The ruling in favor of Helena Crnojević speaks volumes about the position of women in Croatian society, as in this particular case, Helena was removed from the list of international referees by the Croatian Handball Referees Association because she decided to start a family. Helena was in the advanced stages of pregnancy at the time, and was removed from the list without any prior notice and despite the clear opposition of the European and World Handball Federations.

The BaBe Association held a press conference at which Bojana Guberac, on behalf of the association; Ines Bojić, attorney and legal advisor to the association, and Helena Crnojević spoke, regarding the verdict rendered in her favor by the Rijeka County Court on January 26, 2021, which finally determined that handball referee Helena Crnojević was discriminated against on the basis of gender, pregnancy and maternity by being removed from the international list of the Croatian Handball Referees Association, and for the same she was awarded compensation for non-pecuniary damage in the amount of 30,000.00 kn.

Helena contacted the BaBe association regarding her case in June 2016, which filed a complaint on her behalf with the Gender Equality Ombudsman, whereupon the Ombudsman determined that the specific case involved direct discrimination on the grounds of pregnancy and maternity, which is prohibited by the Gender Equality Act, and accordingly sent a recommendation and warning to the Association of Croatian Handball Referees and the Croatian Handball Federation, which, despite the warning, did not eliminate the discrimination. In the court proceedings against the Croatian Handball Referees Association, Helena Crnojević was represented by attorney Ines Bojić.

"In 2014, in my seventh month of pregnancy, my handball partner called me and said very upset that she had seen on our referees' association's website that we had been removed from the international referees' list. There was shock and disbelief, we couldn't believe they had done something like that while we were pregnant and we didn't know why?", Crnojević began about the discrimination she faced.

"I consciously and intentionally suppressed some feelings. I remember being in great shock, I remember being under tremendous stress, shaking, and having a painful stomach cramp. Getting a license to referee international competitions at the world level is a great honor that comes with years and years of training, matches, travel, sacrifices, and discipline – and when someone wipes all of that out in one day with one decision, it's like someone tearing down your entire world that you knew until then and stabbing you in the stomach at the same time. I remember being afraid for my baby that I was carrying in my belly, and I didn't want this stress that I was going through at that time to harm it in any way.", Crnojević told and warned, "And that's what they were counting on, what they were aiming for, they knew that as women in the most sensitive period of life, we wouldn't fight for our position at a time when we had to focus all our energy on bringing new life into the world.".

In late May 2015, after their applications to be reinstated on the international list were rejected, Crnojević and her partner in the court approached the Babe association, with the help of lawyer Ines Bojić and the Gender Equality Ombudsman. She warned the HRS and the HRS about the constitutional provisions, European regulations and Croatian laws regarding discrimination, and invited them to submit documentation denying such actions, and ultimately ordered Crnojević and her partner in the court to be reinstated on the international list of judges.

In 2017, after talking with a member of the UHRS board, Crnojević came to the conclusion that they were not aware of the consequences and meaning of their decision.

"It dawned on me then, if he doesn't know it, who is my generation, and how many others still don't know that a woman's position during pregnancy should not change and that she has the right to return to the same job she had before pregnancy after maternity leave. For me, the only logical decision was to file a lawsuit, and although I knew that it wouldn't help me personally, because court processes are too slow to help someone's career right now, I wanted this case, regardless of the outcome, to enter into court practice.", Crnojević explained her motivation.

After a three-year court process, she recounted her feelings in the following words and expressed hope that her case and verdict would make a positive change and protect pregnant women.

"I have to say that I felt the same painful cramp in my stomach every time I had to go to the hearing because I remembered all the events we went through in 2014 and 2015. And it wasn't always easy to listen to the reasons the other side gave to justify their wrong decisions.

As I mentioned before, this ruling means nothing to me personally and my career, but it should provide a foothold for all women who find themselves in a similar situation. I wanted to help all women who find themselves in a similar situation to be able to refer to this case and get some kind of legal foothold. So that they don't have to go through what I went through for four years, but with paper in hand I can say that this is not how it works.

Finally, I would just like to say to all women who want to continue playing sports, at the same level as before pregnancy, that they can now do so without fear that someone will take away their years of effort and work while they are pregnant or on maternity leave. They have the legal basis to continue in the same position they were in before pregnancy, and no one can dispute that right.

I hope that in the future, Croatian federations and associations will be proud of their wives and mothers and highlight them as excellent promoters on the international stage. Because they deserve it.", concluded Crnojević.

We congratulate Helena on the brave battle she fought and the justice we achieved together!

Every fifth young woman aged 18 to 29 years suffers online sexual harassment, and the vast majority of them also suffer sexual or physical violence from an intimate partner[1]The BaBe Association, at the beginning of the SURF and SOUND project and the comprehensive fight against online violence against women, calls on victims to report online violence and to contact us for help with full confidence.

Women are 27 times more likely to be harassed online, and online violence occurs at an extremely early age. The research showed that nine million girls in Europe suffered online bullying since her 15th birthday[2].

Given the major impact of social media and digital technology on communication in today's world, exposure to online violence for women is high.

This exposure is also visible in everyday work. legal and psychological counseling center of the BaBe association, which are recording a trend of increasing reports of online violence among the women who contact us.

Online violence against women most often manifests itself in the form of publishing intimate photos or recordings on the internet and social networks, and after the rapid and uncontrolled spread of such materials, the problem for victims is becoming increasingly serious. Due to established gender stereotypes and the general public's lack of knowledge about the issue, women face social condemnation and exclusion and by shifting the responsibility from the abuser to the victim, i.e. with a message - It's your own fault.

We tell them: "It's not your fault!"

If you are a victim of online violence, contact us with complete confidence.

BaBe Tel. 01 4663 666 or email: babe@babe.hr

Do you know a victim of online violence? Encourage her to seek help and report the abuse.

"With the project SURF and SOUND – Support, Unite, Respond, Fight to Stop Online violence, we will systematically work through a comprehensive approach with all important stakeholders, in order to reduce the occurrence of online violence against women in society. The project will be implemented for two years, and the BaBe association's partner in implementing the project is the Electronic Media Agency.", said Zdravka Sadžakov, coordinator of the BaBe association

We will keep you informed about further project activities on a regular basis. We invite you to follow us and support us in the fight against online violence against women.

Follow us on facebook and Instagram.

The value of the SURF and SOUND project is HRK 1,569,649.87, of which 80% is financed from the Rights, Equality and Citizenship program of the European Union (2014-2020).

On Friday, the BaBe Association condemned President Milanović's astonishing statement about "spoiled celebrities" who report sexual violence, because we consider it our duty to react to the public belittling and discouraging of victims of sexual violence. Since our goal is to contribute to raising public awareness about the seriousness and prevalence of sexual abuse, we do not intend to engage in discussions that trivialize this topic and serve the self-promotion of individual public figures. We hope that media reporting will continue to encourage all women - regardless of their status and sphere of activity - to report violence, and we invite them to contact us with confidence. Our primary role is to provide direct legal and psychosocial support to victims of all forms of violence through counseling, assistance in exercising their rights, and accommodation in a safe house. We are available at 01/4663 666 or e-mail babe@babe.hr.

Predsjedniče, sram vas bilo!

Udruga B.a.B.e. ovim priopćenjem nastavlja upozoravati na problematičan pristup medija pri izvještavanju o tragedijama i nasilju, s posebnim osvrtom na članak o jednoj od žrtava višestrukog ubojstva u Šibeniku.

