Dijana Milić umrla je, odnosno kako piše na index.hr-u autorica Marina Mlinarević Sopta, ubijena je u 44. godini života. Ona je, kao tužiteljica, vodila slučaj u kojem su profesori sarajevskog Pravnog fakulteta osumnjičeni za seksualne odnose sa studenticama i nije htjela posustai unatoč mnogobrojnim pritiscima. Na koncu je, ne pokazavši namjeru da se pokori prijetnjama, ona postala optuženica i već je nakon dva mjeseca bila suspendirana. U optužnici, koja je za mnoge sramna, a koju je podiglo Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, Dijanu Milić optužilo se da je iznuđivala iskaz zloupotrebom položaja i da je jednu svjedokinju nagovarala na spolni odnos.
Kako navodi index.hr, "u tom trenutku počinje kazneni, moralni i javni progon ove žene u koji se uključuju svi, od glavnog federalnog tužitelja Zdravka Kneževića, preko lešinarskih medija do kolega tužiteljice koji su s njenim životom i karijerom krenuli ogavno 'meziti', kao sa najboljim pršutom iz hladnog podruma. Istraga protiv tužiteljice okončana je u rekordnom roku, za nepuna dva mjeseca, kao da se radi o najuređenijoj svemirskoj pravnoj državi, a ne o nakaradi zvanoj Bosna i Hercegovina gdje se za ukradenu kokoš čeka ročište od brat bratu, godinu-dvije dana. Dijana Milić suspendirana je s posla munjevitom brzinom i uskoro zbog metaboličkog poremećaja biva smještena na Odjel gastroenterologije UKC-a Tuzla. Zbog srčanog aresta umrla je 4. kolovoza 2011." . Na sprovodu su joj prijatelji i prijateljice pustili pjesmu "Još i danas zamiriši trešnja" - simbolične riječi ""Što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote, tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote…" ne mogu isprati gorak okus jer ljudi koji su širili laži o njezinu životu i radi trebali bi biti stupovi pravne države i poštivanja ljudskih prava.
Njezin odvjetnik Josip Muselimović rekao je za Oslobođenje": Kolegicu Dijanu Milić sam upoznao prije 20 godina i sudjelovao sam u ozbiljnim procesima u kojima se ona pojavljivala u ulozi sutkinje. U posljednje, pak, vrijeme susretali smo se i u predmetima u kojima je ona bila u ulozi tužitelja. Dojma sam, a taj dojam dijele i moje kolege odvjetnici, da se radilo o jednoj vrlo stručnoj i odgovornoj, profesionalno opredijeljenoj tužiteljici. Prije nekoliko mjeseci, u travnju, imao sam telefonski poziv u uredu. Ona se predstavila kao Dijana Milić, no nisam odmah shvatio o komu se radi. Mislio sam kako se radi o stranci, a ne kolegici tužiteljici. Kazala mi je kako ima određenih problema i onda sam shvatio o komu je riječ. Došla je nakon toga u moj ured i molila me da budem njen branitelj u spornom predmetu. Prihvatio sam njenu obranu i upoznao se s predmetom. Ostao sam zapanjen kad sam pročitao optužnicu. Također, bio sam iznenađen i činjenicom da je takva optužnica potvrđena, a potom i rješenjem kojim je Dijana Milić bila suspendirana do okončanja postupka. Najviše me, pak, začudilo s kojom lakoćom su odbijeni moji prigovori na optužnicu, a odbijena je i žalba na rješenje o suspenziji. No, što je, tu je. Mi smo 30. lipnja bili na Općinskom sudu u Zenici i tada smo se trebali izjasniti o njenoj krivnji. Naš stav je bio odlučan - nema krivnje! U tim njenim radnjama apsolutno nema kaznenoga djela. No, tada sam stekao dojam da je Dijana Milić posustala, da je potpuno slomljena osoba. Vidio sam da se vrlo teško uspinjala uz stepenice Općinskoga suda Zenica. Međutim, bez obzira na to što sam bio svjedok njene tjelesne onemoćalosti, nisam vjerovao kako će se sve ovako tragično završiti. Znao sam da ne uzima hranu i da ne spava. Žalila mi se na sve te probleme. Nakon tog 30. lipnja bili smo redovito u kontaktu. Hrabrio sam ju, međutim, očito to nije bilo dovoljno. Ova priča je Dijanu Milić zaista bacila u agoniju. Otišla je u bolnicu gdje je pala u komu i iz te kome se više nije probudila".
