U anketi časopisa The Guardian za osobu godine izabrana je Čileanka Camila Vallejo (23 godine).
Od lipnja 2011. ona je vodila protestne povorke ulicama Santiaga u kojima je redovito bilo više od 200.000 ljudi. Ovakvi masovni izrazi nezadovoljsva nisu viđeni od konca 80-ih kada su građani Čila protestirali protiv režima diktatora Pinocheta. Jedan od slogana bila je i globalno prihvaćena rečenica "Mi smo 90 posto" (siroamšnih koje eksploatira 10% besramno bogatih op.a.). Narod je zove komandantkinja Camila.
Jedan od najupečatljivijih prizora bilo je njezino klečanje na ulici s uzdignutim znakom, simbolom mira, koji je napravila od praznih čahura suzavca koji je policija upotrijebila želeći rastjerati povorku. Pritom je govorila koliko bi se poboljšanja moglo uvesti u obrazovanje za 100.000 dolara koji su potrošeni na suzavac.
Poput većine studenata s kojima organizira prosvjede, Camilla se deklarira kao komunistkinja, ali ne vidi kao svoje uzore stare ljevičarske vođe poput Fidel Castra ili H. Cháveza. Želi biti pragmatična i traži da promjene dogode odmah.
Sve je počelo zahtjevom za pravednijim sustavom školovanja, poput daleke 1968., a pretvorilo se u opći prosvjed protiv nepravdi koje su prisutne globalno i u čileanskom društvu.
Unatoč činjenici da se Čile uspio uzdignuti ekonomski i predstavlja jednu od najuspješnijih zemalja Južne Amerike, cijena školovanja dramatično je rasla i danas fakultetska naobrazba zahtijeva izdvajanje 40% budžeta prosječne obitelji za pokrivanje školarine jednog člana. Bogate obitelji mogu poslati svoju djecu na najprestižnija sveučilišta dok se drugi mladi moraju boriti za ulazak u javne fakultete za koje država izdvaja nedostatna sredstva. Iz zahtjeva koji su se odnosili na ovu nepravdu, izrastao je pokret koji danas nosi ime Čileanska zima, a na čelu mu je Camila Vallejo.
Da su protesti djelomično već polučili uspjeh, dokazuje novi proračun za 2012. u kojem je izdvojeno 350.000 milijuna dolara više za visoko obrazovanje, a u posljednja tri mjeseca promijenjeno je već 6 ministara obrazovanja.
Mladi ne odustaju i polako otvaraju i druge teme: traže političke i porezne reforme. A one su nužne jer je Čile na neslavno visokom 13. mjestu među zemljama koje globalno imaju najnepravedniji poredak s malim brojem izuzetno bogatih i većinom siromašnih građana i građanki.
Komunistička partija pozvala ju je da bude nositeljica liste na izborima 2013. Bravo!
