Maškare su, i neka su. Nek' svak' sniva što se njemu biva. Dečko zvani Ivan Pernar budan sanja da za njim uzdišu hrvatske djevojke. I razmeće se izjavama o "curama koje ga u posljednje vrijeme opsjedaju", te im poručuje da svoja napaljena tijela stave na čekanje, jer on sada za njih nema vremena
Maškare su, i neka su. Neka biva što se kome sniva.Jadranka Kosor, doznaje Jutarnji list od njezinih prijateljica, posljednjih noći uopće ne spava, pa takva budna i od sna odagnana umišlja da je ljudi mrze zato što je žena. I ogorčena je što tu njezinu omraženu ženskost nitko ne prepoznaje niti uzima u zaštitu. "Gdje je sada Sarnavka?" – proziva Jadranka poznatu aktivisticu za ženska prava. A Sanje Sarnavke eno u prosvjednim povorkama, među ženama i muškarcima koji traže da im se premijerka skine s vlasti, i to ne zbog "pogrešnog" spola, nego zbog svoje promašene politike.
Prozvana Sarnavka je više puta javno prosvjedovala protiv seksističkih istupa na račun premijerke, bez obzira na to što su ta prostačka dobacivanja u pravilu stizala baš iz onog ofucanog mačističkog miljea kojemu se Jadranka Kosor uspješno dodvoravala kroz čitavu svoju političku karijeru, neraskidivo vezanu uz stranku tribalnog patrijarhalizma gdje se i dalje njeguje kult Ćaće i ćaćinske svemoći i svepameti, one generalske svepameti koja je ženama namijenila socio-biološku zadaću da domovini rađaju vojnike, crkvi svećenike, a kibicerima iz svečane maksimirske lože nogometaše. Stoga gospođa Kosor danas, prozivajući Sanju Sarnavku zbog tobožnjega grijeha nečinjenja, zapravo još jednom pokušava prokazati ženski aktivizam kao protunaravan i protunarodan, kao destruktivan i nespojiv s konzerviranim položajem žene u društvu kakvo su ustrojili HDZ-ovi konzervativci i konzervativke.
Maškare su, i neka su. Nek' svak' sniva što se njemu biva. Dečko zvani Ivan Pernar budan sanja da za njim uzdišu hrvatske djevojke. I razmeće se izjavama o "curama koje ga u posljednje vrijeme opsjedaju", te im poručuje da svoja napaljena tijela stave na čekanje, jer on sada za njih nema vremena. "Za mene nema seksa i ljubavi dok ne padne Vlada, cure će se morati strpjeti!" – veli ovaj svećenik revolucije, zamišljajući kako će mu uspon na vlast omogućiti da se popne i na sve cure za koje sanja da ga sanjaju. Do tog sretnog trenutka, dečko će upražnjavati svoj revolucionarni celibat, trenirajući čvrstu desnicu i navješćujući djevojkama da će im posvetiti svu svoju seksualnu simboličnost čim se obračuna s vladajućim "socijalistima" i "ekstremnim ljevičarima" koji ga spopadaju, napadaju i opsjedaju još žešće od ustreptalih curica.
Kao predigru tom odgođenom spolnom činu, Pernar glasno zamišlja krvavi grupnjak s "ljudima kojima je nasilje prirodna pojava", a koje će on "u datom trenutku iskoristiti za rušenje Vlade". Ali dogodi mu se, kao preksinoć u Osijeku, da smućen svojim seksualnim fantazijama pogrešno zaigra na "prirodnu" nasilničku žicu onih prosvjednika kojima nasilje nije ni na kraj pameti. Dogodi se mužjaku Pernaru da takve ljude muški pozove na nasilno probijanje policijskog kordona, pa kad ga potjeraju kao provokatora koji je došao mučki izazivati nered, on pokupi svoju podvijenu muškost, snujući kako će im svima, čim se domogne vlasti, jebati sve po spisku.
Maškare su, i neka su. Momak snažan san nek' sniva vlažan: da je svima k'o i sebi važan.
Članak Predraga Lucića preuzet je s internetskog portala Novog lista – www. novilist.hr
