona uo\u010deno kod dijela poslodavaca, tako da sada svi poslodavci, u svim sektorima, za sve radnike mogu radno vrijeme organizirati kako ho\u0107e!
\nSamo dio takva \"ure\u0111enja\" je sljede\u0107e:
\n-\tjednakog rasporeda radnog vremena nema jer se \u010dlanci i 65. (Prekovremeni rad) i 66. (Raspored radnog vremena) i 67. (Preraspodjela radnog vremena) bave nejednakim rasporedom radnog vremena odnosno sva tri \u010dlanka se bave preraspodjelom radnog vremena!;
\n-\tukinuto je tjedno ograni\u010denje prekovremenog rada od 8 sati - ono je sad samo \"ra\u010dunska operacija\" kod izra\u010duna fonda sati u referentnom razdoblju;
\n-\tradnika je mogu\u0107e iscrpljivati najdu\u017eim radom do 56 sati tjedno odlukom poslodavca, a od 56 do 60 sati kolektivnim ugovorom - a da prekovremenog rada kojeg poslodavac mora platiti uop\u0107e ne bude (jer kada ga ne \"pogodi\" nijedna narud\u017eba, poslodavac mo\u017ee radnika poslati doma, a kada dobije narud\u017ebu pozvat \u0107e ga da radi do 56 sati)!
\n-\tistovremeno, prekovremeni rad pojedinog radnika mo\u017ee trajati du\u017ee od zakonskih 180 sati ako je tako ure\u0111eno kolektivnim ugovorom, ali ne du\u017ee od 250 sati (ovo je u\u0161lo u prijedlog Zakona iako su sindikati izrijekom i jedinstveno bili protiv; imaju\u0107i dvogodi\u0161nje iskustvo s Ministarstvom, mo\u017ee se o\u010dekivati da \u0107e ovo biti kroz KU samo u prijelaznom razdoblju, do sljede\u0107e promjene Zakona o radu, kada \u0107e se to zakonski omogu\u0107iti - sada bi valjda, uz sve, bio preveliki \u0161ok za javnost!);
\n-\tpreraspodjela radnog vremena (va\u017ee\u0107i \u010dlanak 47, predlo\u017eeni 67.), u praksi nazivana velika preraspodjela, prema kojoj preraspodijeljeno radno vrijeme tijekom razdoblja u kojem traje du\u017ee od punog ili nepunog radnog vremena mo\u017ee trajati du\u017ee od 48 sati tjedno, ali ne du\u017ee od 56 sati tjedno, odnosno 60 sati tjedno ako poslodavac posluje sezonski, pod uvjetom da je isto predvi\u0111eno kolektivnim ugovorom i da radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad, ostaje isto ure\u0111ena - ali s obzirom na nove \u010dlanke 65. i 66. - posve nepotrebna!
\n-\tiznimke od primjene odredbi o trajanju rada no\u0107nog radnika, dnevnom i tjednom odmoru - dosad omogu\u0107ene samo kolektivnim ugovorom (va\u017ee\u0107i \u010dlanak 3.) sada se omogu\u0107avaju neposredno Zakonom (novi \u010dlanak 89.) osim ako kolektivnim ugovorom nije druk\u010dije odre\u0111eno. Ovakvim ure\u0111enjem kojim se omogu\u0107ava izravna primjena Zakona, gubi se smisao izuze\u0107a!
\nSa\u017eeto re\u010deno, u rasporedu radnog vremena, kolektivni ugovor (sindikat) ostao je samo:
\n-\tkod godi\u0161njeg fonda prekovremenog rada pojedinog radnika od 180 do 250 sati;
\n-\tkod najdu\u017eeg tjednog rada od 56 do 60 sati;
\n-\tkod produ\u017eetka referentnog razdoblja s 4 na 6 mjeseci;
\n-\tkod \"stare\" preraspodjele (do 56 odnosno 60 sati tjednog rada), koja vi\u0161e nikom ne\u0107e biti potrebna;
\nsve ostalo prepu\u0161teno je na volju poslodavcu, koji u odnosu na pojedinog radnika mo\u017ee \u010diniti \u0161to ho\u0107e!
\nIzjava ministra kako \u0107e Inspekcija rada nadzirati i jam\u010diti provo\u0111enje Zakona, nije nas uvjerila jer ona to ne mo\u017ee posve pokriti niti u ure\u0111enijim zemljama - za to i tamo slu\u017ee sindikati!<\/p>\n
O\u010cITOVANJE PO POJEDINIM \u010cLANCIMA<\/p>\n
\u010clanak 12. Ugovor o radu na odre\u0111eno vrijeme
\nS obzirom na \u010dinjenicu da je u prvoj fazi izmjena ZOR-a ovaj institut izmijenjen na na\u010din da se omogu\u0107ilo zasnivanje radnog odnosa na odre\u0111eno vrijeme i na razdoblje dulje od 3 godine, a da su ograni\u010denja u smislu objektivnih razloga i vremenskog trajanja uvedena za uzastopne ugovore kojima se radni odnos na odre\u0111eno vrijeme obnavljao, oko \u010dega je postignuto suglasje, to predlo\u017eenu izmjenu ovog instituta smatramo nepreciznom i lo\u0161ijom u odnosu na va\u017ee\u0107u, zbog \u010dega predla\u017eemo vra\u0107anje va\u017ee\u0107eg ure\u0111enja.
\nNaime, iz odredbi stavaka 3. i 4. nije dovoljno jasno odnose li se ograni\u010denja u smislu objektivnih razloga i vremenskog trajanja na uzastopne ugovore kojima se radni odnos na odre\u0111eno vrijeme obnavlja ili i na prvi ugovor, kojim je radni odnos na odre\u0111eno vrijeme zasnovan. Tako\u0111er, iz odredbe stavka 5. nije jasno odnosi li se navedena presumpcija na svaki ugovor o radu ili samo onaj kojim je radni odnos na odre\u0111eno vrijeme zasnovan, a \u0161to proizlazi iz va\u017ee\u0107eg ure\u0111enja, a sve kako bi se sprije\u010dile zlouporabe koje su prisutne u praksi, a zbog kojih radni odnos na odre\u0111eno vrijeme i njegovi u\u010dinci ne bi do\u0161li u doseg odredaba koje govore o ograni\u010denjima, o \u010demu je u 1. fazi postignut dogovor.
\nZbog navedenog predla\u017eemo sljede\u0107u stipulaciju \u010dlanka 12.:
\n(1) Ugovor o radu mo\u017ee se iznimno sklopiti na odre\u0111eno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa \u010diji je prestanak unaprijed utvr\u0111en rokom, izvr\u0161enjem odre\u0111enog posla ili nastupanjem odre\u0111enog doga\u0111aja.
\n(2) Ako je ugovor o radu iz stavka 1. ovoga \u010dlanka sklopljen u trajanju du\u017eem od tri godine, poslodavac s istim radnikom ne mo\u017ee sklopiti sljede\u0107i uzastopni ugovor o radu na odre\u0111eno vrijeme.
\n(3) Ako je ugovor o radu iz stavka 1. ovoga \u010dlanka sklopljen u trajanju kra\u0107em od tri godine, poslodavac s istim radnikom mo\u017ee sklopiti drugi i svaki sljede\u0107i uzastopni ugovor o radu na odre\u0111eno vrijeme, samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi iz \u010dlanka 12. stavka 3. ovoga Zakona mora navesti.
\n (4) U slu\u010daju iz stavka 3. ovog \u010dlanka ukupno trajanje prvog i svih sljede\u0107ih uzastopnih ugovora o radu na odre\u0111eno vrijeme ne mo\u017ee trajati neprekinuto du\u017ee od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazo\u010dnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopu\u0161teno zakonom ili kolektivnim ugovorom.
