Udruga B.a.B.e. ovim priopćenjem nastavlja upozoravati na problematičan pristup medija pri izvještavanju o tragedijama i nasilju, s posebnim osvrtom na članak o jednoj od žrtava višestrukog ubojstva u Šibeniku.
Promičući sustavnu prevenciju rodno uvjetovanog nasilja, B.a.B.e. su često u prilici apelirati na odgovornost medija upravo kroz kritiku negativnih primjera koji preplavljuju medijski prostor. Senzacionalistički pristup, stereotipi i zadiranje u osobnu povijest žrtava štetni su oblici izvještavanja koji imaju dugoročne posljedice. U konkretnom slučaju ubijene stečajne upraviteljice Radojke Danek, mediji nepotrebno ističu detalje kojima je cilj oblikovati uvjerenja o žrtvinu karakteru (ističe se da je bila srdačna, članica stranke, majka…). Kroz prizmu tih uvjerenja kao čitatelji i čitateljice pridajemo značenja samom događaju te ona utječu na našu sposobnost empatije i razumijevanje šireg društvenog konteksta. U skladu s tim, smatramo da je naša odgovornost reagirati na potpuno neprimjeren članak pod naslovom "Kolege ubijene stečajne upraviteljice: Sjećam se što nam je pričala na poslu još 90-ih, to se ostvarilo", objavljen u Večernjem listu.
Navedeni članak prepun je tendencioznih rečenica i stereotipa kojima se žrtvu predstavlja kao pretjerano ambicioznu ženu koja je izgradila karijeru uz pomoć stranačke iskaznice:
"Kolegice i kolege koji su je dobro poznavali kazuju nam da u to vrijeme, nažalost, nije bila kvalificirana za većinu birokratskih poslova koje je obavljala no da je bila prilično ambiciozna i nije posustajala te da joj dugogodišnje članstvo u stranci sigurno nije odmoglo."
Žrtvina bivša kolegica u članku navodi da su žrtvine ambicije često bile pretjerane, da je namjeravala biti "moćna u politici" te da ju je "iz pozadine" pratio "suprug Mario koji je na sebe preuzeo niz kućanskih poslova". Iako se radi o iskazu jedne osobe, on sažima ton članka prepunog predrasuda i prigušenih optužbi. U kontekstu rastuće ogorčenosti i nepovjerenja građana/ki u pravednost sustava u kojem živimo, takve su poruke opasne jer navode na zabrinjavajuće zaključke o "opravdanosti" tragičnih događaja. Umjesto da inzistira na nultoj toleranciji na nasilje, autor članka relativizira ovaj zločin otvarajući prostor sumnje u žrtvu, koja postaje utjelovljenje društvene nepravde i k tome "loša" žena koja je svoju ulogu u privatnoj sferi prebacila na muža.
Podsjećamo da, prema Istanbulskoj konvenciji, potpuni odgovor na problem nasilja prema ženama uključuje sudjelovanje privatnog sektora i medija pri izradi i provedbi politika te donošenju smjernica i autonomnih standarda odgovornog ponašanja za sprječavanje nasilja nad ženama i povećavanje poštovanja njihovog dostojanstva (Čl. 17.). Odgovornost pri izvještavanju integralni je dio novinarske struke i jedan od temelja prevencije svih oblika nasilja, bili oni rodno utemeljeni ili ne. Načela nediskriminacije i izbjegavanja stereotipa sastavni su dio Kodeksa časti hrvatskih novinara, dok Zakon o medijima zabranjuje poticanje ili veličanje spolne neravnopravnosti te izazivanje spolnog ili drugog neprijateljstva putem medijskih sadržaja (Čl. 3.). Pozivamo sve koji/e sudjeluju u stvaranju medijskih sadržaja da se pridržavaju navedenih obveza, posebice pri obrađivanju osjetljivih tema od javnog interesa.
