Roditelji usmrćene djece i djeca usmrćenih roditelja druga su po redu najbrojnija skupina civilnih žrtava rata. Velika većina obitelji nikada nije ostvarila status civilnih žrtava rata, kao što nisu ostvarile ni naknadu štete za svoj gubitak.
Marija Canjko jedna je od majki koja ni nakon 20 godina od usmrćenja djeteta nije ostvarila nikakav vid priznanja vlastite velike patnje. Dan uoči obljetnice smrti, Marija Canjko, uz podršku Kuće ljudskih prava, upućuje apel političkim institucijama Republike Hrvatske da donesu propise kojima će se konačno priznati status usmrćenih civilnih žrtava rata i osigurati naknadu štete obiteljima za bolne gubitke.
Valerija Canjko, kći Marije Canjko, smrtno je stradala 10. srpnja 1995. u Osijeku, na svom radnom mjestu, a usmrtio ju je pripadnik HV koji je aktivirao ručnu bombu. Zbog nedovoljnog poznavanja pravnih propisa i nedostatka pravne pomoći od strane državnih institucija, obitelj nije pokrenula sudski postupak radi naknade štete protiv RH u roku od tri godine. Postupak nije podnijet ni protiv Ministarstva obrane zbog vlasništva opasne stvari i zato jer je počinitelj ubojstva pripadnik Hrvatske vojske, ni protiv Ministarstva uprave jer je Valerija Canjko ubijena na radnom mjestu, a bila je državna službenica. U upravnom postupku radi ostvarenja statusa civilne žrtve rate, gospođa Marija je odbijena s obrazloženjem da događaj nije vezan uz Domovinski rat, a to je rješenje potvrđeno presudom Upravnog suda RH od 2. listopada 2003.
Sve ove godine obitelj se obraćala brojnim državnim institucijama, kao i organizacijama civilnog društva s molbom za pomoć, no ostvarili su tek nekoliko jednokratnih pomoći. Gospođa Marija nije korisnica socijalne pomoći jer ostvaruje pravo na mirovinu u iznosu od 1.700 kuna, a danas živi u svojoj kući kojoj su neophodni brojni popravci da bi bila donekle funkcionalna - krov prokišnjava, nema kupaonice, nema tople ni pitke vode. Zdravstveno stanje joj je loše, jer je dijabetičarka s nizom drugih ozbiljnih zdravstvenih problema pa joj je hitno potrebna rehabilitacija. Sve ove godine živi zahvaljujući pomoći dobrih ljudi koji su joj posudili novac, a ona nije u mogućnosti vratiti im dugovanja. Danas duguje 15.500,00 kuna, a još radi pokrivanja svakodnevnih životnih troškova te troškova liječenja, na tekućim i kreditnim računima duguje 7.000, 00 eura.
