8. studenoga 2010.

Zaključci s javne tribine "Mama i tata se razvode, a gdje sam tu ja?"

Dana 27. listopada 2010. godine B.a.B.e. – Budi aktivna, Budi emancipiran  su  u prostorijama Kuće ljudskih prava organizirale javnu tribinu pod nazivom " Mama i tata se razvode – a gdje sam tu ja?" .

Kao uvodničari na tribini sudjelovali su Dražen Lalić, sociolog, Tanja Sever, klinička psihologinja, Ljubica Matijević Vrsaljko, koordinatorica Pravnog tima B.a.B.e., te Sanja Sarnavka, predsjednica B.a.B.a.

Kao što se iz samog naziva može zaključiti, tribina je bila posvećena temi razvoda braka sa osobitim osvrtom na posljedice koje postupak razvoda braka ostavlja na djecu, te problemima s kojima se susreću roditelji u postupku razvoda braka u svjetlu zaštite prava i interesa djece.  

Bez ikakve sumnje, razvod braka predstavlja jedan od najstresnijih životnih događaja za sve članove obitelji. Brakovi se često raspadaju, a dojučerašnja ljubav pretvara se u mržnju ili ravnodušnost. Problemi kao što su alkoholizam, obiteljsko nasilje i slični, dodatni su teret. U poremećenim odnosima zbog kojih i dolazi do razvoda braka, roditelji su često skloni zaboraviti kako se pri tome osjećaju njihova djeca. U tom procesu, dijete često ima bolna iskustva.

Tribina je bila izuzetno posjećena, te nakon uvodničara, građani i građanke su vrlo aktivno uzeli učešća u diskusiji koja je uslijedila što dokazuje  izuzetnu aktualnost teme, a sadržaj diskusije ukazao je na neke od problema s kojima se ljudi u postupku razvoda braka susreću.

Znatno  učešće u diskusiji imalo je nekoliko muškaraca - očeva koji su se,  radi problema koji su imali oko susreta i druženja sa djecom tijekom i nakon razvoda braka te općenito oko sadržaja roditeljske skrbi, organizirali u okviru građanskih udruga koje promiču prava očeva u svjetlu zajedničke, sporazumne i dogovorne roditeljske skrbi.  Iz iskustva ovih  sudionika, radilo se o slučajevima u kojima neki od njih, svoju djecu nisu viđali u dugim razdobljima, jedan od njih čak i nekoliko godina.

Kao probleme, ovi sudionici, isticali su problem manipulacije djecom tijekom razvoda braka, radi čega dolazi do tzv. sindroma roditeljskog otuđenja, kao psihološkog stanja djeteta koje je uvjetovano manipulacijom od strane roditelja kojemu je dijete povjereno na skrb i koji intenzivno pokušava okrenuti dijete protiv drugog roditelja potičući kod djeteta mržnju.

Na tribini je dotaknuta tema propuštanja nadležnih institucija da u hitnim postupcima donose mjere radi zaštite dobrobiti djeteta, te sporosti institucija da privremeno, tijekom brakorazvodnog postupka, donose odluke o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti, te  istovremeno o susretima i druženjima djeteta sa drugim roditeljem.

Nekada,  propusti nadležnih tijela da cjelovito i posvećeno pristupe rješavanju određenog konkretnog slučaja u svim njegovim segmentima, mogu teško narušiti prava i interese djeteta. O takvom slučaju govorila je gospođa sudionica tribine, koja je kao djetetova baka govorila o slučaju odvođenja djeteta sa područja Republike Hrvatske od strane djetetove majke strankinje tijekom postupka razvoda braka i u vrijeme trajanja postupka razvoda braka koji se vodi u Republici Hrvatskoj, a dok još nije bila donesena odluka o roditeljskoj skrbi. Time su, sada već već više godina,  potpuno prekinute sve obiteljske veze djeteta sa ocem i očevom obitelji, čime su narušena prava djeteta zajamčena Konvencijom o pravima djeteta i Obiteljskim zakonom, sa vrlo neizvjesnim ishodom oko stvarne uspostave ovih obiteljskih veza djeteta sa ocem s kojim dijete nema nikakvih kontakta već više godina, kao što je ovim odvođenjem djeteta narušeno načelo zajedničke, sporazumne i dogovorne roditeljske skrbi.

U ovakvim slučajevima, kada se pokaže da postoje znakovi manipulacije djecom tijekom razvoda braka, kao i da pojedini slučaj radi svojih specifičnosti zahtijeva posebnu pažnju i posvećenost institucija u njegovom rješavanju, osobito je značajno da nadležne institucije, osobito sudovi i centri za socijalnu skrb, u žurnom postupku donose odnosno predlažu donošenje hitnih mjera radi zaštite dobrobiti djeteta, a na koji način će se urediti poštivanje prava djeteta i tijekom brakorazvodnog postupka. Naime, vrijeme od početka postupka razvoda braka pa do donošenja pravomoćne sdudske odluke iz različitih razloga (preopterećenost sudova, centara za socijalnu skrb, ponekad radi zlouporabe procesnih ovlaštenja stranaka u postupku ili inih drugih razloga) mogu trajati znatno duže nego što je to zakonom propisano, ali – dovoljno dugo da na djetetu ostave trajne negativne posljedice. 

