Upozorene na tekst novinarke Kristine Turčin koju već duže vrijeme zovemo glasnogovornicom ministrice Milanke Opačić zbog načina pisanja o temama vezanim uz Ministarstvo socijalne politike i mladih, ovaj put ipak moramo reagirati jer držimo da je prešla sve granice dobrog ukusa i temeljnih načela profesionalnog novinarstva.
Ne ulazeći u priču oko sukoba u akademskoj zajednici, jer je ta zajednica mora razriješiti sama, osvrnut ćemo se na nekoliko teza koja se provlače čitavim tekstom. Iako je novinarka naizgled puna razumijevanja za nevladine udruge, koje, kako ona piše, moraju štititi skupine čije interese zastupaju, ona zapravo potpuno niječe ikakvu važnost njihova rada, a još više nipodaštava njihovu kompetenciju da se stručno uključe u raspravu. Bitno je što govori akademska zajednica, ali zapravo, ni to nije važno, jer je "činjenično" jedini problem zla i konzervativna žena koja je odlučila rušiti novi Zakon i prije nego što je napisan.
Postavlja se pitanje za koga se zakoni pišu? Zato da bi se sukobljavali konzervativni i napredni dijelovi akademske zajednice ili zato da bi se građanima i građankama život učinio lakšim, da bi ih se zaštitilo od mogućih povreda ljudskih prava i nepravdi koje ih sustižu? Kada se oglase udruge koje zastupaju ranjive skupine, kako konstatira novinarka Turčin, nije li to znak da se zakonodavac treba zapitati što nije u redu i kako učinjene propuste ispraviti? U tekstu se usto niti jednom riječju ne spominju odvjetnice koje su vrlo stručno, na osnovi dugogodišnjeg iskustva, rekle isto što i dio akademske zajednice na koji se novinarka obrušila, isto što i brojne udruge – da je Nacrt Obiteljskog zakona loš, nekonzistentan, nedorađen i nestručno uobličen.
Novinarka nije komentirala činjenicu da je ministrica Opačić, u jeku javne rasprave koja je otvorena nakon objave Teza, u medijima izjavila kako ih kritiziraju udruge koje nemaju pametnijeg posla i ništa ne rade, a odvjetnice se boje da će ostati bez posla jer će novi Obiteljski zakon biti toliko dobar da će nestati potreba za njihovim uslugama! A trebala se zapravo, da se radi o kompetentnoj ministrici, koja zna što javna rasprava znači, zahvaliti svima koji žele da Zakon bude što kvalitetniji pa su uložili znatan trud i vrijeme da Teze pročitaju i pokušaju ih razumjeti. Novinarka nije niti spomenula da je vrlo čudno kad se javna rasprava, sada već o Nacrtu Obiteljskog zakona, organizira tijekom kolovoza, mjeseca u kojem je tradicionalno čitava Hrvatska na godišnjim odmorima. A zašto i bi, kad ona voli ministricu i zna kako ona ne može pogriješiti!
Posebno je dojmljiv kraj teksta, čiji je dio posebno istaknut i okvirom, gdje ministrica Opačić podsjeća Sabor i javnost da porezni obveznici izdvajaju za plaće akademske zajednice koja, eto, nezahvalna kakva već jest, neodgovorno kritizira njezin ingeniozni plan izmjena Obiteljskog zakona i reketari osobe koje je ona izabrala. Jer, zaboga, ministrica Milanka Opačić, na to ima pravo. Za teški trudbenički život Milanke Opačić nikome nije žao izdvojiti sredstva, ali moramo razmisliti hoćemo li i dalje financirati tu nezahvalnu akademsku zajednicu, odnosno onaj dio profesora/ica koji se usuđuje ne podržati njezin Nacrt Obiteljskog zakona.
O radu ministrice Milanke Opačić i posljedicama njezina vođenja Ministarstva socijalne politike i mladih mogle bismo napisati omanji roman, ali to neće pokolebati Jutarnji list i novinarku Turčin da nastave pisati panegirike svojoj voljenoj.
Za posipanje pepelom i objektivnu analizu bit će vremena kad Milanka Opačić više ne bude ministrica i potpredsjednica Vlade. A to će se, sigurne smo, ipak jednog dana dogoditi ma koliko je to novinarki Turčin sada teško zamisliti.
Za B.a.B.e.
Sanja Sarnavka
