Ovo je naše posljednje obraćanje javnosti vezano uz Obiteljski zakon, ali dijelom i cjelokupni mandat gospođe Milanke Opačić kao ministrice socijalne politike i mladih, a bogme i potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske.
Naime, sa stranica Ministarstva socijalne politike i mladih te putem brojnih telefonskih poziva, doznajemo da će u hitnu proceduru u Hrvatski sabor biti poslan novi prijedlog Obiteljskog zakona, bez čekanja konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Što reći tim povodom doli da se u ovoj državi više ničemu ne trebamo čuditi. Nasilje u svim oblicima naša je svakodnevica. Kada ga provode oni koji bi državu trebali urediti i voditi je sukladno postojećim zakonima i uredbama, možemo reći da nam je svima dopušteno činiti što nas je volja.
Bez stvarne potrebe da se stari Obiteljski zakon baci u smeće i donese novi, ministrica Opačić je, nepoznatim nečim izazvana, okupila grupicu podržavateljica i prepustila im kreiranje propisa koji se dotiču u nekom segmentu svake građanke i građanina u Republici Hrvatskoj. Umjesto dorade starog Zakona u segmentima koji nisu bili usuglašeni s ratificiranim međunarodnim konvencijama i investiranja svih raspoloživih sredstava u uspostavu sustava koji ga dosljedno provodi, krenulo se u izmišljanje tople vode za čije se grijanje zapravo nema sredstava. Iako je sve bilo tempirano za ljetne mjesece, ne bi li se izbjegla kvalitetna javna rasprava (recept koji je upalio pri donošenju Zakona o socijalnoj skrbi o kojem bi se također puno toga moglo reći)), gle čuda, veliki broj stručnjakinja/a i praktičarki/a našao je vremena za pomnu analizu. Utvrdilo se kako je zakon loše napisan i neprovediv, uzme li se pogotovo u obzir ekonomsko stanje u kojem se država već duže vrijeme nalazi, Nakon slanja stotina stranica primjedbi, u višesatnoj raspravi u Hrvatskom saboru predočeni su i usmeno svi mogući argumenti zašto Zakon ne bi trebalo donositi, ali je ministrica s visoka procijenila i izgovorila kako su sve i svi koje je čula zapravo loši učenici koji nisu do kraja pročitali lektiru. Naravno, većina u Saboru bez razmišljanja je izglasala Obiteljski zakon svoje partijske/koalicijske kolegice. Jer tako se to u nas radi - svoje se podržava ma što radili, a tuđe se prezire i ne sluša naprosto zato što nisu s nama.
Kada je Ustavni sud suspendirao Zakon zbog velikog broja primjedbi te negativnih ocjena triju katedri za obiteljsko pravo (Zagreb, Rijeka, Split), u normalnoj državi odgovorna osoba bi se ispričala javnosti i ponudila svoju ostavku.
Ali, kako mi nismo normalna država, umjesto ostavke dobili smo osobne napade na jednu profesoricu, sve odvjetnice, udruge i gotovo svekoliko pučanstvo koje nije iskazalo divljenje i odobravanje umotvorinama Moćne gomilice oko Milanke Opačić. Istog dana, isti Ustavni sud, odbio je zahtjev referendumske inicijative "Ne damo naše autoceste!". Ova odluka nije dovedena u pitanje.
A gospođa Opačić, žena velikog radnog i životnog iskustva u sferi socijale, poznata po svojoj skromnosti i pregalaštvu, krenula je putovati Hrvatskom i dobrohotno opraštati dugove sirotinji, iskakala je iz svih medija, i nitko više nije postavljao pitanje njezine odgovornosti.
Pravobraniteljica za djecu, koja je prije imenovanja bila članica radne skupine za izradu Obiteljskog zakona, proglasila je čin Ustavnog suda skandaloznim ne trepnuvši okicama, a prije toga je povukla svih 85 primjedbi na Zakon koje je poslala bivša pravobraniteljica za djecu koja, vjerojatno zato što se usudila suprotstaviti moćnoj potpredsjednici, nije dolazila u obzir za ponovno imenovanje. Pita li se netko koja od njih dvije zapravo štiti prava djece i kakve to posljedice ima po postupanja njihova ureda - jer obje nikako ne mogu biti u pravu. Nova pravobraniteljica je svoj postupak objasnila razlikama u osobnosti. Znači, prava djece ne štite zakoni, već je ključna osobnost pravobraniteljica i njihovo tumačenje odredbi.
I sada, kao šlag na tortu, stiže vijest da se neće čekati konačna odluka Ustavnog suda već se u proceduru šalje novi Obiteljski zakon!
I nikom ništa. Mediji će prenositi informacije o tijeku procesa, ministrica Opačić će i dalje bahato provoditi svoju volju, premijer i njegova ekipica će je i dalje podržavati...
Uglavnom, cirkusu se ne nazire kraj. Pas Medo je kažnjen i više ne smije lajati, ali ljudi na vlasti i bez nje mogu raditi što im je volja.
