Predstavnice udruge B.a.B.e. danas su se okupile uoči početka konferencije „Integrirani pristup u borbi protiv nasilja nad ženama i u obitelji“, ispred hotela Westin gdje je predstavnica udruge Bojana Guberac pročitala anonimno pismo jedne od Laura (čiji podaci su nam poznati) – žene žrtve nasilja u obitelji koja nam se obratila za pomoć i kojoj na ovaj način pružamo podršku.

Predsjednica udruge B.a.B.e Petra Kontic, koja sudjeluje na današnjoj konferenciji, potom je uručila pismo premijeru Plenkoviću, ističući važnost ispitivanja okolnosti ovog slučaja.

Inicijativu podrške, osim udruge B.a.B.e. podržale su SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava te građanke grada Zagreba.

Anonimno pismo premijeru Plenkoviću možete pronaći niže u tekstu

Posebno ističemo, slijedom našeg dugogodišnjeg iskustva savjetovanja u pravnom i psihološkom savjetovalištu u slučajevima žena žrtava obiteljskog nasilja te spolne zlouporabe djece, da možemo potvrditi da se korisnice i korisnici u velikom broju pritužuju na rad institucija i zdravstvenih ustanova, uključujući i Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

Budući da kao udruga po prirodi stvari nismo u mogućnosti ispitivati detalje pritužbi, korisnice i korisnike  savjetujemo da podnesu pritužbe relevantnim institucijama, kao što su Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata, Ministarstvo zdravstva i odgovarajuće komore.

Međutim, ne možemo reći da smo ikada dobile povratne informacije o eventualnom uspjehu upućenih pritužbi i predstavki te podsjećamo na 5 zahtjeva za ispitivanje brojnih slučajeva pritužbi.

Smatramo da je u interesu javnosti da se o eventualnim propustima u postupanju bilo koje ustanove, pa tako i Poliklinike govori javno jer i to je jedan od načina da građani kojima je Poliklinika u najtežim životnim trenucima često puta jedina opcija, mogu s povjerenjem tražiti pomoć od navedene zdravstvene ustanove.

ANONIMNO PISMO PREMIJERU PLENKOVIĆU

Poštovani premijeru Plenković,

i ja sam jedna od Laura, žrtva hrvatskog obiteljsko pravnog sustava, u čijim rukama se moja djeca i ja nalazimo gotovo tri godine. Razvod od bivšeg nasilnog supruga našoj djeci i meni nije donio ni mir niti olakšanje, a niti pomoć. Ne želim Vas zamarati sa strašnim stvarima koje je suprug radio meni, ali otac ste i razuman čovjek pa zamislite o kakvom se ocu radi kada je seksualno zlostavljao naše dvije kćeri. Svu vjeru i nadu u pomoć dala sam hrvatskim stručnjacima, obraćajući im se s punim povjerenjem. Naša djeca su prolazila nebrojene stručne procjene. Višekratno propitivane, pregledavane i ocjenjivane lažu li ili ne. Radi očevog zlostavljanja djevojčicama od 8 i 11 je utvrđen PTSP. Različiti su stručni i pametni ljudi pregledavali našu djecu i gotovo svi su zaključili da su zlostavljana. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zlostavljanje nije potvrdila. Za jedno moje dijete u Poliklinici nisu nađeni elementi zlostavljanja. Drugo ovdje nije pregledavano. Kasnije je utvrđena ista dijagnoza za obje. Međutim, Centar za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Susedgrad izdvaja i uvažava samo nalaz Poliklinike kao istinit. Ostali nalazi i stručnjaci – kao da ne postoje. Centar se do danas oslanja isključivo na nalaz Poliklinike. Ovoga trenutka teče rok za povratak djece u Bosnu i Hercegovinu pod prijetnjom ovrhe gdje nas čeka otac zlostavljač. Zamolila sam ovu mladu ženu iz Udruge B.a.B.e. da pročita moje pismo. Časni premijeru Plenković – to je sustav obiteljsko pravne zaštite u Hrvatskoj. Želim da primite na znanje da se nastavljam boriti za bolji svijet za svoju i drugu djecu.

In our daily work, we witness that victims are often afraid to report violence, and a growing reason for fear of reporting is precisely the fear that institutions will accuse them of "alienation" and take their child away if they try to protect themselves from the abuser.

