Nedopustivi potezi pojedinih članova nove Vlade vezani uz socijalnu politiku kojima se grubo povrjeđuje pravo na zaštitu najranjivijih skupina u hrvatskom društvu te krše temeljni principi odgovornog upravljanja državom u ime svih građanki i građana Republike Hrvatske neugodno su nas iznenandili i usto nam pokazali koliko malo cijene rad organizacija civilnoga društva neke visoko pozicionirane osobe.
Predsjednik Vlade postavio je na čelo Ministarstva za socijalnu politiku i mlade članicu svoje stranke koja niti jedan dan nije radila u sustavu socijalne skrbi (niti bilo gdje drugdje osim u politici, na dobro plaćenim poslovima), što nam se u začetku nije činilo većim problemom jer smo očekivale da će pri kreiranju politika konzultirati stručne osobe, akademsku zajednicu i civilno društvo - sve one koji promišljaju i direktno rade na terenu sa siromašnima i socijalno isključenim osobama.
Međutim, dogodilo se vrlo neugodno iznenađenje. Prije tjedan dana organizacije su počele dobivati individualne pozive u Ministarstvo i to na adresu gdje je ostao tek neznatan dio djelatnica bivšeg Ministarstva zdravstva i socijalne politike. Četiri službenice zbijene u malom sobičku tom su nam prigodom uručile papir na kojem je bila ispisana svota koju nam Ministarstvo namjenjuje za treću godinu provedbe trogodišnjih programa i odgovori a i b od kojih je samo jedan trebalo zaokružiti: opcija a) prihvaćamo ponuđena sredstva; b) ne prihvaćamo. Odobrene svote nudile su od 60 do 70% manje sredstava u odnosu na početne dogovorene iznose. Naime, u skladu s JIM-om (Joint Inclusion Memorandum) koji su Vlada RH i Europska komisija potpisale 2007., ondašnje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, u skladu s odlukom o nužnosti decentralizacije i deinstitucionalizacije socijalnih usluga te poboljšanja njihove kvalitete i razine učinkovitosti, odlučilo je poduprijeti tri godine aktivnosti udruga koje su se dokazale u svom radu s ranjivim skupinama: osobama s autizmom, djecom s posebnim potrebama, osobama s psihičkom bolesti, starima i bolesnima, ženama i djeci žrtvama nasilja itd. Svake godine trebala se podizati razina usluga a na kraju treće godine, nakon provedene evaluacije, trebalo se ocijeniti kako pojedine usluge uklopiti u cjelokupni sustav socijalne podrške ranjivim skupinama. Sredstva za programe davane su iz prihoda Hrvatske lutrije. Mjesec dana uoči početka provedbe treće godine programa, bez evaluacije, razgovora s pružateljima usluga i korisnicima, jednostranom je odlukom novo Ministarstvo za socijalnu politiku (!) i mlade donijelo odluku o drastičnom rezanju sredstava, bez ikakva ponuđena objašnjenja. A Hrvatska lutrija uprihoduje pritom više sredstava no ikada.
U teškoj ekonomskoj situaciji, kada ni radno sposobnim i obrazovanim osobama nije lako preživjeti turbulentna vremena, Ministarstvo je jasno dalo do znanja da se i siromašni i socijalno isključeni moraju snaći kako znaju i umiju. Usto je ovakvim postupkom rad organizacija civilnoga društva posve obezvrijeđen a priča o partnerstvu u cijelosti poništena. Vodstvo Ministarstva nije uopće našlo za shodno pozvati nas na razgovor i pojasniti zašto je i kako donosena odluka o rezanju sredstava.
Ministrica je izjavila u prvoj javnoj reakciji nakon oglašavanja udruga kako mora brinuti o novcu poreznih obveznika (!), što bi trebalo značiti da mi neodgovorno trošimo novac na nepotrebne stvari iako je prije početka programa napravljena financijska analiza koja je pokazala kako će se usluge davati na daleko primjereniji način uz bitno manji trošak u odnosu na onaj kad ih pružaju institucije sustava. U drugoj je izjavi, nakon brojnih kritika izrečenih u javnosti, izjavila kako će se osobno založiti da djeca budu zaštićena. Danas doznajemo da je nekoliko organizacija koja se bave djecom s posebnim potrebama pozvala na razgovor i obećala im namicanje potrebnog novca (!).
Može li se ovakvo postupanje smatrati provedbom promišljeno razrađene politike? Otkuda sada odjednom ipak ima novca za pojedine organizacije i njihove aktivnosti? I na osnovi kojih je to kriterija i indikatora promijenjena prvotna odluka?
Ne preostaje nam ništa doli obavijestiti međunarodne institucije o neodgovornom ponašanju Ministarstva za socijalnu politiku i mlade koje bismo radije nazvale Ministarstvom samovolje i bahatosti.