\n(5) Svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu iz stavka 1. ovoga \u010dlanka koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora smatra se svakim sljede\u0107im uzastopnim ugovorom o radu na odre\u0111eno vrijeme.
\n(6) Prekid kra\u0107i od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. ovoga \u010dlanka.
\n(7) Ako je ugovor o radu na odre\u0111eno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodre\u0111eno vrijeme.<\/p>\n
\u010clanak 14. Oblik ugovora o radu
\nProtivimo se odredbi stavka 5. ovog \u010dlanka u odnosu na rok od petnaest dana od proteka roka za prijavu na obvezna osiguranja, u kojem je poslodavac du\u017ean dostaviti radniku primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
\nNavedeni rok smatramo neprimjereno dugim, s obzirom na promjenu posebnih propisa u smislu skra\u0107ivanja rokova za elektroni\u010dku prijavu na 24 sata za poslodavce. Zbog navedenog tra\u017eimo skra\u0107enje ovog roka na osam dana - radnik doista nema razloga \u010dekati.<\/p>\n
\u010clanak 26. Obveza dono\u0161enja pravilnika o radu
\nProtivimo se brisanju stavka 3. \u010dlanka 125. va\u017ee\u0107eg ZOR-a, te predla\u017eemo njegovo vra\u0107anje uz preciznije odre\u0111enje na na\u010din kako slijedi:
\n\"(3) Ministar \u0107e uz prethodno pribavljeno mi\u0161ljenje reprezentativnih udruga poslodavaca i sindikata vi\u0161e razine propisati i druga pitanja koja poslodavac mora urediti pravilnikom o radu.\"
\nNavedenim prijedlogom osigurava se ujedna\u010davanje sadr\u017eaja pravilnika o radu.<\/p>\n
\u010clanak 35. Pravo radnika da izvanrednim otkazom otka\u017ee ugovor o radu
\nRadi uskla\u0111enja sa Zakonom o rodiljnim i roditeljskim pravima (ZRRP), kao i terminologijom Zakona o radu, predla\u017eemo u stavku 1. rije\u010di \"rad u skra\u0107enom radnom vremenu radi poja\u010dane njege djeteta\" zamijeniti rije\u010dima \"rad s polovicom punog radnog vremena radi poja\u010dane njege djeteta\", jer \u010dlanku 16. ZZRP-a govori o takvoj vrsti prava.<\/p>\n
\u010clanak 36. Pravo povratka na prethodne ili odgovaraju\u0107e poslove
\nProtivimo se izmjeni va\u017ee\u0107em ure\u0111enju jer se predlo\u017eenim poslodavac osloba\u0111a obveze ponude sklapanja ugovora o radu za obavljanje drugih odgovaraju\u0107ih poslova, \u010diji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je obavljao radnik prije kori\u0161tenja tog prava, te se prepu\u0161ta poslodavcu da subjektivno ocjeni da li je u mogu\u0107nosti ili nije ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovaraju\u0107ih poslova, a vi\u0161e nema niti obvezu voditi ra\u010duna o tome jesu li su uvjeti rada na novo ponu\u0111enim poslovima isti ili ne, dakle mo\u017ee ponuditi i poslove \u010diji uvjeti rada mogu biti nepovoljniji.
\nPredla\u017eemo da se predlo\u017eeni stavci 2. i 3. objedine u novi stavak 2. koji glasi:
\n\"Ako je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radnik obavljao prije kori\u0161tenja prava iz stavka 1. ovoga \u010dlanka, poslodavac mu je du\u017ean ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovaraju\u0107ih poslova, \u010diji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je obavljao prije kori\u0161tenja toga prava, a ako takvih poslova nema, mo\u017ee mu otkazati na na\u010din i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.\"<\/p>\n
\u010clanak 41. Pravo zaposlenja na drugim poslovima
\nProtivimo se brisanju rije\u010di \"sudska ili\" u stavku 4. ovog \u010dlanka. Ukidanjem mogu\u0107nosti da suglasnost radni\u010dkog vije\u0107a odnosno sindikalnog povjerenika koji ima sva prava i obveze radni\u010dkog vije\u0107a nadomjesti sudska odluka ograni\u010dava se pravo na pristup sudu, ukida se pravo na izbor ho\u0107e li \u0107e tu odluku nadomjestiti sudska ili arbitra\u017ena odluka, name\u0107e se postupak arbitra\u017ee koji je skup i kojeg \u0107e provoditi arbitri, \u010dija neovisnost se ne mo\u017ee usporediti sa neovisno\u0161\u0107u pravosudne vlasti.
\nTra\u017eimo da se stavak 4. ostane nepromijenjen.
\nPredla\u017eemo da se zakonom uredi pitanje hitnog postupanja suda u ovakvim slu\u010dajevima. <\/p>\n
\u010clanak 45. Ugovor o ustupanju radnika
\nProtivimo se brisanju rije\u010di iz podstavka 4. stavka 2. ovog \u010dlanka \"te znanjima i vje\u0161tinama potrebnim za njihovo obavljanje\" jer je i u predlo\u017eenom \u010dlanku 49. stavku 2. jasno odre\u0111eno kako je agencija du\u017ena prije upu\u0107ivanja ustupljenog radnika korisniku, ustupljenog radnika du\u017ena upoznati s posebnim profesionalnim znanjima i vje\u0161tinama za obavljanje posla kod korisnika. Kako \u0107e agencija ispuniti svoju obvezu iz \u010dlanka 49. stavka 2. prema ustupljenom radniku, ukoliko iz ugovora o ustupanju radnika ne proizlazi kojim to profesionalnim znanjima i vje\u0161tinama ustupljeni radnik mora raspolagati za obavljanje poslova za koje se ustupa?
\nNadalje, protivimo se brisanju podstavka 5. stavka 2. va\u017ee\u0107eg \u010dlanka 25. ZOR-a kojim je utvr\u0111eno da su \"uvjeti rada koji se odnose na radna mjesta na kojima \u0107e ustupljeni radnici obavljati poslove\" bitni uglavak ugovora o ustupanju radnika.
\nPrijedlog predlagatelja da se ovo bri\u0161e iz ZOR-a ide za time da se ustupljeni radnik ne mo\u017ee usporediti sa sli\u010dnim ili identi\u010dnim radnikom zaposlenim kod korisnika, \u0161to ima za posljedicu mogu\u0107nost sni\u017eavanje svih prava ustupljenog radnika, a ne samo prava na rad u jednakim uvjetima.
\nProtivimo se izmjeni podstavka 2. stavka 4., a kojim se navedeno ograni\u010denje odnosi samo na poslove koje su obavljali radnici za koje je proveden postupak kolektivnog zbrinjavanja radnika. Predlo\u017eeno rje\u0161enje znatno su\u017eava podru\u010dje za\u0161tite u odnosu na va\u017ee\u0107e ure\u0111enje, koje uklju\u010duje svaki prestanak ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom, zbog \u010dega tra\u017eimo zadr\u017eavanje postoje\u0107eg ure\u0111enja. Skre\u0107emo pozornost da je stavkom 5. \u010dlanka 115. jasno utvr\u0111eno da poslodavac u razdoblju od \u0161est mjeseci od dana dostave odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima ne smije koristiti rad ustupljenog radnika. Po na\u0161em mi\u0161ljenju rje\u0161enje iz podstavka 2. stavka 4. ovog \u010dlanka proturje\u010dno je rje\u0161enju navedenom rje\u0161enju iz \u010dlanka 115. zbog \u010dega je potrebno zadr\u017eati va\u017ee\u0107e rje\u0161enje u odnosu na ograni\u010denja kori\u0161tenja rada ustupljenih radnika propisanih \u010dlankom 45.
\nI na kraju, protivimo se brisanju podstavka 5. stavka 4. kojim je utvr\u0111ena mogu\u0107nost da se kolektivnim ugovorom utvrde poslovi na kojima se ne mo\u017ee koristiti rad ustupljenih radnika i predla\u017eemo da se zadr\u017ei va\u017ee\u0107e ure\u0111enje. Ovim prijedlogom predlagatelj znatno su\u017eava ulogu sindikata i slobodu kolektivnog ugovaranja, \u0161to smatramo neprihvatljivim.<\/p>\n
\u010clanak 46. Ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova
\nProtivimo se prijedlogu ure\u0111enja stavka 3. kojim se visina naknade pla\u0107e u razdobljima kada radnik nije ustupljen korisnik prepu\u0161ta ugovaranju, odnosno dogovoru agencije i ustupljenog radnika. Mi\u0161ljenja smo kako navedeno pitanje treba biti izri\u010dito ure\u0111eno zakonom, zbog za\u0161tite ustupljenog radnika. Naime, iz predlo\u017eenog ure\u0111enja proizlazi kako naknada pla\u0107e u razdobljima kada radnik nije ustupljen mo\u017ee iznositi i samo 1,00 kunu ili \u010dak 0,00 kuna pri \u010demu je agencija obvezana jedino na uplatu doprinosa za obvezna osiguranja sukladno posebnim propisima (na najni\u017eu osnovicu za uplatu doprinosa za obvezna osiguranja).
\nProtivimo se stavku 7. kojim se otvara mogu\u0107nost kolektivnim ugovorom ugovaranja ni\u017ee razine prava za ustupljene radnike, od radnika zaposlenih kod korisnika, jer ista karikira svrhu kolektivnih ugovora, a ona je ugovaranja vi\u0161e razine prava od one zajam\u010dene zakonom. Osim toga, ovakvo odre\u0111enje djeluje poticajno na poslodavce u smislu anga\u017eiranja isklju\u010divo ustupljenih radnika, kao isplativije radne snage.<\/p>\n
\u010clanak 47. Otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova
\nPredla\u017eemo u stavku 3. ovog \u010dlanka preciznije odrediti rok za izvanredni otkaz ugovora o radu na na\u010din da se propi\u0161e kako rok iz \u010dlanka 116. ovog Zakona te\u010de od dana dostave agenciji pisane obavijesti iz stavka 2. ovog \u010dlanka. <\/p>\n
\u010clanak 48. Ograni\u010denje vremena ustupanja radnika
\nProtivimo se prijedlogu prema kojem se vrijeme razdoblja ustupanja produ\u017euje sa sada\u0161njih 1 godinu na 3 godine, uz mogu\u0107nost i duljeg rada zbog zamjene privremeno nenazo\u010dnog radnika ili zbog nekih drugih objektivnih razloga dopu\u0161tenih kolektivnim ugovorom. Naime, ve\u0107 sama mogu\u0107nost i du\u017eeg rada u slu\u010daju zamjene privremeno nenazo\u010dnog radnika ili iz nekog drugog opravdanog razloga, utvr\u0111enog kolektivnim ugovorom, podrazumijeva produljenje razdoblja ustupanja, zbog \u010dega smatramo da ono mora biti primarno ograni\u010deno na razdoblje od godine dana. Navedeno trogodi\u0161nje razdoblje vezuje se uz obavljanje istih poslova, \u0161to je suprotno karakteru privremenosti navedenih poslova, jer toliki vremenski period govori o potrebi zapo\u0161ljavanja navedenog radnika kod samog korisnika temeljem ugovora o radu, pa i na odre\u0111eno vrijeme. Ovakvim rje\u0161enjem zakonodavac bitno smanjuje potrebu za zaklju\u010divanjem ugovora o radu na odre\u0111eno vrijeme budu\u0107i u iste svrhe mo\u017ee koristiti rad ustupljenih radnika, a promatraju\u0107i to u svjetlu predlo\u017eene odredbe \u010dlanka 46. stavka 3. i bitno jeftinijih radnika. <\/p>\n
\u010clanak 52. Evidencija
\nStavkom 5. utvr\u0111eno je kako Ministarstvo (MRMS) izdaje potvrdu o prijavi u evidenciju agencija, te jedan primjerak dostavlja tijelu dr\u017eavne uprave nadle\u017enom za poslove inspekcije rada. Kako je izmjenama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstva i drugih sredi\u0161njih tijela dr\u017eavne uprave upravo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava postalo nadle\u017eno za poslove inspekcije rada, to proizlazi kako \u0107e Ministarstvo samo sebi dostavljati navedenu potvrdu. <\/p>\n
\u010clanak 53. Ugovaranje i trajanje probnog rada
\nStavkom 4. ovog \u010dlanka predlagatelj utvr\u0111uje kako se na otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu ne primjenjuju odredbe zakona o otkazu, osim odredaba \u010dlanka 120. (Oblik, obrazlo\u017eenje i dostava otkaza) i \u010dlanka 125. (Sudski raskid ugovora o radu). Navedeni prijedlog zna\u010di znatno u\u017ei doseg odredbi Zakona na ovu vrstu otkaza, od onog koji imamo u va\u017ee\u0107em ure\u0111enju. Tako se primjerice na ovu vrstu otkaza ne bi primjenjivala odredba o neopravdanim razlozima za otkaz, \u0161to zna\u010di da bi radniku koji se nalazi na probnom radu privremena nenazo\u010dnost na radu zbog bolesti ili ozljede predstavljala opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, \u0161to nam je potpuno neprihvatljivo. Tako\u0111er, budu\u0107i predlagatelj vi\u0161e ne predvi\u0111a primjenu odredbe o vra\u0107anju radnika na posao u slu\u010daju nedopu\u0161tenog otkaza, nije jasno kako bi mogla do\u0107i u obzir primjena odredbe o sudskom raskidu ugovora o radu. Stoga, predla\u017eemo da se u stavku 4. jasno odredi i primjena \u010dlanka 124. Prijedloga Zakona.
\nNadalje, predlagatelj u \u010dlanku 115. stavak 1. to\u010dka 4. utvr\u0111uje kako je otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu oblik redovitog otkaza ugovora o radu, pa stoga na njega primjenjuju sve odredbe Zakona o radu o otkazu ugovora o radu, \u0161to je proturje\u010dno u odnosu na odredbu stavka 3. i 4. \u010dlanka 53., zbog \u010dega predla\u017eemo njihovo brisanje. <\/p>\n
\u010clanak 60. Pojam radnog vremena
\nMi\u0161ljenja smo kako je u ovom \u010dlanku trebalo urediti pitanje ra\u010dunanja radnog vremena za vrijeme slu\u017ebenog puta, budu\u0107i navedena materija nije ure\u0111ena niti jednim propisom, zbog \u010dega u praksi imamo neujedna\u010denost u postupanju.<\/p>\n
\u010clanak 61. Puno radno vrijeme
\nU stavku 2. ovog \u010dlanka predla\u017eemo napu\u0161tanje mogu\u0107nosti ure\u0111enja pitanja ukupnog trajanja radnog vremena sporazumima poslodavca i radni\u010dkog vije\u0107a, budu\u0107i iz va\u017ee\u0107eg \u010dlanka 159. stavka 3. jasno proizlazi kako se sporazumima ne mogu, izme\u0111u ostalih, urediti pitanja trajanja radnog vremena, osim ako stranke kolektivnog ugovora na to ne ovlaste stranke sporazuma. Predlo\u017eeno rje\u0161enje izravno je suprotno rje\u0161enju iz \u010dlanka 159. stavka 3. i stvara zakonsku osnovu za sklapanje sporazuma o ovom pitanju i pri \u010demu stranke sporazuma ne trebaju posebnu ovlast stranaka kolektivnog ugovora, kako to nala\u017ee \u010dlanak 159. stavak 3.<\/p>\n
\u010clanak 65. Prekovremeni rad
\nStavkom 1. predla\u017eemo jasnije utvrditi kako je poslodavac du\u017ean radniku prije po\u010detka prekovremenog rada uru\u010diti pisani zahtjev za prekovremenim radom, a stavkom 2. skratiti rok u kome je to poslodavac u obvezi u\u010diniti naknadno, odnosno na najdu\u017ee 48 sati po odra\u0111enom prekovremenom radu.
