Presuda koja je donijeta u korist Helene Crnojević znakovito govori o položaju žena u hrvatskom društvu budući da je u konkretnom slučaju Helena brisana s liste međunarodnih sudaca pri Udruzi hrvatskih rukometnih sudaca zbog toga što je odlučila zasnovati obitelj. Helena se tada nalazila u visokom stadiju trudnoće, a obrisana je s liste bez bilo kakve prethodne obavijesti i unatoč jasnom protivljenju Europske i Svjetske rukometne federacije.

Udruga B.a.B.e održala je konferenciju za medije na kojoj su govorili Bojana Guberac, u ime udruge; Ines Bojić, odvjetnica i pravna savjetnica udruge te Helena Crnojević, a povodom presude koja je donijeta u njenu korist na Županijskom sudu u Rijeci 26. siječnja 2021. godine, kojom je pravomoćno utvrđeno da je rukometna sutkinja Helena Crnojević brisanjem s međunarodne liste Udruge hrvatskih rukometnih sudaca diskriminirana na temelju spola, trudnoće i materinstva te joj je za isto dosuđena i naknada neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kn.

Helena se u vezi svog slučaja u lipnju 2016. godine obratila udruzi B.a.B.e. koja je u njezino ime podnijela pritužbu Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova povodom koje je Pravobraniteljica utvrdila da se u konkretnom slučaju radi o izravnoj diskriminaciji temeljem trudnoće i materinstva koja je zabranjena Zakonom o ravnopravnosti spolova te sukladno tome uputila preporuku i upozorenje Udruzi hrvatskih rukometnih sudaca i Hrvatskom rukometnom savezu koji unatoč upozorenju diskriminaciju nisu otklonili. U sudskom postupku protiv Hrvatske udruge rukometnih sudaca Helenu Crnojević zastupala je odvjetnica Ines Bojić.

"2014. u sedmom mjesecu trudnoće, nazvala me moja rukometne partnerica i vrlo uznemireno rekla da je na web stranici naše sudačke udruge vidjela da su nas izbrisali s međunarodne liste sudaca. Uslijedio je šok i nevjerica, nismo mogle vjerovati da su tako nešto učinili dok smo trudne i nismo znale zašto?", započela je Crnojević o diskriminaciji s kojom se suočila.

"Svjesno i namjerno sam potisnula neke osjećaje. Sjećam se da sam bila u velikom šoku, sjećam se da sam bila pod ogromnim stresom, da sam se tresla i da sam imala bolan grč u želudcu. Dobiti licencu da sudiš međunarodna natjecanja na svjetskoj razini je velika čast iza koje stoje godine i godine, treniranja, utakmica, putovanja, odricanja i discipline – i kad ti netko sve to jednom odlukom u jednom danu izbriše, to je kao da vam netko sruši sav svijet koji ste do tada poznavali i istodobno Vam zabije nož u trbuh. Sjećam se da me je bilo strah za svoju bebu koju sam nosila u trbuhu, i da nisam željela da joj ovaj stres koji sam tada prolazila u bilo kojoj mjeri naudi.", ispričala je Crnojević te upozorila, "I to je ono na što su oni računali, na što su ciljali, znali su da se kao žene u najosjetljivijem periodu života, nećemo boriti za svoju poziciju u trenutku kada svu svoju energiju moramo usmjeriti na donošenje novog života na svijet".

2015. krajem svibnja, nakon odbijenih zamolbi za vraćanje na međunarodnu listu, Crnojević i njena sudačka partnerica obratile su se udruzi B.a.b.e. i uz pomoć odvjetnice Ines Bojić i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Ona je UHRS i HRS upozorila na ustavne odredbe te europske propise i hrvatske zakone koji se tiču diskriminacije te ih pozvala da dostave dokumentaciju koja poriče takve radnje te na kraju i dala nalog da se Crnojević i njezina sudačka partnerica vrate na međunarodnu listu sudaca.

2017. godine Crnojević je nakon razgovora s članom uprave UHRS došla do zaključka da nisu bili svjesni svojih posljedica i značenja svoje odluke.

"Tada mi je sinulo, ako on to ne zna, koji je moja generacija, pa koliko ostalih još ne zna da se ženi za vrijeme trudnoće ne smije mijenjati njezina pozicija i da se ima pravo nakon rodiljinog dopusta vratiti na isti posao koji je obavljala prije trudnoće. Za mene je jedine logična odluka bila ići u sudsku tužbu i iako sam znala da meni osobno to neće pomoći, jer su sudski procesi su prespori da bi trenutno pomogli nečijoj karijeri, željela sam da ovaj slučaj, bez obzira na ishod, uđe u sudsku praksu.", objasnila je svoju motivaciju Crnojević.