In the last two months, a series of articles by journalist Jelena Jindra entitled “A system for protection or for child abuse?” has been published on the H-alter portal.https://h-alter.org/ljudska-rights/system-for-protection-or-for-child-abuse/). Given that the articles in question by journalist Jindra present the testimonies of several women who warn of possible significant omissions and irregularities in the work of institutions that play an extremely important role in a large number of cases of violence committed within the family, we believe that it is necessary to investigate the validity of the same.

Udruga B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran ovom se prilikom pridružuje stotinama psihologa i psihologinja koji/e su reagirali/e na krajnje pristran, diskriminatoran i huškački članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom „Bivša prostitutka zaposlena kao psihologinja u Centru za socijalnu skrb; u policijsku klopku upala je dvaput i sve priznala... Odvjetnik Primorac: Neću suditi je li to moralno, zakon je jasan“. Duboko osuđujemo tendenciozno navođenje osobnih stavova i izjave umirovljene psihologinje Mirjane Krizmanić kao reprezentativnih u kontekstu psihološke struke, posebice ističući da su stavovi Mirjane Krizmanić u dubokom razilaženju sa strukom i kao takvi za svaku osudu imajući u vidu da bi upravo Krizmanić zbog profesije s kojom se čitav život bavila trebala pokazati razumijevanje, nepristranost i otvorenost uma.

Podsjećamo, Slobodna je Dalmacija 1. rujna objavila članak koji naširoko opisuje tijek događaja koji je rezultirao optužnim prijedlozima policije za prekršajno djelo odavanja prostituciji u razdoblju između 2016. i 2017. godine, propitujući moralnost odluke da se „takva žena zaposli u Centru za socijalnu skrb 2018., iako je utvrđeno kako je odluka utemeljena na zadovoljavajućim kvalifikacijama kandidatkinje i ispunjavanju svih uvjeta natječaja zapošljavanja. Pokušaju oblikovanja vrijednosnog suda čitatelja/ica, posebno je doprinijela psihologinja Mirjana Krizmanić, koja u članku upozorava kako se od djelatnice centra očekuje da bude „moralno čista i ispravna“ te da se psihologinji u pitanju pravo na obavljanje ovog posla treba omogućiti uz „određene provjere i uvjete“. Naizgled pokazujući razumijevanje za životne okolnosti koje osobu mogu dovesti u taj nesumnjivo težak položaj, Krizmanić ipak jasno izražava diskriminatoran stav utemeljen na predrasudama: „Bavljenje prostitucijom ne poništava sve ono ljudsko u nekoj osobi, ali je sigurno da ja osobno ne bih bila sretna da s mojim najbližim rođakom, sinom ili bratom radi netko tko se time bavio ili se bavi.“ Krizmanić ističe kako se prostitucijom ne bi bavio nitko normalan te da se od psihologa očekuje da budu moralni. Upravo je ta izjava dolazeći od strane priznate psihologinje koja godinama djeluje u javnom prostoru duboko uznemiravajuća, polazeći od činjenice da je oko 300  njezinih kolega/ica u priopćenju istaknulo kako se pitanja morala i normalnosti nipošto ne bi smjelo promatrati „crno-bijelo“ te ih uvijek treba staviti u kontekst životnih okolnosti.

Uz to, oštro osuđujemo uhodanu praksu dobrog dijela hrvatske zajednice koja gotovo uvijek u ovakvim situacijama stigmatizira i osuđuje ženu, a nikad muškarca. Dodatno je problematično što to čine novinari s obzirom na utjecaj koji imaju na javno mnijenje, u ovom slučaju novinar te uredništvo Slobodne Dalmacije. Stoga apeliramo na Hrvatsko novinarstvo društvo da se o ovom slučaju očituje te da se iste sankcionira alatima kojima HND raspolaže.

Kao udruga koja nastoji pridonijeti suzbijanju diskriminacije i socijalnom uključivanju svih društvenih skupina i pojedinaca/ki, smatramo kako posebno isticanje ugleda i profesionalnih postignuća gore spomenute stručnjakinje nije relevantno u kontekstu sasvim osobnih stavova koje iznosi ili daje naslutiti. Podržavamo pokazanu solidarnost velikog broja psihologa i psihologinja (uključujući našu zaposlenicu) koji/e su zajednički oštro osudili/e ovaj primjer novinarske neetičnosti i ukazali/e na štetu koju ovaj članak može nanijeti poslovnom i privatnom životu „neimenovane kolegice“. Uz svoju podršku stručnoj zajednici, koja je uz sve navedeno istaknula i vječni rodno utemeljeni problem izostanka osude i sankcija za korisnike seksualnih usluga, kako smo već navele, ovim putem također nudimo svoju besplatnu pravnu pomoć neimenovanoj kolegici ako se odluči na tužbu.