\nUzimaju\u0107i u obzir \u010dinjenicu kako je predlagatelj ovim Prijedlogom Zakona uveo zna\u010dajnu novinu u pravcu fleksibilizacije u smislu mogu\u0107nosti odre\u0111ivanja nejednakog rasporeda radnog vremena, to smo mi\u0161ljenja kako sada u zakonu nedostaje jasno ure\u0111enje prava i obveza radnika i poslodavaca koji \u0107e raditi u jednakom rasporedu radnog vremena. U tom smislu u odredbi o prekovremenom radu treba zadr\u017eati ograni\u010denje tjednog prekovremenog rada od 8 sati. Umjesto toga, predlagatelj u odredbi stavka 3. utvr\u0111uje najdulje tjedno radno vrijeme radnika koji radi prekovremeno i to u trajanju do 56 sati, \u0161to zna\u010di 16 sati tjedno vi\u0161e u odnosu na puno radno vrijeme od 40 sati, odnosno dvostruko du\u017ee nego li je to trenutno mogu\u0107e, \u010demu se o\u0161tro protivimo. Iz stipulacije ne smije biti du\u017ee od 56 tjedno, nadalje, proizlazi kako radno vrijeme radnika koji radi prekovremeno mo\u017ee trajati i kra\u0107e, \u0161to zna\u010di i kra\u0107e od 40 sati tjedno, \u0161to \u0107e poslodavcu omogu\u0107iti poravnanje odra\u0111enih sati na prosjek od 40, \u010dime se anulira prekovremeni rad. Zbog navedenog predlo\u017eeno rje\u0161enje smatramo neprihvatljivim.
\nOdredbom stavka 4. predlagatelj otvara mogu\u0107nost pove\u0107anja ograni\u010denja prekovremenog rada na razini godine i to na 250 sati kroz kolektivne ugovore. U navedenom slu\u010daju govorimo o 40% pove\u0107anju najve\u0107eg dopu\u0161tenog broja prekovremenih sati na razini godine, \u0161to je potpuno neprihvatljivo. Neprihvatljivo, jer ono otvara prostor prekomjernom iscrpljivanju radnika, o \u010demu se uop\u0107e ne vodi ra\u010duna, a potreba za tolikom brojem prekovremenih sati po jednom radniku na razini godine u odnosu na primjerice 10-tak radnika kod jednog poslodavca pokazuje potrebu za zapo\u0161ljavanjem jednog novog radnika.<\/p>\n
\u010clanak 66. Raspored radnog vremena
\nOdredbu \u010dlanka 66. predla\u017eemo podijeliti na dva dijela, na na\u010din da iz prvog dijela bude jasno kako je radno vrijeme mogu\u0107e nejednako rasporediti po tjednima, u razdoblju ne kre\u0107em od mjesec, niti du\u017eem od godine dana, ali da pri tome ono uvijek po isteku navedenog razdoblja prije svega mora biti svedeno na prosje\u010dno puno ili nepuno radno vrijeme te kako se utvr\u0111eni raspored radnog vremena mo\u017ee promijeniti za preostalo razdoblje. U drugom dijelu treba odrediti najdu\u017ee trajanje radnog vremena te prosje\u010dno trajanje u razdoblju od 4 uzastopna mjeseca. Na taj bi na\u010din odredba postala pregledna, lako \u010ditljiva i razumljiva, \u0161to je naro\u010dito va\u017eno za njezinu zakonitu primjenu, kao i za jednakost u primjeni u odnosu na sve adresate.
\nProtivimo se odredbi stavka 7. ovoga \u010dlanka kojim se najdu\u017ee trajanje radnog vremena sukladno odluci poslodavca odre\u0111uje u trajanju do 56 sati tjedno, a kolektivnim ugovorima omogu\u0107uje ure\u0111enje u trajanju do 60 sati. Ovakvo rje\u0161enje predstavlja stavljanje prevelikih ovlasti u ruke poslodavcu, bez kontrole sindikata, pri \u010demu se ne vodi ra\u010duna o prekomjernom iscrpljivanju radnika te nemogu\u0107nosti uskla\u0111enja poslovnog i obiteljskog \u017eivota i to naro\u010dito za \u017eene. Isti\u010demo kako je MRMS svojim dopisom od 28. listopada 2013. godine prihvatio prijedlog sindikata da se kroz kolektivne ugovore omogu\u0107uje organizacija radnog vremena kojom bi se radniku odredio rad dulji od 48 sati tjedno. Iz predlo\u017eenog rje\u0161enja, me\u0111utim, vidljivo je kako MRMS ipak nije prihvatio prijedlog sindikata te time iskazao elementarni nedostatak dobre vjere u pregovorima, tijekom kojih je prihvatio prijedlog sindikata. Nadalje, zakonom se utvr\u0111uje referentno razdoblje od 4 uzastopna mjeseca u kojima se rad mora svesti na najdu\u017ee prosje\u010dno 48 sati, uklju\u010duju\u0107i i prekovremeni rad, pri \u010demu se otvara mogu\u0107nost produljenja referentnog razdoblja na 6 mjeseci kroz kolektivne ugovore, \u0161to predstavlja novinu o kojoj se sa socijalnim partnerima nije razgovaralo, niti u tom smislu postigao dogovor. <\/p>\n
\u010clanak 74. Dnevni odmor
\nPredla\u017eemo urediti pitanje prava na dnevni odmor u slu\u010dajevima kada se radnik nalazi na slu\u017ebenom putu. <\/p>\n
\u010clanak 77. Trajanje godi\u0161njeg odmora
\nProtivimo se odredbi stavka 4. kojim se utvr\u0111uje iznimka od prava radnika na cijeli godi\u0161nji odmor i to u svim slu\u010dajevima prestanaka radnog odnosa. Mi\u0161ljenja smo kako \u0107e takvo ure\u0111enje dovesti do prakse u kojoj \u0107e svaki poslodavac neovisno o tome zna li ili ne za namjeru radnika za okon\u010danjem radnog odnosa omogu\u0107avati pravo na kori\u0161tenje tek razmjernog dijela koji mu u tom trenutku pripada, a time se anulira dugogodi\u0161nji rad i vjernost poslodavcu kao pretpostavka za ostvarenje prava na cijeli godi\u0161nji odmor. Osim toga, iz ovakvog rje\u0161enja proizlazi kako pravo na cijeli godi\u0161nji odmor radnik mo\u017ee ste\u0107i tek po isteku godine za koju godi\u0161nji odmor ostvaruje, \u0161to je neprihvatljivo. U tom smislu smatramo boljim i pravednijim va\u017ee\u0107e rje\u0161enje koje radniku omogu\u0107ava pravo na cijeli godi\u0161nji odmor ako radni odnos prestaje iza 01. srpnja i to \"na teret\" poslodavca kod kojeg mu radni odnos prestaje, neovisno o tome nastavlja li radni odnos kod drugog poslodavca ili ne. Zbog toga \u0161to ovo smatramo sni\u017eavanjem razine prava, predlo\u017eeno rje\u0161enje nam je neprihvatljivo.<\/p>\n
\u010clanak 85. Raspored kori\u0161tenja godi\u0161njeg odmora
\nProtivimo se prijedlogu stavka 5. ovog \u010dlanka kojim pravo na jedan dan godi\u0161njeg odmora vi\u0161e nije zakonsko pravo radnika, nego postaje predmet posebnih akata. Ovo pravo ni na koji na\u010din ne predstavlja optere\u0107enje poslodavcu, jer ga je radnik obvezan prethodno najaviti, \u0161to poslodavcu ostavlja mogu\u0107nost pravovremene organizacije rada, zbog \u010dega ne vidimo razlog za njegovim brisanjem. Stoga tra\u017eimo zadr\u017eavanje sada\u0161njeg ure\u0111enja, jer predlo\u017eeno rje\u0161enje smatramo sni\u017eavanjem postoje\u0107e razine prava.<\/p>\n
\u010clanak 89. Mogu\u0107nost druga\u010dijeg ure\u0111enja propisom ili kolektivnim ugovorom
\nProtivimo se odre\u0111enju stavka 1. ovog \u010dlanka, jer se njime bitno odstupa od va\u017ee\u0107eg ure\u0111enja iznimaka od primjene pojedinih odredaba Zakona o odmorima. Tako va\u017ee\u0107e rje\u0161enje primjenu iznimke omogu\u0107uje tek ukoliko je takva mogu\u0107nost ugovorena kolektivnim ugovorom, dok predlo\u017eeno rje\u0161enje omogu\u0107uje primjenu iznimaka izravno zakonom. Uzimaju\u0107i u obzir da je ova odredba bila predmetom izmjena u tzv. 1. fazi izmjena ZOR-a, te da je mogu\u0107nost primjene kra\u0107ih dnevnih odmora bila mogu\u0107a tek kroz dogovor sa sindikatom, to predlo\u017eeno rje\u0161enje smatramo sni\u017eavanjem razine prava i stoga neprihvatljivim.<\/p>\n
\u010clanak 95. Naknada pla\u0107e
\nProtivimo se prijedlogu stavka 6. ovoga \u010dlanka iz razloga navedenih uz protivljenje \u010dlanku 46. stavku 3., te tra\u017eimo da ustupljeni radnik ima pravo na naknadu pla\u0107e u minimalnom iznosu u skladu sa posebnim propisom. <\/p>\n
\u010clanak 106. Ugovorna kazna
\nSukladno sindikalnim zahtjevima tijekom pregovora, tra\u017eimo brisanje stavka 3. ovog \u010dlanka, budu\u0107i smatramo nepravednim te protivnim na\u010delu slobode rada i jednakosti nametanje radniku ugovorne kazne u slu\u010dajevima kada poslodavac na sebe nije preuzeo obvezu isplate naknade pla\u0107e za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja. Navedeno ure\u0111enje \u0161titi poslodavce i dovodi radnika u evidentno nejednak polo\u017eaj u odnosu na poslodavca, \u0161to je potpuno neprihvatljivo. Umetanjem uvjeta pod kojim \u0107e do\u0107i do primjene ove odredbe i to u slu\u010daju ako je radnik u vrijeme sklapanja toga ugovora imao pla\u0107u ve\u0107u od prosje\u010dne pla\u0107e djelatnosti, smatramo prenisko postavljenom zbog \u010dega \u0107e dosegom odredbe stavka 3. biti obuhva\u0107en veliki broj radnika te se njom ne\u0107e posti\u0107i za\u0161titna funkcija koja joj je o\u010dito namijenjena. <\/p>\n
\u010clanak 115. Redoviti otkaz ugovora o radu
\nProtivimo se brisanju stavka 2. i 4. va\u017ee\u0107eg ure\u0111enja, prema kojem su poslovno i osobno uvjetovani otkazi bili dopu\u0161teni samo ako poslodavac radnika nije mogao zaposliti na nekim drugim poslovima ili ako ga nije mogao obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima. Navedene su odredbe imale svojevrsnu za\u0161titnu ulogu, zbog kojih je otkaz bio dopu\u0161ten samo kao krajnje sredstvo. Poslodavac mora mo\u0107i zbog gospodarskih, tehni\u010dkih ili organizacijskih razloga otkazati ugovor o radu, ali pri tome ga se mora obvezati da utvrdi postoji li neko drugo radno mjesto na kojem bi radnik mogao raditi ili postoji mogu\u0107nosti obrazovanja ili osposobljavanja za rad na nekom drugom radnom mjestu. Ako takvih odredaba nema, a nesumnjivo je autonomno pravo poslodavca urediti vlastite poslovne procese, u budu\u0107nosti \u0107e odluka o otkazu ugovora o radu iz navedenih razloga mo\u0107i biti motivirana potpuno drugim razlozima, koje \u0107e biti te\u0161ko dovesti u pitanje u postupku pred sudom.
\nOvdje ukazujemo ponovno na neuskla\u0111enost odredbe stavka 3. i 4. \u010dlanka 53. sa stavkom 5. ovog \u010dlanka.<\/p>\n
\u010clanak 119. Postupak prije otkazivanja
\nPisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa akt je poslodavca na koji radnik nema pravo ustati radi sudske za\u0161tite, jer se njime ne povrje\u0111uju prava radnika, nego se samo upozorava na obveze iz radnog odnosa. No, u slu\u010daju otkaza ugovora o radu poslodavci vrlo \u010desto, u svrhu dokazivanja opravdanosti otkaza pose\u017eu za upozorenjima danim i nekoliko godina prije otkaza, kao i upozorenjima nevezanim za otkazni razlog, zbog \u010dega i dalje tra\u017eimo da se zakonom odredi zastara danih upozorenja, a sve kako bi se za\u0161titili radnici te rije\u0161ile neujedna\u010denosti u praksi.<\/p>\n
\u010clanak 121. Otkazni rok
\nNe dovode\u0107i u pitanje \u010dinjenicu kako postoje slu\u010dajevi zlouporabe bolovanja, \u010dije otvaranje prekida tijek otkaznog roka te nesumnjivo dovodi poslodavca u neizvjesno u pogledu mogu\u0107eg dana prestanka radnog odnosa, \u017eelimo ponovno istaknuti kako se protivimo rje\u0161enjima koji svoj korijen imaju u sustavu zdravstvenog osiguranja, a rje\u0161avaju se u sustavu rada. Pitanje zlouporabe bolovanja treba rije\u0161iti u\u010dinkovitim kontrolama bolovanja, koje mo\u017ee inicirati i sam poslodavac i zbog nesavjesnih pojedinaca ne treba ka\u017enjavati stvarno bolesne ljude. A odredba stavka 3. \u0107e \u010diniti upravo to. Jednako postupanje prema svima, savjesnim i nesavjesnim pojedincima predstavlja diskriminaciju, koja nam je krajnje neprihvatljiva. Nadalje, u odnosu na stavak 4. isti\u010demo kako doista ne vidimo nikakve potrebe da se pitanje prekida tijeka otkaznog roka za vrijeme godi\u0161njih odmora i pla\u0107enog dopusta rje\u0161ava na predlo\u017eeni na\u010din, budu\u0107i je trajanje obaju prava unaprijed predvidljivo, odre\u0111eno, zbog \u010dega je faktor neizvjesnosti prestanka radnog odnosa uklonjen. Ovakvim rje\u0161enjima poni\u0161tava se pravo radnika na godi\u0161nji odmor i pla\u0107eni dopust te se izravno presumira kako se isti zloupotrebljavaju radi produljenja radnog odnosa, \u0161to je protivno Ustavu RH i samom ZOR-u, te njihovom jasnom odre\u0111enju o pravu radnika, prije svega, na pla\u0107eni godi\u0161nji odmor (a tek podredno naknadi za neiskori\u0161teni godi\u0161nji odmor), odnosno o pravu na pla\u0107eni dopust u strogo odre\u0111enom i vremenski ograni\u010denom trajanju. Zbog navedenog, odredbe stavaka 3. i 4. su nam potpuno neprihvatljive.<\/p>\n