Nakon trogodišnjeg sudskog procesa, svoje osjećaje prepričala je sljedećim riječima te izrazila nadu da će njezin slučaj i presuda napraviti pozitivnu promjenu te zaštititi žene u trudnoći.

"Moram reći da mi se ponovno javljao isti osjećaj bolnog grča u želucu svaki put kad bih morala na ročište jer sam se prisjećala svih događaja koje smo prolazili 2014. i 2015. I nije uvijek bilo lako slušati razloge koje je suprotna strana iznosila da bi opravdala svoje pogrešne odluke.

Kao što sam već napomenula, ova presuda za mene osobno i moju karijeru ne znači ništa, ali bi trebala donijeti uporište svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji. Željela sam pomoći svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji da se mogu pozvati na ovaj slučaj i dobiti neku vrstu pravnog uporišta. Da ne moraju prolaziti to što sam ja prolazila četiri godine, već s papirom u rukama mogu reći to tako ne ide.

Za kraj bih samo poručila svim ženama koje se žele nastaviti baviti sportom, na istoj razini kao i prije trudnoće, da sada to mogu napraviti bez straha da će im netko oduzeti njihov višegodišnji trud i rad za vrijeme dok su trudne ili na rodiljnom dopustu. Imaju pravno uporište nastaviti na istoj poziciji na kojoj su bile i prije trudnoće i to pravo nitko ne može osporiti.

Nadam se da će se u budućnosti hrvatski savezi i udruge ponositi sa svojim ženama i majkama i isticati ih kao odlične promotorice na međunarodnoj sceni. Jer one to zaslužuju.", zaključila je Crnojević.

Heleni čestitamo na hrabroj bitci koju je vodila i pravdi koju smo zajedničkim snagama izborile!

Svaka peta mlada žena u dobi od 18 do 29 godina trpi online seksualno uznemiravanje, a velika većina njih trpi i seksualno ili fizičko nasilje od strane intimnog partnera[1]. Udruga B.a.B.e., na početku projekta SURF and SOUND i sveobuhvatne borbe protiv online nasilja prema ženama, poziva žrtve da prijave online nasilje i da nam se obrate za pomoć s punim povjerenjem.

Žene u online svijetu imaju 27 puta veću šansu biti uznemiravane, a online nasilje događa im se u izrazito ranoj dobi. Istraživanje je pokazalo da je devet milijuna djevojčica u Europi pretrpjelo online nasilje od svog 15. rođendana[2].

S obzirom na veliki utjecaj društvenih mreža i digitalne tehnologije na komunikaciju u današnjem svijetu, izloženost online nasilju za žene je velika.

Ta je izloženost vidljiva i u svakodnevnom radu pravnog i psihološkog savjetovališta udruge B.a.B.e., koja bilježe trend porasta prijava online nasilja među ženama koje nam se obraćaju.

Online nasilje prema ženama najčešće se manifestira u obliku objavljivanja intimnih fotografija ili snimki na internetu te društvenim mrežama, a nakon strelovitog i nekontroliranog širenja takvih materijala,  problem za žrtve postaje sve veći. Zbog ustaljenih rodnih stereotipa i neupućenosti šire javnosti u problematiku, žene se suočavaju s društvenom osudom i isključivanjem te prebacivanjem odgovornosti s nasilnika na žrtvu, odnosno porukom – sama si kriva.

Poručujemo im: "Nisi kriva!"

Ako si žrtva online nasilja, javi nam se s punim povjerenjem.

B.a.B.e. Tel. 01 4663 666 ili mail: babe@babe.hr

Poznajete li žrtvu online nasilja? Ohrabrite ju da potraži pomoć i prijavi nasilje.

"Projektom SURF and SOUND – Support, Unite, Respond, Fight to Stop Online violence sustavno ćemo raditi kroz sveobuhvatan pristup sa svim važnim dionicima, kako bismo umanjile pojavu online nasilja prema ženama u društvu. Projekt će se provoditi dvije godine, a partner udruge B.a.B.e. u provođenju projekta je Agencija za elektroničke medije.", izjavila je Zdravka Sadžakov, koordinatorica udruge B.a.B.e.

O daljnjim aktivnostima projekta obavještavat ćemo vas redovito. Pozivamo vas da nas pratite i podržite u borbi protiv online nasilja prema ženama.

Pratite nas i na facebooku i instagramu.