Usluge pravne i psihosocijalne podrške udruge B.a.B.e. također su dostupne svim građanima i građankama putem telefona 01/4663 666 te e-maila babe@babe.hr.

Izvor fotografije: Twitter (@HZovko)

Nakon 20 godina rata s talibanima te nakon što je američki predsjednik Joe Biden naložio povlačenje američkih vojnika iz Afganistana, pao je i glavni grad Kabul. Na ulicama Kabula vlada kaos, ljudi su u strahu od odmazde talibana, ali ima i onih koji se ne mogu pomiriti s novim načinom upravljanja državom koji ne poznaje niti poštuje demokratska načela i ljudska prava.

Uz fotografiju na kojoj se vidi kako se bijelom bojom prekrivaju za talibane neprimjerene reklame na kojima su, naravno, žene, svijet su obišle i stravične snimke ljudi koji se vežu za kotače aviona i padaju nakon što je avion poletio. Na tisuće ljudi u očaju pokušava napustiti zemlju, mnogi u nemoći trče za avionom. Međunarodne snage predvođene SAD-om građane i građanke Afganistana ostavile su u rukama islamističkih militanata koji će ponovo uvesti strogi šerijat kojim će najviše biti pogođene žene Afganistana za koje smo duboko zabrinute.

Kabul. pic.twitter.com/RyZcA7pktj

— Lotfullah Najafizada (@LNajafizada) August 15, 2021

Posebno strahujemo da mnoge afganistanske aktivistice i žene koje su se godinama javno zalagale za ženska prava i žestoko protivile talibanskoj ideologiji neće uspjeti dobiti šansu za pravovremeni bijeg ili siguran azil, što znači gotovo sigurnu smrt.

Premda predstavnici talibana govore suprotno, afganistanska zastupnica u Kabulu, Farzana Kochai, govoreći za BBC potvrdila je da žene, u onim gradovima koje su talibani ranije zauzeli, više ne smiju izlaziti iz kuća osim uz pratnju muškaraca te su prisiljene nositi burku. Zabranjeno im je odlaziti u školu ili na posao što posebno teško pada djevojkama koje se razdoblja od 1996. do 2001. godine – kada su talibani vladali Afganistanom i ženama nametnuli stravična pravila – ne sjećaju. Današnjim djevojkama Afganistana nezamislivo je da se ne smiju školovati nakon 12 godine, kako nalaže šerijatski zakon. Dok su talibani vladali Afganistanom kršenje pravila rezultiralo je kaznama zatvora, mučenja, kamenovanja, bičevanja pa i smrti. Takav crni scenarij dolaskom na vlast talibana žene neće izbjeći.

Kao i dosad, stojimo solidarno uz žene Afganistana, iako smo svjesne da u ovim trenutcima riječi ne pomažu. Stoga snažno apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da poduzme sve što je u njezinoj moći kako bi muškarci i žene Afganistana izbjegli smrt i život u nehumanim uvjetima.

Izvor fotografije: commons.wikimedia.org (Žene i muškarci na satu biologije pri Sveučilištu u Kabulu, 1950. godine)

The ruling in favor of Helena Crnojević speaks volumes about the position of women in Croatian society, as in this particular case, Helena was removed from the list of international referees by the Croatian Handball Referees Association because she decided to start a family. Helena was in the advanced stages of pregnancy at the time, and was removed from the list without any prior notice and despite the clear opposition of the European and World Handball Federations.

The BaBe Association held a press conference at which Bojana Guberac, on behalf of the association; Ines Bojić, attorney and legal advisor to the association, and Helena Crnojević spoke, regarding the verdict rendered in her favor by the Rijeka County Court on January 26, 2021, which finally determined that handball referee Helena Crnojević was discriminated against on the basis of gender, pregnancy and maternity by being removed from the international list of the Croatian Handball Referees Association, and for the same she was awarded compensation for non-pecuniary damage in the amount of 30,000.00 kn.