\u010clanak 125. Sudski raskid ugovora o radu
\nSukladno zahtjevima sindikata isticanih tijekom pregovora, predla\u017eemo visinu naknade \u0161tete odrediti u rasponu od 5 do 12 propisanih ili ugovorenih mjese\u010dnih pla\u0107a radnika. Donju granicu od 3 mjese\u010dne pla\u0107e smatramo prenisko postavljenom u odnosu na \u0161tetu koja se nadokna\u0111uje i uzorke njezina nastanka, dok, uzimaju\u0107i u obzir odluke sudova u sporovima o naknadi \u0161tete i visini koja se naj\u010de\u0161\u0107e dosu\u0111uje, predla\u017eemo gornju granicu odrediti na 12 mjese\u010dnih pla\u0107a, ostavljaju\u0107i na taj na\u010din dovoljno prostora sudovima da u svakom konkretnom slu\u010daju uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, budu\u0107i predlo\u017eeni raspon od 3 do 8 pla\u0107a smatramo preuskim te prili\u010dno ograni\u010davaju\u0107im za sudove. Zbog navedenog, predlo\u017eeno rje\u0161enje smatramo neprihvatljivim.<\/p>\n
\u010clanak 127. i 128. Kolektivni vi\u0161ak radnika
\nNakon izmjene u 1. fazi izmjena ZOR-a, predlagatelj ponovno otvara ovaj institut, no ovog puta postupak skra\u0107uje i svodi na fazu savjetovanja s radni\u010dkim vije\u0107em i fazu otkazivanja, no faza savjetovanja predstavlja fazu izvje\u0161\u0107ivanja radni\u010dkog vije\u0107a o radnicima i razlozima za kolektivne vi\u0161kove, bez jasne aktivne uloge radni\u010dkog vije\u0107a u cilju sprje\u010davanja otkazivanja ili smanjivanja broja otkaza. Naime, ako se stavkom 1. ovog \u010dlanka poslodavcu name\u0107e obveza savjetovanja s radni\u010dkim vije\u0107em u trenutku kada razmi\u0161lja od otkazivanju, tada je logi\u010dna aktivna participacija radni\u010dkog vije\u0107a u tom prethodnom postupku, a sve kako bi poslodav\u010deva namjera za otkazivanjem bila otklonjena ili smanjena. Me\u0111utim, svo\u0111enjem postupka savjetovanja na postupak informiranja i otkazivanja te brisanjem obveze izrade programa zbrinjavanja vi\u0161ka radnika, postupak kolektivnog vi\u0161ka radnika zadr\u017eava odre\u0111enu formu, bez stvarnog sadr\u017eaja i zna\u010daja. Jednom iskazana namjera otkazivanja ujedno je i kona\u010dna odluka poslodavca, \u0161to je protivno svrsi ovog instituta, ali i relevantnoj direktivi.<\/p>\n
\u010clanak 129. Posebna prava radnika upu\u0107enih na rad u inozemstvo
\nU stavku 1. rije\u010d \"prestane\" zamijenjena je rije\u010dima \"otkazan iz poslovno ili osobno uvjetovanih razloga\". Protivimo se ovakvoj izmjeni jer se njome su\u017eava pravo radnika na naknadu tro\u0161kova preseljenja i osiguranje odgovaraju\u0107eg zaposlenja u zemlji i u slu\u010dajevima kada je ugovor o radu prestao iz drugih razloga navedenih u \u010dlanku 112. stavak 1. podstavak 2., 3., 4., 5. (osobito ako je do sporazuma do\u0161lo na prijedlog poslodavca), 6. i 8. Prijedloga Zakona, a radi se o prestancima ugovora o radu bez krivnje radnika i zbog okolnosti na koje radnik nije mogao utjecati. U slu\u010dajevima iz podstavka 1., 4. i 6. radnik (odnosno njegovi nasljednici u slu\u010daju iz podstavka 1.) bi trebali ostvarivati makar minimalno pravo na naknadu tro\u0161kova preseljenja. <\/p>\n
\u010clanak 133. Sudska za\u0161tita prava iz radnog odnosa
\nPredla\u017eemo da se iz Zakona o radu bri\u0161e institut zahtjeva za za\u0161titu prava radnika. Ovaj institut nije ostvario svoju o\u010dekivanu svrhu, a to je mirno rje\u0161enje spora. U ve\u0107ini slu\u010dajeva poslodavci se na zahtjev za za\u0161titu prava radnika niti ne o\u010dituju. Pored toga, razdoblje provo\u0111enja postupka prethodno sudskoj za\u0161titi prava radnika ima demotiviraju\u0107i karakter. Propu\u0161tanje ulaganja zahtjeva za za\u0161titu prava radnika pravo radnika ima za posljedicu nemogu\u0107nost ostvarenja sudske za\u0161tite, pa se tim procesnim alatom radnike ograni\u010dava u pristupu sudu. <\/p>\n
Odredba o izbornim odborima i provo\u0111enju izbora za radni\u010dko vije\u0107e
\nProtivimo se prijedlogu brisanja odredaba \u010dlanaka 143., 144. i 145. va\u017ee\u0107eg ZOR-a jer propisivanjem izbornih pravila zakonom ima drugu te\u017einu od propisivanja istih jednostranim aktom ministra. Pored toga, nije izra\u0111en niti prijedlog podzakonskog akta pa nije razvidno kako \u0107e izborni postupak biti ure\u0111en.<\/p>\n
\u010clanak 147. Utvr\u0111ivanje rezultata izbora
\nPredla\u017eemo dopunu stavka 7. ovog \u010dlanka na na\u010din da njime propi\u0161e kako se podaci o provedenim izborima trebaju dostaviti i ministarstvu nadle\u017enom za poslove rada, a sve kako bi se na jedno mjestu objedinili podaci o izabranim radni\u010dkim vije\u0107ima.<\/p>\n
\u010clanak 151. Suodlu\u010divanje
\nProtivimo se brisanju va\u017ee\u0107e odredbe podstavka 2. stavka 1. ovog \u010dlanka budu\u0107i se time negira za\u0161tita navedenoj kategoriji radnika, \u0161to predstavlja smanjenje razine za\u0161tite u odnosu na onu koja je va\u017ee\u0107im zakonom zajam\u010dena. Kandidat za \u010dlana radni\u010dkog vije\u0107a trebao bi biti za\u0161ti\u0107en od mogu\u0107nosti otkazivanja ugovora o radu barem tijekom trajanja kandidacijskog i izbornog postupka jer se u suprotnom ugro\u017eavaju sami izbori. U odnosu na podstavak 3. mi\u0161ljenja smo kako je izostavljanjem radnika osoba s invaliditetom negirana za\u0161tita izrazito osjetljivoj, ve\u0107 ionako diskriminiranoj kategoriji radnika. Poja\u0161njenje predlaga\u010da kako su takvi radnici obuhva\u0107eni op\u0107im odre\u0111enjem u novom podstavku 2. smatramo pogre\u0161nom, jer se, kada je rije\u010d o radniku osobi s invaliditetom, ne mora raditi o invalidnosti koja je posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, a samo takvima podatak 2. jam\u010di za\u0161titu. Zbog navedenog, protivimo se novom podstavku 2. stavka 1. ovog \u010dlanka.<\/p>\n