Promičući sustavnu prevenciju rodno uvjetovanog nasilja, B.a.B.e. su često u prilici apelirati na odgovornost medija upravo kroz kritiku negativnih primjera koji preplavljuju medijski prostor. Senzacionalistički pristup, stereotipi i zadiranje u osobnu povijest žrtava štetni su oblici izvještavanja koji imaju dugoročne posljedice. U konkretnom slučaju ubijene stečajne upraviteljice Radojke Danek, mediji nepotrebno ističu detalje kojima je cilj oblikovati uvjerenja o žrtvinu karakteru (ističe se da je bila srdačna, članica stranke, majka…). Kroz prizmu tih uvjerenja kao čitatelji i čitateljice pridajemo značenja samom događaju te ona utječu na našu sposobnost empatije i razumijevanje šireg društvenog konteksta. U skladu s tim, smatramo da je naša odgovornost reagirati na potpuno neprimjeren članak pod naslovom "Kolege ubijene stečajne upraviteljice: Sjećam se što nam je pričala na poslu još 90-ih, to se ostvarilo", objavljen u Večernjem listu.

Navedeni članak prepun je tendencioznih rečenica i stereotipa kojima se žrtvu predstavlja kao pretjerano ambicioznu ženu koja je izgradila karijeru uz pomoć stranačke iskaznice:

"Kolegice i kolege koji su je dobro poznavali kazuju nam da u to vrijeme, nažalost, nije bila kvalificirana za većinu birokratskih poslova koje je obavljala no da je bila prilično ambiciozna i nije posustajala te da joj dugogodišnje članstvo u stranci sigurno nije odmoglo."

Žrtvina bivša kolegica u članku navodi da su žrtvine ambicije često bile pretjerane, da je namjeravala biti "moćna u politici" te da ju je "iz pozadine" pratio "suprug Mario koji je na sebe preuzeo niz kućanskih poslova". Iako se radi o iskazu jedne osobe, on sažima ton članka prepunog predrasuda i prigušenih optužbi. U kontekstu rastuće ogorčenosti i nepovjerenja građana/ki u pravednost sustava u kojem živimo, takve su poruke opasne jer navode na zabrinjavajuće zaključke o "opravdanosti" tragičnih događaja. Umjesto da inzistira na nultoj toleranciji na nasilje, autor članka relativizira ovaj zločin otvarajući prostor sumnje u žrtvu, koja postaje utjelovljenje društvene nepravde i k tome "loša" žena koja je svoju ulogu u privatnoj sferi prebacila na muža.

Podsjećamo da, prema Istanbulskoj konvenciji, potpuni odgovor na problem nasilja prema ženama uključuje sudjelovanje privatnog sektora i medija pri izradi i provedbi politika te donošenju smjernica i autonomnih standarda odgovornog ponašanja za sprječavanje nasilja nad ženama i povećavanje poštovanja njihovog dostojanstva (Čl. 17.). Odgovornost pri izvještavanju integralni je dio novinarske struke i jedan od temelja prevencije svih oblika nasilja, bili oni rodno utemeljeni ili ne. Načela nediskriminacije i izbjegavanja stereotipa sastavni su dio Kodeksa časti hrvatskih novinara, dok Zakon o medijima zabranjuje poticanje ili veličanje spolne neravnopravnosti te izazivanje spolnog ili drugog neprijateljstva putem medijskih sadržaja (Čl. 3.). Pozivamo sve koji/e sudjeluju u stvaranju medijskih sadržaja da se pridržavaju navedenih obveza, posebice pri obrađivanju osjetljivih tema od javnog interesa.

22., odnosno 29.  siječnja 2021. godine održani su peti i šesti trening za stručnjake/inje koji/e rade ili bi u svom poslu mogli/e raditi sa ženama žrtvama nasilja. Treninzi su se održali online putem Zoom platforme te je  svaki trajao četiri sata, a okupili su oko stotinu stručnjaka/inja iz različitih sektora. Cilj treninga nije samo specijalistička javna rasprava nego multisektoralna edukacija i razmjena mišljenja stručnjaka/inja, uz nadu da bi sistematičnom primjenom ovakva praksa postala 'naslijeđe' svih i pridonijela kvalitetnijem slušanju i boljem razumijevanju problematike postupanja sa žrtvama nasilja.

