Dva dana nakon odluke Ustavnog suda o suspenziji Obiteljskog zakona tzv. "krune ministarskog mandata Milanke Opačić" unutar resora za socijalnu politiku i mlade, udruga B.a.B.e. je sa svojim odvjetničkim timom eksperata iz područja obiteljskog prava, sazvala konferenciju za novinare. Konferencija je održana u Kući ljudskih prava te su joj iznimnu pažnju posvetili svi vodeći mediji, svjesni važnosti problematike o kojoj se govorilo.
Predsjednica organizacije, Sanja Sarnavka i osam odvjetnica analitički i kritički su se osvrnule na Obiteljski zakon i pohvalile odluku Ustavnog suda. Također, sve prisutne su podsjetile na svoj prijašnji angažman u pogledu spomenutog zakona jer su i same podnijele niz primjedbi na članke zakona u prijedlogu za ocjenu ustavnosti istog.
S obzirom na to da Obiteljski zakon zadire u cjelokupnu strukturu društva, više puta tijekom konferencije je naglašeno koliko je važno je da se prema njemu odnosimo s odgovornošću. Potrebna je i nužna ogromna pažnja na sve detalje ovoga zakona, upravo zbog činjenica što se tiče svih nas.
Osim toga, potvrda kvalitete rada udruge B.a.B.e. je potvrđena ovom odlukom Ustavnog suda jer su upravo unutar nje involvirani i prijedlozi koje su podnijele još prije godinu dana. O ozbiljnosti pristupa Ustavnog suda svjedoči podatak da sam Zakon sadrži ukupno 563 članaka, a odluka o suspenziji rezultat je osporenih 130 članaka na ukupno 338 stranica. To upravo potvrđuje da je Ustavni sud konzultirao (te i uvažio njihovo mišljenje, op. a.) sve katedre obiteljskog prava u Republici Hrvatskoj kao i praktičare prije donošenja ovakve odluke.
"Uputile smo mnoge kritike, rekle da je stari zakon iz 2003. s neznatnim promjenama mogao biti kvalitetniji da bi bilo bolje da su se uložila sredstva u primjenu starog zakona. Nakon ondašnje rasprave u Saboru o toj temi, ministrica Opačić nije slušala kritike te je izjavila da se osjećala kao da je među djecom koja nisu do kraja pročitala lektiru, a danas kaže da je možda i bilo propusta. Upravo takav njezin pristup je skandalozan", izjavila je Sanja Sarnavka.
Argumentacija od strane ministrice, ovih dana, svodila se na pozivanje na odluke Europskog suda pravde. Isticala je da nije bilo moguće prepraviti Zakon iz 2003. već je potreba za pisanjem potpuno novog Zakona upravo rezultat naputaka tog nadnacionalnog tijela. Međutim, jedna od odvjetnica, članica pravničkog tima B.a.B.e. Ines Bojić, opovrgla je argumente ministrice Opačić tvrdeći da je do sada tražena promjena zakona u samo jednoj presudi Europskog suda i da je fokus potrebno usmjeriti na funkcioniranje institucija, a da je stari zakon dobar i kvalitetan.
U nizu zamjerki koje su iznošene tijekom konferencije, važno je naglasiti onu odvjetnice i bivše pravobraniteljice za djecu, Ljubice Matijević Vrsaljko koja je upozorila na činjenicu da će veliku štetu ugroženim skupinama nanijeti zatvaranje Centra za posebno skrbništvo koji zbog suspenzije mora prestati s radom. Osim toga, naglasila je kako suspendirani zakon izgleda kao popis lijepih želja koje su neprimjenjive u praksi zbog kontradiktornosti i nedorečenosti što dodatno struci otežava provedbu nužnih mjera. Sve je dodatno problematično zbog toga što se nova pravobraniteljica Ivana Milas Klarić, solidarizirala s vlašću. Još jedan razlog njene nekritičnosti je sukob interesa u kojemu se našla jer je i sama bila dio tima koji je pisao Zakon, što je onemogućava da u ovom trenutku bude korektiv vlasti, što joj je posao.
Sve govornice na konferenciji prilikom izlaganja i odgovaranja na mnogobrojna pitanja novinara, složile su se kako ništa nije revolucionarno novo u ovom zakonu, osim što je nekvalitetno i proturječno napravljen. Skandinavski model za koji, pravna ekspertica, koja je bila dio tima koji je sastavljao zakon, Branka Rešetar, tvrdi da je bio uzor za ovaj suspendirani je prema mišljenju stručnjakinja iz tima B.a.B.e. neprimjenjiv u Hrvatskoj zbog ogromnih razlika u infrastrukturi i kadrovima dvaju sustava. Oni su neusporedivi.
S obzirom da je i prethodnica Mila Jelavić, aktualne pravobraniteljice Ivane Milas Klarić podnijela 85 primjedbi na zakon, a Klarić niti jednu, daje dodatan pečat u ovoj inicijativi i struke i aktivista. O sumnjivoj angažiranosti i produktivnosti pravobraniteljice svjedoči komentar da su ona i prethodnica različite osobe. Pravobraniteljica je institucija koja mora nepristrano obavljati svoju zadaću. Kakve veze osobnost ima s tim?
Hoće li vlade (koja god bila aktualna) u budućnosti drugi put imati više sluha za sugestije i kritike struke i praktičara, vidjet ćemo.
U prilogu se nalazi odluka Ustavnog suda.