Vrijednost projekta SURF and SOUND je 1.569.649.87 HRK, od čega se 80% financira iz programa Rights, Equality and Citizenship Europske unije(2014-2020).

Udruga B.a.B.e. u petak je osudila zapanjujuću izjavu predsjednika Milanovića o "razmaženim zvijezdama" koje prijavljuju seksualno nasilje, jer smatramo svojom dužnošću reagirati na javno omalovažavanje i obeshrabrivanje žrtava seksualnog nasilja. Budući da nam je cilj doprinijeti podizanju javne svijesti o ozbiljnosti i rasprostranjenosti seksualnog zlostavljanja, nemamo namjeru upuštati se u rasprave koje trivijaliziraju ovu temu i služe samopromociji pojedinih javnih osoba. Nadamo se da će medijsko izvještavanje nastaviti poticati sve žene – bez obzira na status i sferu u kojoj djeluju – na prijavljivanje nasilja te ih ovom prilikom pozivamo da nam se obrate s povjerenjem. Naša je primarna uloga pružiti izravnu pravnu i psihosocijalnu podršku žrtvama svih oblika nasilja kroz savjetovanje, pomoć pri ostvarivanju prava te smještaj u sigurnoj kući. Dostupne smo na broj 01/4663 666 ili e-mail babe@babe.hr.

Predsjedniče, sram vas bilo!

Udruga B.a.B.e. ovim priopćenjem nastavlja upozoravati na problematičan pristup medija pri izvještavanju o tragedijama i nasilju, s posebnim osvrtom na članak o jednoj od žrtava višestrukog ubojstva u Šibeniku.

Promičući sustavnu prevenciju rodno uvjetovanog nasilja, B.a.B.e. su često u prilici apelirati na odgovornost medija upravo kroz kritiku negativnih primjera koji preplavljuju medijski prostor. Senzacionalistički pristup, stereotipi i zadiranje u osobnu povijest žrtava štetni su oblici izvještavanja koji imaju dugoročne posljedice. U konkretnom slučaju ubijene stečajne upraviteljice Radojke Danek, mediji nepotrebno ističu detalje kojima je cilj oblikovati uvjerenja o žrtvinu karakteru (ističe se da je bila srdačna, članica stranke, majka…). Kroz prizmu tih uvjerenja kao čitatelji i čitateljice pridajemo značenja samom događaju te ona utječu na našu sposobnost empatije i razumijevanje šireg društvenog konteksta. U skladu s tim, smatramo da je naša odgovornost reagirati na potpuno neprimjeren članak pod naslovom "Kolege ubijene stečajne upraviteljice: Sjećam se što nam je pričala na poslu još 90-ih, to se ostvarilo", objavljen u Večernjem listu.

Navedeni članak prepun je tendencioznih rečenica i stereotipa kojima se žrtvu predstavlja kao pretjerano ambicioznu ženu koja je izgradila karijeru uz pomoć stranačke iskaznice:

"Kolegice i kolege koji su je dobro poznavali kazuju nam da u to vrijeme, nažalost, nije bila kvalificirana za većinu birokratskih poslova koje je obavljala no da je bila prilično ambiciozna i nije posustajala te da joj dugogodišnje članstvo u stranci sigurno nije odmoglo."

Žrtvina bivša kolegica u članku navodi da su žrtvine ambicije često bile pretjerane, da je namjeravala biti "moćna u politici" te da ju je "iz pozadine" pratio "suprug Mario koji je na sebe preuzeo niz kućanskih poslova". Iako se radi o iskazu jedne osobe, on sažima ton članka prepunog predrasuda i prigušenih optužbi. U kontekstu rastuće ogorčenosti i nepovjerenja građana/ki u pravednost sustava u kojem živimo, takve su poruke opasne jer navode na zabrinjavajuće zaključke o "opravdanosti" tragičnih događaja. Umjesto da inzistira na nultoj toleranciji na nasilje, autor članka relativizira ovaj zločin otvarajući prostor sumnje u žrtvu, koja postaje utjelovljenje društvene nepravde i k tome "loša" žena koja je svoju ulogu u privatnoj sferi prebacila na muža.

