On Tuesday, October 1, 2013, a roundtable discussion on the proposal for a new Family Law was held, organized by the Committee for Family, Youth and Sports in the Croatian Parliament. Due to the overwhelming public interest, some interested parties were unable to participate, but in the end, the seats reserved for representatives from several committees remained empty.
Zakon koji se tiče svih građanki i građana u Republici Hrvatskoj očito će biti ocjenjivan isključivo prema stranačkoj pripadnosti, pa zastupnice i zastupnici ni ne moraju slušati raspravu jer unaprijed znaju koji će stav zauzeti. Vidjelo se to u izlaganjima nekolicine nazočnih, pogotovo stranačkih kolegica predlagateljice zakona Milanke Opačić – SDP zdušno i bez zadrške recitira hvalospjeve. Iako je i postojeći Obiteljski zakon njihovo čedo iz 2003.
Nakon uvodnih izlaganja ministrice Opačić i predsjenice Radne skupine za izradu Obiteljskog zakona Branke Rešetar o samom zakonu nismo doznale ništa. Opačić je tvrdila tek da je zakon nužan jer gubimo sporove na Europskom sudu, a novac za provedbu novog Zakona osigurat će upravo ušteda Republike Hrvatske koja će se ostvariti zato što više neće izgubiti niti jedan spor. Činjenicu, koja je već nekoliko puta ponovljena u javnosti, da sporove ne gubimo zbog lošeg zakona, već zbog toga što ga nadležne institucije ne provode kako valja, ona očito nije prihvatila kao argument vrijedan njezine pažnje. Naime, u samo jednom sporu, vezanom uz utvrđivanje očinstva, trebalo je promijeniti dio jednog članka. Priča o uštedama stoga isto tako “ne pije vodu”, jer bi se eventualni pozitivni učinci mogli osjetiti tek kroz 3-5 godina. Kako će se do tada financirati sve aktivnosti koje zahtijeva Novi zakon ostalo je nejasno. Istovremeno dok predlagatelj tvrdi da je novac za porvedbu osiguran, doznaje se da su mjesečne naknade za nadzor smanjene s bijednih 500,00 na 100,00 kuna!!! Možemo samo pretpostaviti koliko će se stručno obavljati ova zahtijevna zadaća uz naknadu od 100,00 kuna.
S druge strane, voditeljica radne skupine Rešetar govorila je isključivo o svojoj znanstvenoj kompetenstnosti i podastirala sebi upućene pohvale – jedne strane stručnjakinje i jednog eksperta za nomotehniku. Usput se obračunavala sa starijim kolegicama s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. O zakonu valjda nije imala potrebe govoriti jer njezina akademska izvrnost očito, prema njenom sudu, osigurava i kvalitetu zakona.
U raspravi, koja je trajala tri i pol sata, sudjelovalo je više od 30 osoba – raznih profesija i provenijencije, od stručnjakinja iz akadenske zajednice, odvjetnica, ureda pravobraniteljica, bivših djelatnika Ministrastva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, do predstavnika/ca brojnih udruga i građana/ki. I od svih se, u konačnici, moglo čuti isto, bez obzira na njihova ideološka opredjeljenja ili etičke standarde – Nacrt Obiteljskog zakona preobiman je, konfuzan, nedorečen i loše sročen. Tekst je teško prohodan za eksperte, a potpuno nerazumljiv za prosječne građane/ke o čijim će sudbinama odlučivati i u čije će se privatne živote miješati.
Praise was expressed only by members of the Working Group, two SDP MPs, and one lawyer who had not had much to do with the Family Law in his work up until that point, so he didn't actually say anything about the Law, but he is, we admit, skilled at making political speeches.
The entire discussion, despite the numerous criticisms that were expressed, was extremely polite and tolerant. Numerous arguments were presented by participants who do not support this new Family Law and often question the very need for its adoption.
Mirna rasprava doživjela je vrhunac u završnom govoru ministrice Opačić. Započela ga je izjavom kako je okrugli stol podjseća na situaciju u kojoj učenik vidi da lektira ima puno stranica pa je odluči ne pročitati (približno parafraziranje njezinih riječi)…Dakle, ugledne profesorice, brojne stručnjakinje i stručnjaci, za nju su lijeni i loši đaci kojima se nije dalo čitati genijalni tekst zbog njegove dužine, pa stoga ne mogu ni razložno objasniti zašto se ovako genijalnom prijedlogu protive.
After these words from an overbearing person who has no evidence of any kind of competence in her biography, except, of course, that of staying afloat in the ruthless political arena, the author of the text reacted loudly, claiming that Milanka Opačić was rude, and then left the courtroom.
The three and a half hour discussion was soon concluded, in which those who should have heard almost nothing, and understood even less, because their sense of personal importance and power prevented them from understanding the words of those who did not blindly follow them.
And citizens are not important in the whole story anyway.