Tema petog treninga bila je "Primjena Konvencije s naglaskom na radu policije, a s fokusom na zaštitu žrtve i prevenciju re-viktimizacije". Trenerica je bila Anita Matijevic, predstavnica Uprave kriminalističke policije i voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u Ravnateljstvu policije. S obzirom na izrazito važnu temu, pregled tema kao što su ambivalentni stavovi i ponašanje žrtve u interakciji s policijom, postupanje prema osumnjičeniku (ako je prisutan u kući), opća razmatranja u interakciji sa žrtvama i počiniteljima, provođenje razgovora o žrtvama i izbjegavanje sekundarne viktimizacije potakla je stručnjake/inje na kvalitetnu raspravu o idućim koracima i prioritetima u prevenciji nasilja u RH. Posebno u doba pandemije, od velike je važnosti mogućnost oslanjanja na trenirane stručnjakinje/stručnjake koji mogu rano prepoznati znakove nasilja te njihov angažman u prevenciji i ranoj detekciji a posebice uvid u metodologiju koju mogu pružiti stručnjacima/stručnjakinjama iz različitih institucija, a posebice policiji koja je često prvi kontakt sa žrtvama.

Tema šestog treninga bila je "Primjena Konvencije u radu centara za socijalnu skrb s fokusom na prevenciju i postupanje sa žrtvama nasilja te metodologijama za procjenu rizika" a održala ga je Ljubica Matijević- Vrsaljko, odvjetnica s dugogodišnjim iskustvom u zaštiti ljudskih prava.

Osim posebno vrijednih primjera iz prakse o kojima smo, uz dopuštenje stranaka, raspravljali na treningu, bilo je riječi i o poštivanju ljudskih prava žrtava i zaštiti podataka te temeljnim načelima razmjene informacija, izgradnji snažnog partnerstva i rješavanja sukoba i napetosti u radu više agencija i institucija te rješavanja nedostataka u sustavu i jačanja kapaciteta za pružanje podrške. Još jednom, ovakav modul je usmjeren na jačanje pojedinačnih kompetencija individualaca, vodeći, kroz zajednički rad, svakog stručnjaka/inju prema provedbi najučinkovitijih intervencija kako bi prihvatio/la, zaštitio/la i podržao/la žrtvu. Zaključak oba treninga je da bi službe i institucije posvećene ženama žrtvama nasilja trebale usko surađivati i uložiti dodatan trud u međusektorsku suradnju i razumijevanje za dobrobit žrtava kao etičkog  imperativa i u poticaju k razvijanju učinkovitijih zakonskih okvira. 

Nakon javnog istupa 26-godišnje srpske glumice Milene Radulović u kojem je progovorila o opetovanom silovanju od strane uglednog profesora i redatelja Miroslava Antića, koje se događalo dok je bila maloljetna djevojka i pohađala Aleksićevu poznatu glumačku školu u Srbiji u koju se upisuju dječaci i djevojčice u dobi od pet ili šest godina, brojna slična i mučna svjedočanstva umjetnica iz cijele regije – pa tako i iz Hrvatske – ne prestaju pristizati te se objavljuju na Facebook stranici Nisam tražila.

Udruga B.a.B.e ovim putem poručuje da, kao i sve godine dosad, stoji solidarno uz sve žrtve bilo koje vrste nasilja. Oštro osuđujemo pojedine pokušaje relativiziranja zločina silovanja koji odjekuju javnim prostorom bivše Jugoslavije. Rečenice poput "Zašto ga nije prije prijavila?", "Činio se tako dobar", "Sama je to tražila", "Sigurno je izazivala" i slične uporno dokazuju tvrdnju da ovo društvo počiva na duboko ukorijenjenim patrijarhalnim obrascima zbog kojih se žrtva posramljuje i tako umjesto razumijevanja okoline proživljava sekundarnu viktimizaciju što smatramo frapantnom pojavom, a posebice je, naglašavamo, uznemirujuće što su to činili pojedini mediji.