Podsjećamo da, prema Istanbulskoj konvenciji, potpuni odgovor na problem nasilja prema ženama uključuje sudjelovanje privatnog sektora i medija pri izradi i provedbi politika te donošenju smjernica i autonomnih standarda odgovornog ponašanja za sprječavanje nasilja nad ženama i povećavanje poštovanja njihovog dostojanstva (Čl. 17.). Odgovornost pri izvještavanju integralni je dio novinarske struke i jedan od temelja prevencije svih oblika nasilja, bili oni rodno utemeljeni ili ne. Načela nediskriminacije i izbjegavanja stereotipa sastavni su dio Kodeksa časti hrvatskih novinara, dok Zakon o medijima zabranjuje poticanje ili veličanje spolne neravnopravnosti te izazivanje spolnog ili drugog neprijateljstva putem medijskih sadržaja (Čl. 3.). Pozivamo sve koji/e sudjeluju u stvaranju medijskih sadržaja da se pridržavaju navedenih obveza, posebice pri obrađivanju osjetljivih tema od javnog interesa.

22., odnosno 29.  siječnja 2021. godine održani su peti i šesti trening za stručnjake/inje koji/e rade ili bi u svom poslu mogli/e raditi sa ženama žrtvama nasilja. Treninzi su se održali online putem Zoom platforme te je  svaki trajao četiri sata, a okupili su oko stotinu stručnjaka/inja iz različitih sektora. Cilj treninga nije samo specijalistička javna rasprava nego multisektoralna edukacija i razmjena mišljenja stručnjaka/inja, uz nadu da bi sistematičnom primjenom ovakva praksa postala 'naslijeđe' svih i pridonijela kvalitetnijem slušanju i boljem razumijevanju problematike postupanja sa žrtvama nasilja.

Tema petog treninga bila je "Primjena Konvencije s naglaskom na radu policije, a s fokusom na zaštitu žrtve i prevenciju re-viktimizacije". Trenerica je bila Anita Matijević, predstavnica Uprave kriminalističke policije i voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u Ravnateljstvu policije. S obzirom na izrazito važnu temu, pregled tema kao što su ambivalentni stavovi i ponašanje žrtve u interakciji s policijom, postupanje prema osumnjičeniku (ako je prisutan u kući), opća razmatranja u interakciji sa žrtvama i počiniteljima, provođenje razgovora o žrtvama i izbjegavanje sekundarne viktimizacije potakla je stručnjake/inje na kvalitetnu raspravu o idućim koracima i prioritetima u prevenciji nasilja u RH. Posebno u doba pandemije, od velike je važnosti mogućnost oslanjanja na trenirane stručnjakinje/stručnjake koji mogu rano prepoznati znakove nasilja te njihov angažman u prevenciji i ranoj detekciji a posebice uvid u metodologiju koju mogu pružiti stručnjacima/stručnjakinjama iz različitih institucija, a posebice policiji koja je često prvi kontakt sa žrtvama.

Tema šestog treninga bila je "Primjena Konvencije u radu centara za socijalnu skrb s fokusom na prevenciju i postupanje sa žrtvama nasilja te metodologijama za procjenu rizika" a održala ga je Ljubica Matijević- Vrsaljko, odvjetnica s dugogodišnjim iskustvom u zaštiti ljudskih prava.

Osim posebno vrijednih primjera iz prakse o kojima smo, uz dopuštenje stranaka, raspravljali na treningu, bilo je riječi i o poštivanju ljudskih prava žrtava i zaštiti podataka te temeljnim načelima razmjene informacija, izgradnji snažnog partnerstva i rješavanja sukoba i napetosti u radu više agencija i institucija te rješavanja nedostataka u sustavu i jačanja kapaciteta za pružanje podrške. Još jednom, ovakav modul je usmjeren na jačanje pojedinačnih kompetencija individualaca, vodeći, kroz zajednički rad, svakog stručnjaka/inju prema provedbi najučinkovitijih intervencija kako bi prihvatio/la, zaštitio/la i podržao/la žrtvu. Zaključak oba treninga je da bi službe i institucije posvećene ženama žrtvama nasilja trebale usko surađivati i uložiti dodatan trud u međusektorsku suradnju i razumijevanje za dobrobit žrtava kao etičkog  imperativa i u poticaju k razvijanju učinkovitijih zakonskih okvira. 

Nakon javnog istupa 26-godišnje srpske glumice Milene Radulović u kojem je progovorila o opetovanom silovanju od strane uglednog profesora i redatelja Miroslava Antića, koje se događalo dok je bila maloljetna djevojka i pohađala Aleksićevu poznatu glumačku školu u Srbiji u koju se upisuju dječaci i djevojčice u dobi od pet ili šest godina, brojna slična i mučna svjedočanstva umjetnica iz cijele regije – pa tako i iz Hrvatske – ne prestaju pristizati te se objavljuju na Facebook stranici Nisam tražila.

