15. ožujka 2021.

Crnojević: Željela sam pomoći svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji da se mogu pozvati na ovaj slučaj i dobiti neku vrstu pravnog uporišta

Presuda koja je donijeta u korist Helene Crnojević znakovito govori o položaju žena u hrvatskom društvu budući da je u konkretnom slučaju Helena brisana s liste međunarodnih sudaca pri Udruzi hrvatskih rukometnih sudaca zbog toga što je odlučila zasnovati obitelj. Helena se tada nalazila u visokom stadiju trudnoće, a obrisana je s liste bez bilo kakve prethodne obavijesti i unatoč jasnom protivljenju Europske i Svjetske rukometne federacije.

Udruga B.a.B.e održala je konferenciju za medije na kojoj su govorili Bojana Guberac, u ime udruge; Ines Bojić, odvjetnica i pravna savjetnica udruge te Helena Crnojević, a povodom presude koja je donijeta u njenu korist na Županijskom sudu u Rijeci 26. siječnja 2021. godine, kojom je pravomoćno utvrđeno da je rukometna sutkinja Helena Crnojević brisanjem s međunarodne liste Udruge hrvatskih rukometnih sudaca diskriminirana na temelju spola, trudnoće i materinstva te joj je za isto dosuđena i naknada neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kn.

Helena se u vezi svog slučaja u lipnju 2016. godine obratila udruzi B.a.B.e. koja je u njezino ime podnijela pritužbu Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova povodom koje je Pravobraniteljica utvrdila da se u konkretnom slučaju radi o izravnoj diskriminaciji temeljem trudnoće i materinstva koja je zabranjena Zakonom o ravnopravnosti spolova te sukladno tome uputila preporuku i upozorenje Udruzi hrvatskih rukometnih sudaca i Hrvatskom rukometnom savezu koji unatoč upozorenju diskriminaciju nisu otklonili. U sudskom postupku protiv Hrvatske udruge rukometnih sudaca Helenu Crnojević zastupala je odvjetnica Ines Bojić.

"2014. u sedmom mjesecu trudnoće, nazvala me moja rukometne partnerica i vrlo uznemireno rekla da je na web stranici naše sudačke udruge vidjela da su nas izbrisali s međunarodne liste sudaca. Uslijedio je šok i nevjerica, nismo mogle vjerovati da su tako nešto učinili dok smo trudne i nismo znale zašto?", započela je Crnojević o diskriminaciji s kojom se suočila.

"Svjesno i namjerno sam potisnula neke osjećaje. Sjećam se da sam bila u velikom šoku, sjećam se da sam bila pod ogromnim stresom, da sam se tresla i da sam imala bolan grč u želudcu. Dobiti licencu da sudiš međunarodna natjecanja na svjetskoj razini je velika čast iza koje stoje godine i godine, treniranja, utakmica, putovanja, odricanja i discipline – i kad ti netko sve to jednom odlukom u jednom danu izbriše, to je kao da vam netko sruši sav svijet koji ste do tada poznavali i istodobno Vam zabije nož u trbuh. Sjećam se da me je bilo strah za svoju bebu koju sam nosila u trbuhu, i da nisam željela da joj ovaj stres koji sam tada prolazila u bilo kojoj mjeri naudi.", ispričala je Crnojević te upozorila, "I to je ono na što su oni računali, na što su ciljali, znali su da se kao žene u najosjetljivijem periodu života, nećemo boriti za svoju poziciju u trenutku kada svu svoju energiju moramo usmjeriti na donošenje novog života na svijet".

2015. krajem svibnja, nakon odbijenih zamolbi za vraćanje na međunarodnu listu, Crnojević i njena sudačka partnerica obratile su se udruzi B.a.b.e. i uz pomoć odvjetnice Ines Bojić i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Ona je UHRS i HRS upozorila na ustavne odredbe te europske propise i hrvatske zakone koji se tiču diskriminacije te ih pozvala da dostave dokumentaciju koja poriče takve radnje te na kraju i dala nalog da se Crnojević i njezina sudačka partnerica vrate na međunarodnu listu sudaca.

2017. godine Crnojević je nakon razgovora s članom uprave UHRS došla do zaključka da nisu bili svjesni svojih posljedica i značenja svoje odluke.