Helena contacted the BaBe association regarding her case in June 2016, which filed a complaint on her behalf with the Gender Equality Ombudsman, whereupon the Ombudsman determined that the specific case involved direct discrimination on the grounds of pregnancy and maternity, which is prohibited by the Gender Equality Act, and accordingly sent a recommendation and warning to the Association of Croatian Handball Referees and the Croatian Handball Federation, which, despite the warning, did not eliminate the discrimination. In the court proceedings against the Croatian Handball Referees Association, Helena Crnojević was represented by attorney Ines Bojić.

"In 2014, in my seventh month of pregnancy, my handball partner called me and said very upset that she had seen on our referees' association's website that we had been removed from the international referees' list. There was shock and disbelief, we couldn't believe they had done something like that while we were pregnant and we didn't know why?", Crnojević began about the discrimination she faced.

"I consciously and intentionally suppressed some feelings. I remember being in great shock, I remember being under tremendous stress, shaking, and having a painful stomach cramp. Getting a license to referee international competitions at the world level is a great honor that comes with years and years of training, matches, travel, sacrifices, and discipline – and when someone wipes all of that out in one day with one decision, it's like someone tearing down your entire world that you knew until then and stabbing you in the stomach at the same time. I remember being afraid for my baby that I was carrying in my belly, and I didn't want this stress that I was going through at that time to harm it in any way.", Crnojević told and warned, "And that's what they were counting on, what they were aiming for, they knew that as women in the most sensitive period of life, we wouldn't fight for our position at a time when we had to focus all our energy on bringing new life into the world.".

In late May 2015, after their applications to be reinstated on the international list were rejected, Crnojević and her partner in the court approached the Babe association, with the help of lawyer Ines Bojić and the Gender Equality Ombudsman. She warned the HRS and the HRS about the constitutional provisions, European regulations and Croatian laws regarding discrimination, and invited them to submit documentation denying such actions, and ultimately ordered Crnojević and her partner in the court to be reinstated on the international list of judges.

In 2017, after talking with a member of the UHRS board, Crnojević came to the conclusion that they were not aware of the consequences and meaning of their decision.

"It dawned on me then, if he doesn't know it, who is my generation, and how many others still don't know that a woman's position during pregnancy should not change and that she has the right to return to the same job she had before pregnancy after maternity leave. For me, the only logical decision was to file a lawsuit, and although I knew that it wouldn't help me personally, because court processes are too slow to help someone's career right now, I wanted this case, regardless of the outcome, to enter into court practice.", Crnojević explained her motivation.

After a three-year court process, she recounted her feelings in the following words and expressed hope that her case and verdict would make a positive change and protect pregnant women.

"I have to say that I felt the same painful cramp in my stomach every time I had to go to the hearing because I remembered all the events we went through in 2014 and 2015. And it wasn't always easy to listen to the reasons the other side gave to justify their wrong decisions.

As I mentioned before, this ruling means nothing to me personally and my career, but it should provide a foothold for all women who find themselves in a similar situation. I wanted to help all women who find themselves in a similar situation to be able to refer to this case and get some kind of legal foothold. So that they don't have to go through what I went through for four years, but with paper in hand I can say that this is not how it works.

Finally, I would just like to say to all women who want to continue playing sports, at the same level as before pregnancy, that they can now do so without fear that someone will take away their years of effort and work while they are pregnant or on maternity leave. They have the legal basis to continue in the same position they were in before pregnancy, and no one can dispute that right.

I hope that in the future, Croatian federations and associations will be proud of their wives and mothers and highlight them as excellent promoters on the international stage. Because they deserve it.", concluded Crnojević.

We congratulate Helena on the brave battle she fought and the justice we achieved together!

Predsjedniče, sram vas bilo!

Nakon javnog istupa 26-godišnje srpske glumice Milene Radulović u kojem je progovorila o opetovanom silovanju od strane uglednog profesora i redatelja Miroslava Antića, koje se događalo dok je bila maloljetna djevojka i pohađala Aleksićevu poznatu glumačku školu u Srbiji u koju se upisuju dječaci i djevojčice u dobi od pet ili šest godina, brojna slična i mučna svjedočanstva umjetnica iz cijele regije – pa tako i iz Hrvatske – ne prestaju pristizati te se objavljuju na Facebook stranici Nisam tražila.