Udruga B.a.B.e ovim putem poručuje da, kao i sve godine dosad, stoji solidarno uz sve žrtve bilo koje vrste nasilja. Oštro osuđujemo pojedine pokušaje relativiziranja zločina silovanja koji odjekuju javnim prostorom bivše Jugoslavije. Rečenice poput "Zašto ga nije prije prijavila?", "Činio se tako dobar", "Sama je to tražila", "Sigurno je izazivala" i slične uporno dokazuju tvrdnju da ovo društvo počiva na duboko ukorijenjenim patrijarhalnim obrascima zbog kojih se žrtva posramljuje i tako umjesto razumijevanja okoline proživljava sekundarnu viktimizaciju što smatramo frapantnom pojavom, a posebice je, naglašavamo, uznemirujuće što su to činili pojedini mediji.

Nadalje, time se pokazuje potpuno nerazumijevanje psihologije žrtve, onoga što žrtva proživljava i s čime se bori. Postaje bizarno ponavljati kako žrtva nije dužna prijaviti nasilje onog trena kada se ono dogodi pogotovo kada se radi o težim oblicima zlostavljanja poput silovanja, imajući na umu da žrtva proživljava tešku traumu te posljedično sram i strah – zbog reakcije okoline i zbog nepovjerenja u institucije.

Koliko god da inicijativa "Nisam tražila" zabrinjava i istovremeno zastrašuje jer se ne radi o izoliranom slučaju, smatramo da je ona važan iskorak za budućnost svih žena u regiji jer dok god se o nasilju šuti ono ne prestaje. Zaključno želimo glasno reći svim ženama žrtvama nasilja, kao što i sam moto navedene inicijative poručuje – niste same!

Protekla godina sve nas je suočila s brojnim izazovima i nedaćama, na koje smo kao društvo odgovorili jačanjem zajedništva i solidarnosti, ali u trenucima i ogorčenošću pa čak i mržnjom. Neposredno nakon potresa u Zagrebu, udruga B.a.B.e. svakodnevno je na društvenim mrežama primala komentare i poruke čija je svrha bila optužiti nas za nečinjenje u trenutku krize, beskorisnost i koristoljubivost. U to smo vrijeme nastojale ne osvrtati se na neinformirane optužbe (često popraćene psovkama i uvredama) manje grupe osoba, no ponavljanje ovog obrasca uslijed svake krizne situacije i nekritičko sudjelovanje profesionalnih novinara/ki u daljnjem raspirivanju netrpeljivosti prema organizacijama civilnog društva smatramo uznemirujućom pojavom na koju moramo reagirati.

Iako B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. prema statutu nije udruga koja se bavi humanitarnom djelatnošću, često organizira akcije za pomoć socijalno ugroženima te smo nakon potresa na području Sisačko-moslavačke županije, kao mnoštvo drugih udruga i pojedinaca/ki, u najkraćem roku pokrenule akciju prikupljanja hrane, potrepština i građevinskog materijala za naše sugrađane/ke u nevolji. Pružanje pomoći u slučaju tuđe tragedije smatramo svojom odgovornošću, no također smo osjetljive kada je u pitanju zaštita nečije privatnosti i dostojanstva. Uz poštovanje prema svima koji/e to čine, udruga B.a.B.e. nije sklona koristiti svoju humanitarnu djelatnost u svrhu samopromocije na društvenim mrežama te svoje obveze u kontekstu transparentnosti prema donatorima/cama i građanima/kama ispunjava na druge načine (predstavnici/e medija i svi zainteresirani/e građani/e slobodni/e su nas kontaktirati sa svojim upitima).

Svjesne smo činjenice da suvremeno društvo rijetko prepoznaje djelovanje koje nije zabilježeno na društvenim mrežama, no smatramo da standardi istraživačkog novinarstva ipak zahtijevaju veći angažman pri traženju i provjeri informacija. Ovim priopćenjem apeliramo na novinarsku odgovornost pri izvještavanju te se nadamo da će u budućnosti međusobno uvažavanje i suradnja biti temelji za prevladavanje teških razdoblja.

Udruga B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. pokrenula je novu besplatnu telefonsku liniju za žene žrtve nasilja u obitelji. Žene koje proživljavaju partnersko ili obiteljsko nasilje moći će nam se obratiti na broj 0800 555 202 u potrazi za informacijama, pravnom i/ili psihološkom pomoći i podrškom. Na liniju se svakim radnim danom od 8 do 16 sati javljaju educirani/e volonteri/ke. Poziv može biti anoniman.

Linija je pokrenuta u sklopu projekta Savjetom i razgovorom protiv nasilja i socijalne isključenosti, sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.