Konzultacije o sadržaju CEDAW Opće preporuke o položaju žena u konfliktima i postkonfliktnom kontkestu
U Istanbulu su UN Women (UN Žene) organizirale regionalni susret aktivistkinja i stručnjakinja s konzultacijama o sadržaju buduće Opće preporuke Komiteta o ženama u konfliktima i postkonfliktnim kontekstima 11. i 12. svibnja. Iz Hrvatske su u razgovoru sudjelovale Dubravka Šimonović kao članica CEDAW-a i Radne grupe koja će izraditi nacrt Opće preporuke, Đurđica Kolarec, članica Centra za žene žrtve rata i Sanja Sarnavka, članica BaBa.
U cjelodnevnom razgovoru iznosila su se iskustva regije koja na nesreću, i u zemljama Zapadnog Balkana i Kavkaza, ima iskustvo ratnih sukoba i još uvijek osjeća posljedice međudržavnih ili unutargrađanskih konflikata.
Uz identična iskustva svih žena čitavoga svijeta iz kojih je jasno da žene u i nakon sukoba gotovo nikada ne dobivaju priznanja za sve što su činile – sudjelovale u obrani, brinule o obitelji, trpjele mučenja i silovanja, regija je posebno istaknula nekoliko ključnih problema: pitnje takozvanih "zamrznutih konflikata" u kojima pat pozicija traje desetljećima i de facto nitko (ni osvajači teritorija niti oni čije je područje prije sukoba bilo) ne preuzimaju odgovornost za nepoštivanje temeljnih ljudskih prava, već se, u situacijama postavljanja pitanja zašto građanke i građani stalno bivaju diskriminirani, prave kako je to ničija zemlja za koju nitko nije zadužen brinuti. U nekim državama, kao što su Kosovo, Bosna i Hercegovina ili Makedonija, razrješenje postojećeih i dugogodišnjih sukoba koji svako malo kroz incidente pokazuju krhkost i prividnost mira, ne vidi se zapravo nikakvo moguće relativno trajno razrješenje.
Korištenje silovanja kao ratne strategije jedno je od pitanja kojim se Opća preporuka mora posebno baviti, istaknule su predstavnice regije. Izvještaj o položaju žena žrtava ratnih silovanja u Bosni I Hercegovini koji je 2009. predstavio Amnesty International pokazuje jasno koliko je malo učinjeno – tisuće silovanih žena i dalje su stigmatizirane i ne dobivaju vitalno potrebnu podršku kako bi osnažene mogle nastaviti živjeti. U Hrvatskoj nije nimalo bolja situacija. U 2011., šesanest godina po svršetku ratnih sukoba, udruga Žene u domovinskom ratu, zahtijeva od predsjednika i premijera da konačno osiguraju ženama status žrtava rata i odrede im odgovarajuću odštetu. U obje zemlje tek je 18 sudskih procesa u svakoj vođeno ili se još vodi zbog ratnih silovanja. U Hrvatskoj, prema podacima pravne stručnjakinje Documente, od 18 postupaka, u samo 8 su optuženi proglašeni krivima, ali se u čak 6 slučajeva sudilo osobama u odsutnosti. Nitko od njih do danas nije zbiljski priveden i ne služi kaznu za počinjeni zločin.
Uz mjere koje će biti predložene državama kao učinkoviti mehanizmi zaštite i reparacije za stradanja žena u konfliktima i postkonfliktnim kontekstima, posebno je istaknuto kako se treba govoriti o tome kako žena nužno nisu uvijek samo žrtve, već treba istaknuti i na koje se sve načine one aktivno uključuju u rješavanje sukoba – od mirovnih inicijativa, kao borkinje, radnice...
Predsjedavajuća Radne skupine za izradu nacrta Opće preporuke Pramila Patten vrlo je pažljivo bilježila izlaganja i postavljala pitanja tražeći dodatna pojašnjenja.
Nacrt Opće preporuke bit će predstavljen u proljeće 2013., a do tada se konzultacije nastavljaju prepiskom.
Sanja Sarnavka od 2010. aktivno djeluje unutar Grupe Colombo koja je u SriLanki počela lobirati i pregovarati s članicama CEDAW-a o budućem sadržaju Opće preporuke, a osnovana je na poticaj IWRAW Asia Pacific organizacije.
