Pun mi je "kufer" toga da mi se kao ženi društvo obraća svisoka, savjetuje me kakva bih ja to trebala biti da se svidim jednom muškarcu, da bi me on oženio. Što znači da se u konačnici podrazumijeva, ovakva kakva jesam, nisam dovoljno dobra da bi me se "oženilo"! To me nevjerojatno vrijeđa i diže mi tlak kao rijetko što. Još kada to konstatira jedna žena u kolumni jednog izrazito ženskog časopisa vrlo specifičnog naziva "LIJEPA I AKTIVNA", e, na to žestoko poludim.
Naime, sve je dobro u ovom "muškom" svijetu dok žena ne otvori usta, ali cim progovori, postaje "frustrirana babetina" koja je zaboravila gdje joj je mjesto. Zvuči kao previše puta upotrebljavana floskula, ali, na žalost, u našem društvu je to još uvijek tako! I da, gadi mi se to, i da, sramim se zbog toga svoje sredine. Znači, imputirati nama ženama da se "malo zapitamo"nismo li i same krive što nas se muškarci boje, pa nas onda nema tko "oženiti", kada smo tako emancipirane. Pa ne pada mi na kraj pameti čekati na nekog muškarca da me "oženi", već ako do toga i dođe, iz inata ću ja baš oženiti njega, tj. oženit ćemo se međusobno. A i to da je autorica kolumne svoje mišljenje potkrijepila primjerom tamo nekog Skandinavca za kojega su njegove sunarodnjakinje njemu "too much", jer je osjetio da ga one "ne trebaju", pa je on sebe pronašao uz "istocne zene"... Ma svaka čast tim ženama jer su do danas preživjele maltretiranja svog društva i po čitave dane su morale biti svjesne "gdje im je mjesto", a za hobi im je nametnuto izučavanje ženstvenosti isključivo u svrhu zadovoljavanja muških potreba! Taj Skandinavac nema potrebu zapitati se gdje je krenulo krivo kada on ne može pratiti korak svoga naroda, već se morao dati u potragu za svojom srećom u neku "egzotiku", gdje će ga žene više "trebati". Znači, poruka meni je da si malo krenem izučavati kulturu Turaka i Arapa i njihovih žena. Hvala, kao da jesam. I, što se mene tiče, ma da je u pitanju svjetska populacija i njeno izumiranje niti tada ne bih željela "unazaditi" svoje razmišljanje i ponašanje.
Ja sam sama svojim izborom, a ne, kako mi dotična docira, da bih se trebala malo zapitati zašto sam sama. Sigurna sam da mi ne trebaju 'ne-muškarci" kojima ću glumiti mamu i sluškinju. Jos jednom, NE, HVALA, jer ja sam "došla, vidjela i otišla" i to ne jednom, nego par puta, pa prema tome zaključujem, ne fali meni lukavosti kako bih navela nekoga da pomisli kako je sam donio odluku, meni treba živaca da izguram svoju djecu kroz ovu dozu "stupiditeta" i "lukavih kućanica-štiklerašica" i treba mi društvo koje će preuzeti na sebe odgovornost da se muškarac gradi, baš kao i žena, iz obiteljskog doma, od najmanjih nogu. Društvo nam je puno samohranih majki koje se iz petnih žila trude odgojiti odgovorne muškarce dok im život kroji socijalna politika "lukavih žena" i "muškaraca-ženomrzaca". U našem društvu "sretnih obitelji", velik broj žena je upoznat s posljedicama vlastite "ne-lukavosti", a to je šljiva pod okom ili financijska ucjena, pa su naše žene primorane biti "lukave".
Sa druge strane, vidim čitave populacije mladih žena, njihovih majki i društva koje je prepoznalo i visoko vrednuje jedan relativno novi (stari) stil, a to je "ulaganje u vlastito tijelo" (žensko), pa se onda to tijelo sustavno izlaže na ključnim mjestima i na taj način se lovi daljnja investicija. To je politika koja se kod nas cijeni i to spada također pod "lukavost"!
Jako bih voljela da ovo društvo jednog dana ostavim mirna, znajući da sam doprinjela tome da moja djeca i unuci odrastaju u društvu koje ima veću socijalnu empatiju, razvijeniju emocionalnu inteligenciju i tendenciju da se više prilagodi ženi koja ponekada na svojim leđima "nosi cijeli svijet". Da sada napravim nekakvu kategorizaciju, svrstala bih se pod "frustrirane žene", ali lako cu ja izaći na kraj sa svojim sitnim frustracijama, puno više me zabrinjava inertno društvo koje se zabavlja"truc-truc" temama, pogrešnim sugestijama i vrlo upitnim težnjama.
S poštovanjem,
Prezivjela žena s ovih krajeva,
Zabrinuta majka,
Korisnica usluga udruge B.a.b.e,
Iva Sikavica
lijepa_i_aktivna_muskarci_koji_se_boje_pametnih_zena.pdf