Budu\u0107i se Prijedlogom Zakona napu\u0161ta institut programa zbrinjavanja vi\u0161ka radnika, to je u stavku 1. podstavku 5. potrebno izvr\u0161iti odgovaraju\u0107e uskla\u0111enje.<\/p>\n
Nadalje, protivimo se odredbi stavka 4. ovog \u010dlanka prema, kojem se u slu\u010daju uskrate suglasnosti postupak nadomje\u0161tanja mo\u017ee provesti samo pred arbitrom, pri \u010demu je brisana mogu\u0107nost izbora izme\u0111u arbitra\u017enog i sudskog postupka koja je zajam\u010dena va\u017ee\u0107im ure\u0111enjem. Ovakvo rje\u0161enje smatramo uskratom prava pristupa sudu, a problem preoptere\u0107enosti sudova nije dobro rje\u0161avati nametanjem obveznih arbitra\u017enih postupaka, jer se na taj na\u010din temeljni problem ne rje\u0161ava, nego samo zaobilazi. Ovakav prijedlog pokazuje jo\u0161 jednom kako se problemi iz jednog sustava prelijevaju na drugi i tamo rje\u0161avaju, \u0161to smatramo pogre\u0161nom, lo\u0161om i nedopustivom praksom. Pored toga, obzirom da nemamo spoznaja o tome imamo li imenovanih arbitara ili ne, to smo mi\u0161ljenja kako je provedba ove odredbe dovedena u pitanje.<\/p>\n
\u010clanak 153. Odnos sa sindikatom
\nProtivimo se odredbi stavka 4. kojom se sindikatima name\u0107e obveza dogovora o sindikalnom povjereniku ili povjerenicima koji \u0107e preuzeti ulogu radni\u010dkog vije\u0107a. Iako je postizanje dogovora nesumnjivo interes sindikata, ne mo\u017ee zakonodavac taj interes pretvoriti u njihovu obvezu, jer takvo rje\u0161enje predstavlja zadiranje u autonomiju sindikata. Zahtjev sindikata u odnosu na ovu odredbu bio je pojasniti postupak u situaciji izostanka dogovora sindikata obzirom da zakon utvr\u0111uje odgovaraju\u0107u primjenu odredaba o izborima za radni\u010dko vije\u0107e, a takvo je odre\u0111enje izazivalo razli\u010dita tuma\u010denja i neujedna\u010denost u praksi. <\/p>\n
\u010clanak 159. \u010cuvanje poslovne tajne
\nPredla\u017eemo da se izrijekom u ovom \u010dlanku navede da pla\u0107a ne predstavlja poslovnu tajnu.<\/p>\n
\u010clanak 160. Sporazum radni\u010dkog vije\u0107a sa sindikatom
\nProtivimo se brisanju rije\u010di \"trajanja radnog vremena\" iz stavka 3. ovog \u010dlanka. U va\u017ee\u0107em \u010dlanku 159. stavku 3. jasno stoji kako se o pitanju trajanja radnog vremena ne mo\u017ee odlu\u010divati sporazumima s radni\u010dkim vije\u0107em, a sve zato jer je to materija kolektivnih ugovora. O\u0161tro se protivimo ovom prijedlogu, jer se njime, pored ostalih prijedloga, sindikatima dodatno oduzimaju ovlasti u korist radni\u010dkih vije\u0107a, ostavljaju\u0107i sve u\u017ei prostor sadr\u017eaja kolektivnih ugovora. <\/p>\n
\u010clanak 172. Statut udruge
\nUzimaju\u0107i u obzir definiciju stranaka kolektivnih ugovora, koja je predmet Zakona o reprezentativnosti, a prema kojoj stranke kolektivnih ugovora ne mogu biti udruge poslodavaca vi\u0161e razine, to smo mi\u0161ljenja kako je potrebno izvr\u0161iti odgovaraju\u0107u izmjenu stavka 5. ovog \u010dlanka, odnosno horizontalno uskla\u0111enje Prijedloga Zakona o radu i Prijedloga Zakona o reprezentativnosti.<\/p>\n
\u010clanak 187. Sindikalni povjerenik i predstavnik
\nUzimaju\u0107i u obzir veli\u010dinu prosje\u010dnog hrvatskog poslodavca, odredba stavka 2. \u010dini se prerestriktivnom te prakti\u010dki onemogu\u0107uje ostvarenje zajam\u010denog prava kod velikog broja poslodavaca. Va\u017ee\u0107e rje\u0161enje u ZOR-u ni na koji na\u010din ne omogu\u0107uje imenovanje povjerenika ukoliko sindikat ima samo jednog \u010dlana kod poslodavca, nego se tra\u017ei najmanje dva \u010dlana (jer ZOR govori o \u010dlanovima), a ukoliko je bilo druga\u010dijih primjera u praksi tada govorimo o protuzakonitom postupanju, zbog kojeg nije potrebno mijenjati po nama ionako jasnu normu, nego poraditi na nadzoru provedbe zakona. Osim toga, stavljaju\u0107i u me\u0111usoban odnos odredbu stavka 2. i 3. ovog \u010dlanka, iz njih proizlazi kako je za imenovanje predstavnika potrebno imati najmanje 2 \u010dlana kod odre\u0111enog poslodavca (jer zakon govori o \u010dlanovima), dok je za imenovanje povjerenika potrebno imati najmanje 5 radnika \u010dlanova kod odre\u0111enog poslodavca, \u0161to zna\u010di da je za povjerenika postavljen i vi\u0161e nego dvostruko vi\u0161i prag. Predlo\u017eeno rje\u0161enje smatramo neprimjerenim, uzimaju\u0107i u obzir zna\u010daj i ulogu povjerenika u odnosu na predstavnika, kojim se izravno onemogu\u0107uje sindikalni rad kod velike ve\u0107ine hrvatskih poslodavaca.
\nZbog navedenog protivimo se promjeni stavka 2. te predla\u017eemo jasnije odre\u0111enje:
\n\"Sindikat koji ima \u010dlanove kod odre\u0111enog poslodavca, mo\u017ee imenovati ili izabrati jednog ili vi\u0161e sindikalnih povjerenika.\"<\/p>\n
\u010clanak 188. Za\u0161tita sindikalnih povjerenika
\nProtivimo se brisanju rije\u010di \"sudska ili\" u stavku 3. ovoga \u010dlanka iz razloga navedenih uz \u010dlanak 41. Prijedloga Zakona.<\/p>\n
\u010clanak 190. Na\u010dini prestanka djelovanja udruge
\nProtivimo se predlo\u017eenom stavku 2. i stavku 3. i predla\u017eemo njihovo brisanje.
\nPredlo\u017eeni stavci predstavljaju neutemeljeno i neopravdano zadiranje u autonomiju sindikata, a indirektno i nadzor dr\u017eave nad djelovanjem sindikata, \u0161to je ne samo neprihvatljivo, ve\u0107 i protivno odredbi \u010dlanka 183. Prijedloga Zakona o radu.
\nPored toga, svaki sindikat slobodno svojim statutom ure\u0111uje svoje mandatno razdoblje, pa se propisivanjem obveze dostave izvje\u0161\u0107a o odr\u017eavanju sjednice najvi\u0161eg tijela udruge tijelu nadle\u017enom za registraciju Zakonom ukida sloboda organiziranja \u0161to je protivno Konvenciji br. 87 o slobodi udru\u017eivanja i prava na organiziranje.
