Uključuje kontinuirano fiksiranje na žrtvu, špijuniranje i prikupljanje podataka o osobi na internetu te komuniciranje s njom protiv njene volje. Radi se o kontinuiranom ponašanju koje uzrokuje strah kod žrtava. Nasilnik može biti žrtvi nepoznata osoba, ali često predstavlja nastavak nasilja među intimnim partnerima, koji prati i druge oblike nasilja, a nasilnik time želi uspostaviti prisilnu kontrolu nad žrtvom.

Online uhođenje može biti ustrajno i opasno te neka istraživanja ukazuju na snažnu povezanost s ubojstvima i pokušajima ubojstava. Nasilnici se koriste tehnologijom ne samo da bi žrtvu držali pod nadzorom (skrivene kamere, GPS praćenje), već uključuju uznemiravanje i kontrolu putem stalnog kontaktiranja.

Nasilnici mogu koristiti osobne podatke o žrtvi kako bi joj prijetili ili ju zastrašivali. Također mogu slati neželjenu, ponavljajuću e-poštu ili trenutne (nestajuće) poruke koje mogu biti neprijateljski prijeteće. Nasilnici se ponekad lažno predstavljaju identitetom žrtve, na način da su krađom podataka za prijavu na račun e-pošte ili profil društvene mreže dobili pristup računima žrtve te potom objavljuju sadržaj kojim nanose štetu žrtvama (doxing).