Udruga B.a.B.e ovim putem poručuje da, kao i sve godine dosad, stoji solidarno uz sve žrtve bilo koje vrste nasilja. Oštro osuđujemo pojedine pokušaje relativiziranja zločina silovanja koji odjekuju javnim prostorom bivše Jugoslavije. Rečenice poput "Zašto ga nije prije prijavila?", "Činio se tako dobar", "Sama je to tražila", "Sigurno je izazivala" i slične uporno dokazuju tvrdnju da ovo društvo počiva na duboko ukorijenjenim patrijarhalnim obrascima zbog kojih se žrtva posramljuje i tako umjesto razumijevanja okoline proživljava sekundarnu viktimizaciju što smatramo frapantnom pojavom, a posebice je, naglašavamo, uznemirujuće što su to činili pojedini mediji.

Nadalje, time se pokazuje potpuno nerazumijevanje psihologije žrtve, onoga što žrtva proživljava i s čime se bori. Postaje bizarno ponavljati kako žrtva nije dužna prijaviti nasilje onog trena kada se ono dogodi pogotovo kada se radi o težim oblicima zlostavljanja poput silovanja, imajući na umu da žrtva proživljava tešku traumu te posljedično sram i strah – zbog reakcije okoline i zbog nepovjerenja u institucije.

Koliko god da inicijativa "Nisam tražila" zabrinjava i istovremeno zastrašuje jer se ne radi o izoliranom slučaju, smatramo da je ona važan iskorak za budućnost svih žena u regiji jer dok god se o nasilju šuti ono ne prestaje. Zaključno želimo glasno reći svim ženama žrtvama nasilja, kao što i sam moto navedene inicijative poručuje – niste same!

Protekla godina sve nas je suočila s brojnim izazovima i nedaćama, na koje smo kao društvo odgovorili jačanjem zajedništva i solidarnosti, ali u trenucima i ogorčenošću pa čak i mržnjom. Neposredno nakon potresa u Zagrebu, udruga B.a.B.e. svakodnevno je na društvenim mrežama primala komentare i poruke čija je svrha bila optužiti nas za nečinjenje u trenutku krize, beskorisnost i koristoljubivost. U to smo vrijeme nastojale ne osvrtati se na neinformirane optužbe (često popraćene psovkama i uvredama) manje grupe osoba, no ponavljanje ovog obrasca uslijed svake krizne situacije i nekritičko sudjelovanje profesionalnih novinara/ki u daljnjem raspirivanju netrpeljivosti prema organizacijama civilnog društva smatramo uznemirujućom pojavom na koju moramo reagirati.

Iako B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. prema statutu nije udruga koja se bavi humanitarnom djelatnošću, često organizira akcije za pomoć socijalno ugroženima te smo nakon potresa na području Sisačko-moslavačke županije, kao mnoštvo drugih udruga i pojedinaca/ki, u najkraćem roku pokrenule akciju prikupljanja hrane, potrepština i građevinskog materijala za naše sugrađane/ke u nevolji. Pružanje pomoći u slučaju tuđe tragedije smatramo svojom odgovornošću, no također smo osjetljive kada je u pitanju zaštita nečije privatnosti i dostojanstva. Uz poštovanje prema svima koji/e to čine, udruga B.a.B.e. nije sklona koristiti svoju humanitarnu djelatnost u svrhu samopromocije na društvenim mrežama te svoje obveze u kontekstu transparentnosti prema donatorima/cama i građanima/kama ispunjava na druge načine (predstavnici/e medija i svi zainteresirani/e građani/e slobodni/e su nas kontaktirati sa svojim upitima).

Svjesne smo činjenice da suvremeno društvo rijetko prepoznaje djelovanje koje nije zabilježeno na društvenim mrežama, no smatramo da standardi istraživačkog novinarstva ipak zahtijevaju veći angažman pri traženju i provjeri informacija. Ovim priopćenjem apeliramo na novinarsku odgovornost pri izvještavanju te se nadamo da će u budućnosti međusobno uvažavanje i suradnja biti temelji za prevladavanje teških razdoblja.

Regarding the non-final judgment of the Municipal Civil Court in Zagreb and the decision on a temporary measure of the same court dated 28 November 2019, issued in the proceedings for the adoption of a decision on parental care between Mr. Milan Popović and Ms. Severina Kojić, which have been the subject of intensive media reporting, we hereby consider it necessary to express our concern about the radical move of the court reflected in the decision in question, which fundamentally changes the previous way of life of the minor child, and de facto significantly limits the mother's parental rights. It is stated that, according to the available information, the main reason for making such a decision is manifested in the parents' mutually impaired relations and disagreement in educational procedures, without any specific objection to the manner in which either parent exercises parental care, which, if proven to be true, represents a particularly worrying circumstance.

The above, especially considering that the manner of exercising parental care is also regulated by a temporary measure that is enforceable on the day of its adoption, which leads to the de facto separation of the child from the previous family environment and separation from the parents on the same day that the decision was communicated to the parties, with the absence of any preparation and adaptation of the child to the new life situation, which in itself shows all the shortcomings of the system and the lack of adaptation of the legal regulations that in this sense did not foresee any transitional period or support from experts in assimilating the child to the new circumstances and real life situations, and which omissions are most clearly manifested in the sphere of family relations. In this specific situation, the burden of preparing the child in one day for handover to the father fell on Mrs. Kojić, and if she had not done so - she would have suffered additional consequences. Additionally, despite opposing the court decision, we welcome Mrs. Kojić's decision to hand over the child to the father and thus protect him from trauma and stress in the event of forced enforcement.

At the same time, and regardless of the specific case, since it is not an isolated case, we would like to express our general concern about the decisive influence of the opinions of social welfare centers in court proceedings for the purpose of making a decision on parental care, whose proposals, according to our experience, are adopted by the courts in most cases without reservation, whereby the centers do not bear any responsibility for the opinions expressed, even when they are evidently contrary to the rights and interests of minor children. Moreover, they dismiss them under the pretext that they are not the ones judging, but the court, which on the other hand refers to the opinion of the center, which creates a vicious circle in which the consequences are borne exclusively by minor children.

Based on our many years of experience working with clients in similar life situations, we have witnessed continuous complaints about the shortcomings of professional assessments by individual social welfare centers, which in a significant number of cases, according to the clients, are based on the personal impression of the employees themselves, on the basis of which we can conclude that this is a frequent pattern of behavior, which we find extremely worrying. The above, especially taking into account that within the framework of the legal protection of children and families, there is no protocol for monitoring the execution of court decisions in family cases, through which the positive and negative effects of such court decisions could possibly be detected, which appears to be absolutely necessary.

We must also regretfully state that the role of special guardians, who were introduced into the system precisely with the aim of protecting the interests of children due to their overcapacity, has not resulted in the desired effects and in practice their position is purely formal in nature, as evidenced by the proceedings in question, in which, according to information available in the media, the special guardian did not see or speak to the minor child for a period of two years, whose interests she was supposed to represent in court proceedings. Consequently, the conclusion is that the fundamental rights of the child guaranteed by the Family Law and the Convention on the Rights of the Child to express an opinion in proceedings that directly concern his or her rights and interests have not been ensured.

In conclusion, we appeal to all participants in the system to seriously and promptly approach finding an adequate legal solution in order to ensure that court decisions in parental care proceedings are based on professional and independent assessments and that the preparation of such assessments is entrusted to sufficiently educated, sensitized and expert persons, as well as to regulate adequate mechanisms of accountability of persons who make such assessments and to establish a system for monitoring the execution of court decisions and their effects in practice, all with the aim of protecting the rights and interests of minor children.

Based on the experience of numerous of our clients during the many years of operation of our Legal and Psychosocial Counseling Center, we would like to emphasize that the case of Mrs. Kojić is only the reason for this announcement, with which we want to warn about the shortcomings and omissions of the system that are then reflected in the fates of children.

The BaBe Association calls on all Croatian and European parliamentarians to vote today, September 12, 2017, without delay in favor of ratifying the Council of Europe Convention on preventing and combating violence against women and domestic violence (the so-called Istanbul Convention). The aim of the Istanbul Convention is to protect women from all forms of violence and to prevent, punish and eliminate violence against women and domestic violence. The Istanbul Convention will contribute to combating all forms of violence and discrimination, promote gender equality and ensure a comprehensive framework of policies and measures for the protection and assistance of victims of all forms of violence against women, including domestic violence. The Convention also provides guidelines for supporting organizations and institutions in establishing effective cooperation and adopting a comprehensive approach to combating violence against women and domestic violence.

BaBe calls on the Croatian and European public to support the ratification of the Istanbul Convention and warns that they should reject any form of intentional and malicious misinterpretation of the spirit of this convention and not fall for false interpretations and statements by those who do not care about protecting our women, children and families.