\nPredlo\u017eena obveza dostave podatka o ukupnom broju \u010dlanova udruge u suprotnosti je sa odredbama Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje (NN 82\/12 i 88\/12).<\/p>\n
\u010clanak 193. Obveza kolektivnog pregovaranja u dobroj vjeri
\nBudu\u0107i se ovim Prijedlogom Zakona ne definiraju stranke kolektivnog ugovora, nego su one predmet Zakona o reprezentativnosti, to je potrebno izvr\u0161iti odgovaraju\u0107u izmjenu ovog \u010dlanka.<\/p>\n
\u010clanak 199. Produ\u017eena primjena pravnih pravila sadr\u017eanih u kolektivnom ugovoru
\nMi\u0161ljenja smo kako pitanje produ\u017eene primjene pravnih pravila nije dobro ure\u0111eno. Naime, ve\u0107 iz stavka 1. ovog \u010dlanka proizlazi kako je kolektivnim ugovorom mogu\u0107e urediti pitanje produ\u017eene primjene pravnih pravila na na\u010din kako to stranke \u017eele, a da se u protivnom pravna pravila produ\u017eeno primjenjuju najdulje 3 mjeseca od isteka roka na koji je kolektivni ugovor bio sklopljen, odnosno najdulje 3 mjeseca od isteka otkaznog roka. U stavku 2. predlagatelj, me\u0111utim, dodatno utvr\u0111uje kako se u izostanku druga\u010dijeg dogovora pravna pravila produ\u017eeno primjenjuju do isteka vremena produ\u017eene primjene, odnosno do sklapanja novog kolektivnog ugovora, pri tome ne spominju\u0107i otkaz kolektivnog ugovora. Zbog navedenog smatramo kako predlagatelj treba nedvojbeno urediti pitanje produ\u017eene primjene pravnih pravila.<\/p>\n
\u010clanak 204. Pro\u0161irenje primjene kolektivnog ugovora
\nU skladu s ranije iznesenom primjedbom, uzimaju\u0107i u obzir Zakon o reprezentativnosti i njegovo odre\u0111enje prema kojem udruge poslodavaca vi\u0161e razine ne mogu strankom kolektivnog ugovora, to smo mi\u0161ljenja kako je stavak 1. ovog \u010dlanka potrebno uskladiti s navedenim Zakonom.<\/p>\n
Odredbu stavka 2. ovog \u010dlanka u dijelu koji govori ako iz procjene u\u010dinaka proizlazi javni interes smatramo neodre\u0111enom te smo ukazivali na potrebu jasnijeg odre\u0111enja norme. U izostanku jasno\u0107e, tripartitno tijelo GSV-a prepu\u0161teno je improvizacijama, \u0161to ne osigurava jednakost u primjeni, a to je posljedica koju svakako treba izbjegavati.<\/p>\n
Predla\u017eemo u stavku 4. propisati rok u kojem \u0107e ministar donijeti odluku iz stavka 1. ovoga \u010dlanka.
\nPredla\u017eemo da se odredba ovog \u010dlanka dopuni s novim stavkom 10. u kojem \u0107e se propisati pravo stranaka kolektivnog ugovora na pokretanje i vo\u0111enje upravnog spora.<\/p>\n
\u010clanak 206. \u0160trajk i \u0161trajk solidarnosti
\nMi\u0161ljenja smo kako je Zakonom, a sukladno praksi europskih zemalja, nu\u017eno urediti pitanje prava na op\u0107i \u0161trajk.<\/p>\n
\u010clanak 207. Sporovi u kojima je obvezno mirenje
\nNeprihvatljiv je stavak 2. ovoga \u010dlanka kojim se propisuje da se o istom sporu mo\u017ee provesti samo jedan postupak mirenja.
\nOvakvom odredbom se blokira i onemogu\u0107ava \u0161trajk, pa se \u010dak \u0161tovi\u0161e, pravo na \u0161trajk prakti\u010dki svodi na pravo za jednokratnu upotrebu. S obzirom na postoje\u0107i zakonski okvir, postavlja se pitanje \u0161to je to \"isti spor\", tko \u0107e odlu\u010divati da li se radi o istom ili razli\u010ditom sporu i sl. Npr. sindikati su u sporu s poslodavcem oko pla\u0107a (tra\u017ei se pove\u0107anje). Budu\u0107i da se radi o sporu koji mo\u017ee dovesti do \u0161trajka, pokre\u0107e se postupak mirenja. Nakon mirenja sindikati ili organiziraju ili ne organiziraju \u0161trajk (nema obveze da ga organiziraju). Ako procijene da ga ne organiziraju ili ga organiziraju, ali se postigne o\u010dekivani rezultat, po isteku nekog razdoblja, sindikati ponovno pokrenu pitanje pove\u0107anja pla\u0107a - ho\u0107e li \u0107e se tada raditi o istom sporu kao \u0161to je bio i prethodni, u smislu ovog stavka, kao posljedica toga zabraniti \u0107e se mirenje, a bez mirenja nema zakonitog \u0161trajka! \u010cak i poslodavcima bi trebalo biti u interesu da se provodi postupak mirenja i vi\u0161e puta, a ne da se provodi \u0161trajk.
\nPonovno se na ovakav na\u010din ograni\u010dava sloboda djelovanja sindikata i za\u0161tita gospodarskih i socijalnih interesa radnika.<\/p>\n
\u010clanak 215. Pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati
\nProtivimo se stavku 9. ovoga \u010dlanka, te predla\u017eemo da zadr\u017ei ure\u0111enje stavka 9. \u010dlanka 278. va\u017ee\u0107eg Zakona, tj. da \"ako poslodavac nije predlo\u017eio utvr\u0111ivanje poslova iz stavka 1. ovog \u010dlanka do dana po\u010detka postupka mirenja, postupak utvr\u0111ivanja tih poslova ne mo\u017ee se pokrenuti do dana okon\u010danja \u0161trajka\" .
\nNaime, mi\u0161ljenja smo da pitanje utvr\u0111ivanja poslova koji se ne smiju prekidati treba rije\u0161iti znatno ranije i prije nastanka konkretnog spora i izvan postupka mirenja. <\/p>\n
\u010clanak 222. Ovla\u0161tenja Gospodarsko-socijalnog vije\u0107a
\nBudu\u0107i se odredbom \u010dlanka 151. stavka 6. jasno odre\u0111uje kako Gospodarsko-socijalno vije\u0107e utvr\u0111uje i vodi listu arbitara, mi\u0161ljenja smo da je i u odredbi stavka 3. ovog \u010dlanka potrebno utvrditi kako pored liste miritelj, GSV utvr\u0111uje i listu arbitara. <\/p>\n
S po\u0161tovanjem
\nPredsjednici sredi\u0161njica:
\nKre\u0161imir Sever, NHS, v.r.
\nMladen Novosel, SSSH, v.r.
\nVilim Ribi\u0107, MHS, v.r.
\nOzren Matija\u0161evi\u0107, HURS, v.r.
\nDamir Jaku\u0161, URSH, v.r.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE MATI CA HRVATSKIH SINDIKATA HRVATSKA UDRUGA RADNI\u010cKIH SINDIKATA UDRUGA RADNI\u010cKIH SINDIKATA HRVATSKE Zagreb, 30. sije\u010dnja 2014. HRVATSKI SABOR ZASTUPNICAMA I ZASTUPNICIMA ZAKON O RADU - Zakon po mjeri kapitala SINDIKALNE PRIMJEDBE \"Kada ka\u017eu da nema alternative, to samo zna\u010di da je oni nemaju, da ne znaju.\" Politika straha, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1314,"comment_status":"closed","ping_status":"","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_crdt_document":"","slim_seo":{"title":"Sindikati o prijedlogu Zakona o radu - babe.hr","description":"NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE MATI CA HRVATSKIH SINDIKATA HRVATSKA UDRUGA RADNI\u010cKIH SINDIKATA UDRUGA RADNI\u010cKIH SINDIKATA HRV"},"iawp_total_views":0,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1312","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"meta_box":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1312","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1312"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1312\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1313,"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1312\/revisions\/1313"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1314"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1312"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1312"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/babe.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1312"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}