"Tada mi je sinulo, ako on to ne zna, koji je moja generacija, pa koliko ostalih još ne zna da se ženi za vrijeme trudnoće ne smije mijenjati njezina pozicija i da se ima pravo nakon rodiljinog dopusta vratiti na isti posao koji je obavljala prije trudnoće. Za mene je jedine logična odluka bila ići u sudsku tužbu i iako sam znala da meni osobno to neće pomoći, jer su sudski procesi su prespori da bi trenutno pomogli nečijoj karijeri, željela sam da ovaj slučaj, bez obzira na ishod, uđe u sudsku praksu.", objasnila je svoju motivaciju Crnojević.

Nakon trogodišnjeg sudskog procesa, svoje osjećaje prepričala je sljedećim riječima te izrazila nadu da će njezin slučaj i presuda napraviti pozitivnu promjenu te zaštititi žene u trudnoći.

"Moram reći da mi se ponovno javljao isti osjećaj bolnog grča u želucu svaki put kad bih morala na ročište jer sam se prisjećala svih događaja koje smo prolazili 2014. i 2015. I nije uvijek bilo lako slušati razloge koje je suprotna strana iznosila da bi opravdala svoje pogrešne odluke.

Kao što sam već napomenula, ova presuda za mene osobno i moju karijeru ne znači ništa, ali bi trebala donijeti uporište svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji. Željela sam pomoći svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji da se mogu pozvati na ovaj slučaj i dobiti neku vrstu pravnog uporišta. Da ne moraju prolaziti to što sam ja prolazila četiri godine, već s papirom u rukama mogu reći to tako ne ide.

Za kraj bih samo poručila svim ženama koje se žele nastaviti baviti sportom, na istoj razini kao i prije trudnoće, da sada to mogu napraviti bez straha da će im netko oduzeti njihov višegodišnji trud i rad za vrijeme dok su trudne ili na rodiljnom dopustu. Imaju pravno uporište nastaviti na istoj poziciji na kojoj su bile i prije trudnoće i to pravo nitko ne može osporiti.

Nadam se da će se u budućnosti hrvatski savezi i udruge ponositi sa svojim ženama i majkama i isticati ih kao odlične promotorice na međunarodnoj sceni. Jer one to zaslužuju.", zaključila je Crnojević.

Heleni čestitamo na hrabroj bitci koju je vodila i pravdi koju smo zajedničkim snagama izborile!

 

 

 

 

 

 

 

 

Posljednje

8. rujna 2021.
Reakcija na navode koji se pojavljuju u seriji članaka novinarke Jelene Jindre na portalu H-Alter pod nazivom “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?”

U svojem svakodnevnom radu svjedočimo tome da se žrtve često boje prijaviti nasilje, a rastući razlog strahu od prijave upravo je i strah da će ih institucije optužiti za “otuđenje” i oduzeti im dijete ako se/ga pokušaju zaštititi od nasilnika. U zadnja dva mjeseca na portalu H-alter izašla je serija članaka novinarke Jelene Jindre pod […]

Više
7. rujna 2021.
Fotkaj, snimi, objavi: Jutros sam stala!

Mreža "4. smjena - nevidljivi rad" čiji je fokus usklađivanje privatnog i poslovnog života žena i muškaraca pokreće kampanju #JutrosSamStala kojoj je cilj osvijestiti javnost o svakodnevnom neplaćenom kućanskom radu koji se smatra „ženskim“.  Peglanje, čišćenje, kuhanje, pranje odjeće, planiranje, briga o djeci... Što bi se dogodilo da žene stanu s kućanskim poslovima? Kaos? Tko […]

Više
6. rujna 2021.
Održan treći trening za jačanje kapaciteta mreže „4. smjena – nevidljivi rad“

Stvaranje i promicanje adekvatnih uvjeta za usklađivanje privatnog i poslovnog života žena i muškaraca postao je nužan preduvjet za unapređenje položaja žena na tržištu rada, stvaranje uvjeta za ostvarenje potpune rodne ravnopravnosti te suzbijanje ekonomskog nasilja prema ženama, koje je često direktno povezano s nemogućnošću žena da uspješno usklade poslovni život i brigu o zavisnim […]

Više
VIJESTI
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram