Na Dan ljudskih prava, 10. prosinca 2010., Kuća ljudskih prava organizirala je u suradnji s Centrom za ljudska prava i Multimedijalnim Institutom razgovor o odnosu javnih medija i javnosti.
"Javni servis je stvoren za javnost, javno je financiran i javnost ga nadzire. On nije niti komercijalan niti državni, slobodan je od političkog upletanja i od pritisaka komercijalnih sila. Javni servis informira, obrazuje, ali i zabavlja slušatelje i gledatelje. Tek uz osiguran pluralizam, programsku raznolikost, uredničku neovisnost, primjereno financiranje, odgovornost i transparentnost, javni servis može služiti kao temelj demokracije."
Polazeći od ove UNESCO-ve definicije javnog medijskog servisa, razgovor je započet postavljanjem pitanja što javnost jest i kako je moguće ovaj pojam tumačiti da bi se znalo koja je zadaća javnih medija.
U uvodnim izlaganjima docentice antropologinje Sanje Puljar D'Alessio, predavačice i znanstvenice Tene Perišin and Siniše Pavića, osviještenog dijela javnosti koji posreduje svoje opservacije o hrvatskom javnom medijskom servisu čitateljima Novog lista, otvoren je niz pitanja i pokazana slojevitost problema o kojima se raspravlja (tko čini javnost i kako se ona može opisati, koji indikatori mogu pokazati da javni medijski servis proizvodi i emitira program o svima i za sve, postoji li uopće mogućnost da se taj idealni zamišljaj javnog servisa oživotvori i sl.), a posebna je pozornost usmjerena na hrvatsku javnu televiziju i ocjenu njezina zadovoljavanja temeljnih pretpostavki javnog medijskog servisa.
Kritičkim glasovima ocjene stanja na HTV-u pridružila se i publika u dvorani, ali je moderatorica razgovora Sanja Sarnavka upozorila kako se uglavnom svi zaustavljaju na ocjeni večernjeg informativnog programa HTV-a, zaboravljajući sve druge jednako važne segmente HRT-ove produkcije. Ipak, jedinstvena je ocjena kako posljednjih godina program i čitava situacija na HRT-u bude zabrinutost i zahtijevaju reakciju koja izostaje kako od djelatnika/ca na HTV-u, tako i od strane političkih elita i gledateljstva. Kao što ne postoji nikakva zajednička vizija ljudi koji rade na HTV-u, već se uočava niz skupina koje dijele posve različite ideologijske i profesionalne sustave vrijednosti, tako je i javnost razjedinjena i nesuglasna u tome kakav bi javni televizijski servis trebao biti.
Zaključeno je kako treba češće organizirati ovakve razgovore jer svima pomažu da se barem djelomično razjasne neke dileme, a svi su se isto tako složili kako treba stalno upozoravati na propuste HRT-a i zahtijevati veću odgovornost.
Members Grupe za slobodne i odgovorne medije (SOM) pozvale su prisutne da se aktivno uključe u kandidiranje osoba u Programsko vijeće i Nadzorni odbor HRT-a.
Tekst je preuzet s internetske stranice Kuće ljudskih prava.