Nadalje, time se pokazuje potpuno nerazumijevanje psihologije žrtve, onoga što žrtva proživljava i s čime se bori. Postaje bizarno ponavljati kako žrtva nije dužna prijaviti nasilje onog trena kada se ono dogodi pogotovo kada se radi o težim oblicima zlostavljanja poput silovanja, imajući na umu da žrtva proživljava tešku traumu te posljedično sram i strah – zbog reakcije okoline i zbog nepovjerenja u institucije.

Koliko god da inicijativa "Nisam tražila" zabrinjava i istovremeno zastrašuje jer se ne radi o izoliranom slučaju, smatramo da je ona važan iskorak za budućnost svih žena u regiji jer dok god se o nasilju šuti ono ne prestaje. Zaključno želimo glasno reći svim ženama žrtvama nasilja, kao što i sam moto navedene inicijative poručuje – niste same!

Protekla godina sve nas je suočila s brojnim izazovima i nedaćama, na koje smo kao društvo odgovorili jačanjem zajedništva i solidarnosti, ali u trenucima i ogorčenošću pa čak i mržnjom. Neposredno nakon potresa u Zagrebu, udruga B.a.B.e. svakodnevno je na društvenim mrežama primala komentare i poruke čija je svrha bila optužiti nas za nečinjenje u trenutku krize, beskorisnost i koristoljubivost. U to smo vrijeme nastojale ne osvrtati se na neinformirane optužbe (često popraćene psovkama i uvredama) manje grupe osoba, no ponavljanje ovog obrasca uslijed svake krizne situacije i nekritičko sudjelovanje profesionalnih novinara/ki u daljnjem raspirivanju netrpeljivosti prema organizacijama civilnog društva smatramo uznemirujućom pojavom na koju moramo reagirati.

Iako B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. prema statutu nije udruga koja se bavi humanitarnom djelatnošću, često organizira akcije za pomoć socijalno ugroženima te smo nakon potresa na području Sisačko-moslavačke županije, kao mnoštvo drugih udruga i pojedinaca/ki, u najkraćem roku pokrenule akciju prikupljanja hrane, potrepština i građevinskog materijala za naše sugrađane/ke u nevolji. Pružanje pomoći u slučaju tuđe tragedije smatramo svojom odgovornošću, no također smo osjetljive kada je u pitanju zaštita nečije privatnosti i dostojanstva. Uz poštovanje prema svima koji/e to čine, udruga B.a.B.e. nije sklona koristiti svoju humanitarnu djelatnost u svrhu samopromocije na društvenim mrežama te svoje obveze u kontekstu transparentnosti prema donatorima/cama i građanima/kama ispunjava na druge načine (predstavnici/e medija i svi zainteresirani/e građani/e slobodni/e su nas kontaktirati sa svojim upitima).

Svjesne smo činjenice da suvremeno društvo rijetko prepoznaje djelovanje koje nije zabilježeno na društvenim mrežama, no smatramo da standardi istraživačkog novinarstva ipak zahtijevaju veći angažman pri traženju i provjeri informacija. Ovim priopćenjem apeliramo na novinarsku odgovornost pri izvještavanju te se nadamo da će u budućnosti međusobno uvažavanje i suradnja biti temelji za prevladavanje teških razdoblja.

Udruga B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. pokrenula je novu besplatnu telefonsku liniju za žene žrtve nasilja u obitelji. Žene koje proživljavaju partnersko ili obiteljsko nasilje moći će nam se obratiti na broj 0800 555 202 u potrazi za informacijama, pravnom i/ili psihološkom pomoći i podrškom. Na liniju se svakim radnim danom od 8 do 16 sati javljaju educirani/e volonteri/ke. Poziv može biti anoniman.

Linija je pokrenuta u sklopu projekta Savjetom i razgovorom protiv nasilja i socijalne isključenosti, sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.