Također, sudionici tribine ukazivali su da njihova iskustva da su se kao roditelji kod kojih je dijete živjelo tijekom postupka razvoda često obraćali sudovima i centrima za socijalnu skrb sa pritužbama na postupanje drugog roditelja, na neke njegove neprimjerene odgojne postupke, na njegobo propuštanje adekvatne sdkrbi o djetetu, te da su ukazivali na neka potencijalno štetna ponašanja drugog roditelja koja mogu štetiti djetetu. Međutim, ovi sudionici tribine svjedočili su da njihove pritužbe nadležnio institucije nisu propitivale ozbiljno i sa potrebnom pažnjom, da im se često činilo da se rješavanju slučajeva pristupalo administrativno, potpuno formalno i bez istinske posvećenosti zaštiti prava djeteta.

Na tribini je bilo riječi i o pravu djeteta na izražavanje djetetovog mišljenja tijekom postupka razvoda braka, o tome da se, uglavnom, mišljenje djeteta pribavlja putem razgovora sa psihologom u nadležnom centru za socijalnu skrb, a da uvjeti ispitivanja djeteta u centru često nisu najprimjereniji iz niza razloga. Prirodno je da djeca u službenim prostorijama osjećaju napetost i nelagodu, da prostorije centara nisu "friendly" okruženja primjerena djeci i da ti uvjeti nisu najbolje rješenje. Sigurno bi bilo daleko primjerenije za pribavljanje djetetovog mišljenja osigurati odgovarajuće prostorije u kojima bi dijete u djeci primjerenom okružju uz stručnu osobu moglo izraziti svoje mišljenje, na potpuno neopterećujući način, te na način da ne bude dovedeno u situaciju da se "opredjeljuje" za nekog od roditelja i u uvjetima u kojima će njegova prava biti potpuno zaštićena.

Tijekom diskusije, iz niza razloga, ponovno se pokazala potreba da se organiziziraju posebni specijalizirani obiteljski sudovi odnosno obiteljski odjeli.

 

Zaključno, tijekom diskusije koja je trajala daleko duže od predviđenog vremena ukazano je na neke već poznate probleme u rješavanju obiteljskopravnih slučajeva – nedostatak posebnih obiteljskih sudova ili barem obiteljskih odjela, preopterećenost nadležnih institucija što posljedično dovodi do relativne sporosti u rješavanju pojedinih slučajeva, oklijevanje nadležnih institucija da u hitnom postupku, kada to zahtijeva pojedini slučaj, donosi žurne mjere radi zaštite dobrobiti djeteta kojim će biti osigurano poštivanje djetetovih zajamčenih prava do kraja postupka, a i nakon okončanja brakorazvodnog postupka.

Tijekom održavanja tribine dotaknuto je i cijeli niz drugih tema i problema koji se javljaju u postupku razvoda braka – često neučinkovitost izrečenih mjera nadzora nad vršenjem roditeljske skrbi, pomanjkanje odgovarajućih kvalitetnih savjetovališta i terapijskih tretmana, oklijevanje institucija da roditelju koji krši prava djece nalaže izvršavanje određenih obveza ( savjetodavnog ili terapijskog tretmana), sporost u zaštiti prava i interesa djece i donošenju hitnih mjera radi zaštite prava i interesa djece.

Povremeno, osobito žučna rasprava, bila je izuzetno korisna i produktivna, te je glas i mišoljenje građana sa ove tribine nesumnjivo izuzetno  vrijedan doprinos promicanju prava djece te promicanju načela zajedničke, sporazumne i dogovorne roditeljske skrbi.

Ono što nas osobito veseli jest otvoreno i konstruktivno sudjelovanje u radu tribine, te zaključna želja nazočnih građana i građanki da se glas sa ove tribine i njihova mišljenja pronesu u javnosti a kao njihov doprinos poboljšanju sustava zaštite djece u postupku razvoda braka.

Javna tribina "Mama i tata se razvode – a gdje sam tu ja?", organizirana je u sklopu trogodišnjeg programa Savjetovalište za prevenciju, medijaciju i suzbijanje svih oblika nasilnog ponašanja u obitelji, koji provodi organizacija B.a.B.e., a u cijelosti financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

 

 

 

 

 

 

 

Posljednje

8. rujna 2021.
Reakcija na navode koji se pojavljuju u seriji članaka novinarke Jelene Jindre na portalu H-Alter pod nazivom “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?”

U svojem svakodnevnom radu svjedočimo tome da se žrtve često boje prijaviti nasilje, a rastući razlog strahu od prijave upravo je i strah da će ih institucije optužiti za “otuđenje” i oduzeti im dijete ako se/ga pokušaju zaštititi od nasilnika. U zadnja dva mjeseca na portalu H-alter izašla je serija članaka novinarke Jelene Jindre pod […]

Više
7. rujna 2021.
Fotkaj, snimi, objavi: Jutros sam stala!

Mreža "4. smjena - nevidljivi rad" čiji je fokus usklađivanje privatnog i poslovnog života žena i muškaraca pokreće kampanju #JutrosSamStala kojoj je cilj osvijestiti javnost o svakodnevnom neplaćenom kućanskom radu koji se smatra „ženskim“.  Peglanje, čišćenje, kuhanje, pranje odjeće, planiranje, briga o djeci... Što bi se dogodilo da žene stanu s kućanskim poslovima? Kaos? Tko […]

Više
6. rujna 2021.
Održan treći trening za jačanje kapaciteta mreže „4. smjena – nevidljivi rad“

Stvaranje i promicanje adekvatnih uvjeta za usklađivanje privatnog i poslovnog života žena i muškaraca postao je nužan preduvjet za unapređenje položaja žena na tržištu rada, stvaranje uvjeta za ostvarenje potpune rodne ravnopravnosti te suzbijanje ekonomskog nasilja prema ženama, koje je često direktno povezano s nemogućnošću žena da uspješno usklade poslovni život i brigu o zavisnim […]

Više
VIJESTI
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram